REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt-214/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA PEVEC TRANSPORT d.o.o. u stečaju, OIB 29694459020, Bjelovar, I. Kozarčanina b.b., kojeg zastupa punomoćnik Predrag Laban, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika EURO-BROD d.o.o., OIB 35706257923, Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8240/12-3 od 16. prosinca 2015. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-56/12-16 od 26. srpnja 2012., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 195.278,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2009. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.750,00 kn.
2. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 195.278,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2009. do isplate (toč. I. izreke), te naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 23.193,75 kn (toč. II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio reviziju navodeći da presudu pobija zbog bitne povrede parničnog postupka počinjene od strane drugostupanjskog suda, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti presudu drugostupanjskog suda podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, i vratiti predmet na ponovni postupak.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 195.278,87 kn sa zateznim kamatama temeljem računa koji se odnose na usluge transporta koje su nesporno izvršene.
8. Sporno je u postupku je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos s obzirom na istaknuti prigovor tuženika da je predmetno potraživanje prestalo prijebojem s tuženikovim potraživanjem plaćanja kupoprodajne cijene za isporučenu robu društvima iz Grupe Pevec prvenstveno trgovačkom društvu Pevec Zagreb d.o.o.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obzirom da je utvrdio da je tuženik društvu Pevec Zagreb d.o.o. isporučio robu u iznosu od 239.968,84 kn koja mu je trebala biti plaćena uslugama transporta, da je tužitelj nakon isporuke te robe izvršio usluge prijevoza u iznosu od 195.278,87 kn te je zaključio da je tužitelj uslugama transporta koje je obračunao utuženim računima platio tuženiku isporučenu robu Pevec Zagreb d.o.o. i time namirio potraživanje tuženika u skladu s ugovorom o nabavi robe od 11. travnja kojeg je tuženik zaključio s društvima iz Grupe Pevec, koja se, iako nikada nije imala pravnu osobnost prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, predstavljala svojim dobavljačima kao jedna pravna osoba i obavljala međusobne kompenzacije te zatvarala obveze jednog društva izvršenjem usluga drugog društva.
10. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra zaključak prvostupanjskog suda o prestanku tražbine prijebojem proturječnim, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je između stranaka bilo nesporno da je tuženiku prijavljena tražbina u iznosu od 239.968,84 kn priznata u stečajnom postupku nad društvom Pevec Zagreb d.o.o., što je proturječno utvrđenju da je ista tražbina plaćena uslugama transporta koje je za tuženika vršio tužitelj.
11. Drugostupanjski sud je, polazeći od odredbi čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, dalje ZOO) te da je tuženik bio dužan dokazati činjenicu prestanka predmetne tražbine prijebojem i predložene dokaze od strane tuženika, zaključio da tuženik nije u konkretnom slučaju uspio dokazati da je prestala obveza prijebojem, jer nije predložio ni jednu ispravu (izjavu o prijeboju) iz koje bi bilo vidljivo da je predmetno potraživanje bilo stavljeno u prijeboj, da je na taj način zaista prestalo i kada, niti je u tom smislu predlagao izvođenje drugih odgovarajućih dokaza (npr. financijsko knjigovodstvenog vještačenja), a da dokazi predloženi po tuženiku (saslušanje zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka CZ) ne predstavljaju dokaze na temelju kojih bi se mogle utvrditi navedene činjenice.
12. Nadalje, ocjena je drugostupanjskog suda da se ugovor o nabavi robe od 11. travnja 2006. ne može primijeniti na predmetni poslovni odnos, jer Grupa Pevec koje je sklopilo navedeni ugovor, nikada nije imala pravnu osobnost u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima te da Pevec Zagreb d.o.o. predstavlja različitu pravnu osobu od osobe tužitelja, koji nije stranka tog ugovora (čl. 247. ZOO), da tuženik nije predložio nikakve dokaze da je Pevec Zagreb d.o.o. prilikom sklapanja ugovora o nabavi robe imalo ovlaštenje za zastupanje tužitelja u smislu čl. 308. ZOO, a da ni iz sadržaja ugovornih odredaba ne proizlazi da je predmetna tražbina stvarno prestala prijebojem. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da, iako su prema iskazu zastupnika tuženika i svjedoka kompenzacije bile uobičajeni način poslovanja trgovačkih društava iz grupacije Pevec s njihovim dobavljačima (među kojima je nesporno bio i tuženik), tuženik nije uspio dokazati da je na taj način u konkretnom slučaju doista prestala njegova obveza prema tužitelju.
13. Suprotno navodima iz revizije, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da drugostupanjski sud nije prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, već je koristio ovlast iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. u svezi s čl. 373.a st. 3. ZPP utvrdivši drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud.
14. U obrazloženju drugostupanjske odluke su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
15. Također su neosnovani navodi tužitelja kojima tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. i 220. ZPP jer time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Navode tuženika kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza revizijski sud ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. U ovoj parnici je teret dokaza da je tražbina prestala prijebojem bio na tuženiku. Naime, tuženik je istaknuo prigovor da je tužiteljeva tražbina prestala u cijelosti prijebojem te je time priznao postojanje tražbine do nastupanja učinka prijeboja, a kako je tužitelj osporio tuženikovu tvrdnju da je njegova tražbina prestala prijebojem, pravilan je stav drugostupanjskog suda da pravila o teretu dokazivanja obvezuju tuženika da dokaže svoju tvrdnju (čl. 219. st. 1. ZPP).
17. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, da je tužitelj izvršio za tuženika uslugu prijevoza robe koju tuženik nije platio, a u pobijanoj drugostupanjskoj odluci pravilnom primjenom odredbi čl. 195 i 196. ZOO o prijeboju otklonjeni su tuženikovi prigovori osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik je obvezan pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 661. st. 1. ZOO) na plaćanje cijene izvršenih usluga prijevoza.
18. Kako u ovom slučaju nisu ostvareni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava radi kojih je revizija izjavljena, niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
19. Tužitelju nije priznat trošak odgovora reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
