REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1440/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Ž., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB ... iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3218/2021-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2394/2019-45 od 14. svibnja 2021., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na razlog iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3218/2021-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2394/2019-45 od 14. svibnja 2021.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Da li se poslovnica društva u kojoj se obavlja novčarsko poslovanje putem uplatno-isplatnih transakcija gotovim novcem smatra novčarskom institucijom koja podliježe provođenju obveznih mjera zaštite u smislu odredbi Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (Narodne novine broj: 56/2015 dalje u tekstu: „ZZNI“)?
2.Da li je organizator trgovine dužan primjenom odgovarajućih mjera zaštititi potrošače od opasnosti za život, zdravlje i imovinu u svezi opasnosti koje se po uobičajenom tijeku stvari može očekivati prilikom obavljanja trgovine u poslovnicama trgovina ?
3.Da li sud pri ocjenjivanju je li neka djelatnost opasna u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05 dalje u tekstu: „ZOO“) treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ?
4. Da li postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ako sud nije dao dostatne i razumne razloge zbog kojih obavljanje djelatnosti prodaje u poslovnicama prehrambenih proizvoda gdje se općepoznato rukuje znatnim iznosima gotovog novca (što predstavlja rizik za kaznena djela pljačke, razbojništva i sl.) ne predstavlja opasnu djelatnost?
5. Da li je revidentica kao treća osoba (potrošač) stavljena u nepovoljniji položaj (nejednakost) u vezi s člankom 14. Ustava Republike Hrvatske u odnosu na radnike osiguranika tuženika – društva koje se bavi djelatnosti trgovina, jer isti u istoj činjenoj situaciju ostvaruju pravo na naknadu od osiguranika tuženika, a revidentica kao treća osoba ne, prihvaćajući praksu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda?
6. Da li se neka djelatnost može smatrati opasnom ako u njenom tijeku, po njenoj tehničkoj prirodi i načinu njenog obavljanja može biti ugroženo zdravlje ljudi i imovine koji su u doticaju s tom djelatnošću tako da to iziskuje povećanu pažnju osobe koja obavlja / organizira tu djelatnost?
Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljica navodi odluku ovoga suda broj Rev-10/2020 od 21.1.2020.g. i drugostupanjskog suda broj Gž R-405/23 od 3.5.2023.
Prijedlog je podnesen i zbog toga što su u nižestupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena njezina temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. Pravno shvaćanje iz pobijane odluke izraženo je na temelju utvrđenja da osiguranik tuženika ne obavlja bankarsku djelatnost pa da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o objektivnoj odgovornosti te da s obzirom na to nema mjesta niti primjeni pravila o izvanugovornoj odgovornosti po osnovi krivnje. Prvim pitanjem se problematizira status osiguranika tuženika kao osobe koja obavlja bankarsku djelatnost pri čemu se polazi od pogrešne tvrdnje da bi osiguranik tuženika bio osoba koja obavlja takvu djelatnost što nije utvrđeno. Drugo do četvrto i šesto pitanje problematiziraju narav odgovornosti osiguranika tuženika pri čemu predlagateljica polazi od svog viđenja djelatnosti osiguranika tuženika kao opasne djelatnosti vezujući takvo viđenje s pretpostavljenim obavljanjem bankarske djelatnosti i opticajem novca na prodajnim mjestima osiguranika tuženika. U odnosu na to valja joj odgovoriti da ocjena o tome što jest, a što nije opasna djelatnost ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa ta pitanja u suštini sežu u područje utvrđenja činjenica. Konačno, petim pitanjem uspoređuje zaposlenike osiguranika tuženika i tužiteljicu kao treću osobu što nije ni od kakvog utjecaja na pravno shvaćanje iz pobijane presude jer se preispituje zakonom određeni položaj zaposlenika i zakonom im dana prava. Slijedom navedenoga niti priložena sudska praksa nije od utjecaja, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužiteljica se u prijedlogu poziva i na povrede ustavnih i konvencijskih prava u smislu prava na pravično suđenje. U tom mu smislu joj odgovoriti da je pobijana odluka detaljno obrazložena i da zbog navedenog u točki 3. obrazloženja ove odluke, razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a nije učinila vjerojatnim. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st.
2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
