REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1453/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023., u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 6.193,86 EUR/46.667,61 kn s osnove rada na izdvojenom objektu kao i iznos od 1.035,60 EUR/7.802,72 kn s osnove neiskorištenih slobodnih dana-subota i nedjelja, s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, u odnosu na pravna pitanja:

„1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu vrednovati kao prekovremeni rad u situaciji kada je sukladno propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj: 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj: 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak kao i dodatak za rad na terenu?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj: 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?“.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023. u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 6.193,86 EUR/46.667,61 kn s osnove rada na izdvojenom objektu kao i iznos od 1.035,60 EUR/7.802,72 kn s osnove neiskorištenih slobodnih dana-subota i nedjelja, s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, kao i pod točkom III. izreke drugostupanjske presude.

2. Tužitelj je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., ali u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023. i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelju bio dosuđen iznos 10.878,40 EUR/81.962,86 kn za 4 sata rada na izdvojenom objektu i iznos 1.286,51 EUR/9.693,23 kn s osnove neiskorištene dnevne stanke sa zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je bilo naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 4.465,17 EUR/33.575,00 kn, te u dijelu pod točkom II. izreke drugostupanjske presude.

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, ističući da su navedena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su pitanja koja je postavila tuženica a koja su navedena u izreci ovog rješenja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedeno stoga što je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a o kojima postoji različita praksa županijskih sudova, primjerice presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-775/2018 od 11. prosinca 2019., Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-332/17 od 24. rujna 2019., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-274/2020 od 4. studenoga 2021., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-600/2020-2 od 1. prosinca 2020. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 3152/2023-2 od 28. studenoga 2023., Revd-4116/2022-2 od 4. travnja 2023).

7. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:

„A) Da li je opravdano tužitelju u vidu naknade štete isplatiti naknadu zbog nekorištenja dnevne stanke od 30 odnosno 60 minuta kod rada duljeg od 8 sati dnevno u tzv. PORT-u bez obzira na osigurani smještaj i prehranu kada sam poslodavac navodi da djelatnik stanku koristi nakon 12-satnog neprekidnog rada?

B) Ostvaruje li djelatna vojna kod 12-satnog rada na izdvojenom objektu pravo na plaćanje 4 sata dnevno po redovnoj cijeni sata rada bez obzira što prima dodatak za vojnu službu koji dodatak primaju i sve druge vojne osobe za rad od 8 sati dnevno?“.

9. Tužitelj ističe da su navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da praksa viših sudova nije jedinstvena.

10. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-659/2022 od 11. srpnja 2022., Gž R-616/2022 od 11. srpnja 2022., GžR-652/2021 od 1. srpnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 373/2020 od 18. siječnja 2023., Gž R-1043/2020 od 6. travnja 2023., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-34/2023 od 2. ožujka 2023., te Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-59/2023 od 2. veljače 2023.

11. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prvo postavljenom pitanju tužitelj polazi od okolnosti koje nisu utvrđene u postupku.

11.1. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da tužitelj nije koristio dnevnu stanku od 30 odnosno 60 minuta kod rada duljeg od 8 sata dnevno u tzv. PORT-u, te s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelju bila osigurana hrana i smještaj i da je koristio dnevnu stanku radi konzumacije 3 obroka dnevno, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11.2. Nadalje, niti drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da na postavljeno pitanje kako je isto formulirano nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.

12. Osim toga, postavljena pitanja nisu važna ni zbog toga što u odnosu na navedena pitanja tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom na to da u odlukama koje tužitelj navodi kao razlog važnosti postavljenih pitanja, drugostupanjski sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi postavljenih pitanja.

12.1. Dakle, iz odluka na koje ukazuje tužitelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina