REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-831/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja PIŠKORNICA d.o.o., Regionalni centar za gospodarenje otpadom Sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica, Trg bana Josipa Jelačića 7, OIB 47917187348, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, d.o.o. Zagreb, protiv protivnika osiguranja HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Tilošanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tilošanec & partneri j.t.d. Zagreb, radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3639/2023-2 od 14. studenoga 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-4/2021-51 od 2. listopada 2023., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protivnik osiguranja je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3639/2023-2 od 14. studenog 3023., a kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-4/2021-51 od 2. listopada 2023. U prijedlogu je označio sedam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:

1. Je li žalbeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je o žalbi tuženika protiv prvostupanjskog rješenja o osiguranju privremenom mjerom novčane tražbine tužitelja odlučivao o odvojenom postupku i neovisno o žalbenom postupku pred tim istim sudom u povodu žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu te iste novčane tražbine s obzirom da je prvostupanjski sud odlučivao o oba zahtjeva temeljem iste činjenične i pravne osnove u jedinstvenom parničnom postupku, a da je naknadnim rješenjem o privremenoj mjeri odlukom odlučio suprotno svojoj presudi o glavnom zahtjevu.

2. Je li došlo do povrede ustavnih prava tuženika na pošteno suđenje time što obrazloženje rješenja drugostupanjskog suda kojim se odbija žalba tuženika protiv rješenja o osiguranju privremenom mjerom novčane tražbine tužitelja ne sadrži nikakve razloge zašto je de facto odbijen zahtjev tuženika, podnesen radi ujednačavanja sudske prakse, jačanja pravne sigurnosti i povjerenja u pravosudni sustav Republike Hrvatske, da drugostupanjski sud u jedinstvenom postupku odluči o žalbi tuženika protiv rješenja o osiguranju i žalbi tužitelja protiv presude kojom se odbija tužbeni zahtjev za isplatu te iste novčane tražbine s obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud odlučivao o oba zahtjeva temeljem iste činjenične i pravne osnove u jedinstvenom parničnom postupku, a da je naknadnim rješenjem o privremenoj mjeri rješenjem odlučio suprotno svojoj presudi o glavnom zahtjevu.

3. Je li odredba članka 25. točka e) Društvenog ugovora tužitelja, na koju se pozivaju niži sudovi, koja glasi: "Za slijedeće odluke, radnje i aktivnosti uprave, potrebna je prethodna pisana suglasnost Skupštine društva: prodaju ili na neki drugi način raspolaganja sa imovinom ili pravnima društva", odredba koja propisuje opće ograničenje ovlasti za zastupanje uprave i zbog toga suprotna članku 427. Zakona o trgovačkim društvima koji dopušta postavljanje ograničenja ovlasti za zastupanje članova uprave, ali na način da to mora biti ograničeno na određene poslove ili poslove određene vrste ili pojedine poslove, a ne sva "raspolaganja sa imovinom ili pravima društva" pa da je zbog toga niži sudovi nisu smjeli primijeniti. Je li zbog pogrešnog stava drugostupanjskog suda došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i povrede ustavnih prava tuženika na jednakost pred zakonom?

4. Je li drugostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu na koju je ukazivao tuženik i dokazao tijekom prvostupanjskog postupka da skupština vladajućeg društva nikada nije raspravljala i glasala o dnevnom redu skupštine ovisnog društva i o tome kakve će upute ili suglasnosti dati tuženiku kao direktoru vladajućeg društva za glasovanje na skupštini ovisnog društva čiji je direktor, također bio, pa da to znači da je odredba članka 25. točke e) Društvenog ugovora tužitelja u praksi nepovrediva i suprotna načelu non venire contra faktum proprium pa da je zbog toga niži sudovi nisu smjeli primijeniti u konkretnom slučaju. Je li zbog toga što što drugostupanjski sud nije utvrdio navedenu odlučnu činjenicu došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično i do pogrešne primjene materijalnog prava i je li time što nije dao nikakve razloge zašto navedena činjenica nije bitna došlo do povrede ustavnih prava tuženika na pošteno suđenje i ravnopravnost pred zakonom?

5. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka kada nije dao razloge zbog kojih smatra da nije osnovan prigovor tuženika da je odredba članka 25. točka e) Društvenog ugovora tužitelja suprotna članku 427. Zakona o trgovačkim društvima i da je zbog toga prvostupanjski sud nije smio primijeniti? Je li zbog činjenice da je drugostupanjski sud zanemario prigovor tuženika došlo do povrede ustavnih prava tuženika na pošteno suđenje

6. Je li pravilan stav drugostupanjskog suda kada, bez uvida u obrazloženje nepravomoćne presude prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužitelju novčanu tražbinu, navodi da "neovisno o nepravomoćnoj presudi u konkretnom predmetu, ovaj sud smatra da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine" ili se radi o nerazumljivom stavu koji ukazuje na proizvoljnost drugostupanjskog suda budući da postoji kontradiktornost odluke prvostupanjskog suda o glavnoj stvari i odluke prijedlogu za osiguranje koje su zbog toga nelogične, činjenično neutemeljene i životno neodržive. Je li zbog pogrešnog stava i proizvoljnosti drugostupanjskog suda došlo do povrede ustavnih prava tuženika na pošteno suđenje i jednakost pred zakonom?

7. Je li pravilan stav drugostupanjskog suda da se je u konkretnom slučaju nesporno raspolagalo imovinom društva predlagatelja u smislu dobiti na koju bi društvo Piškornica imalo pravo da nije bilo spornog raspolaganja tuženika iako skupština ovisnog društva o čijoj dobiti je riječ u konkretnom slučaju nije donijela nikakvu odluku o raspodjeli i isplati dobiti svome članu jedinom nositelju poslovnog udjela u društvu kćeri, već je ostvarenu dobit rasporedila u zadržanu dobit.

1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja protivnik osiguranja ukazuje na odluku Trgovačkog suda u Bjelovaru donesenu u predmetu među istim strankama u istom parničnom postupku, a koja je suprotna donesenom rješenju, a nalazi se u žalbenoj fazi. Također ukazuje da je između društva kćeri predlagatelja osiguranja i tuženika u ovom predmetu vođen još jedan parnični predmet radi naknade štete iz skoro iste činjenične i pravne osnove pred Trgovačkim sudom u Osijeku, a koji je pravomoćnom okončan u korist tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4739/2021od 18. kolovoza 2022.

1.3. Predlagatelj smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti podnošenje revizije radi predloženih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu te za ostvarivanje ustavnih prava na pošteno suđenje i jednakost svih pred zakonom, a za koja prava smatra da su mu povrijeđena donošenje pobijanog rješenja.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj osiguranja nije odgovorio.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da protivnik osiguranja nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

4. U konkretnom slučaju rješenjem drugostupanjskog suda potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda koji je odredio radi osiguranja novčane tražbine privremenu mjeru zabrane ili ograničenja raspolaganja više nekretnina protivnika osiguranja opisanih u izreci, pri čemu treba reći da se o istoj tražbini vodi spor među strankama, ali privremena mjera nije donesena u parničnom postupku što protivnik osiguranja naglašava u postavljenim pitanjima smatrajući da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (bez navođenja o kojoj povredi se radi). Parnični postupak i postupak osiguranja su dva odvojena postupka, neovisno o tome vode li se odvojeno ili unutar parničnog postupka (čak se i parnični postupak može razdvojiti u dva ili više postupaka – čl. 278. ZPP) i neovisno o tome što tužbeni zahtjev može biti odbijen, a istovremeno određena privremena mjera, jer ona traje privremeno, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, kako je i određeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

5. Protivnik osiguranja osim samih pitanja nije naveo razloge u smislu citiranog propisa, jer pozivanje na nepravomoćnu presudu prvostupanjskog suda odnosno odluku donesenu u parničnom postupku, a ne u postupku osiguranja, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi valjalo ujednačavati praksu nižestupanjskih sudova jer se ne radi o podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.

6. Naime, prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

8. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima protivniku osiguranja bilo omogućeno da odgovori na prijedlog i iznese odlučne činjenice, i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode protivnika osiguranja, a imajući na umu prirodu postupka osiguranja i privremenost donesene mjere osiguranja te sadrže dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o ispunjenju propisanih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere. Zbog navedenog, a i zbog vrlo sumarnih navoda u prijedlogu protivnika osiguranja o povredi temeljnih prava, ništa ne upućuje na zaključak da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Dakle, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa