REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1412/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza HERES d.o.o. u stečaju, Zadar, Put Gazića 14/A, OIB 35463384625, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić u Zagrebu, Trnjanska cesta 37, protiv tuženice Općine Škabrnja, Škabrnja, Trg Dr. Franje Tuđmana 6, OIB 39446016095, koju zastupa punomoćnik Ante Ivković, odvjetnik u Zadru, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6310/2014-3 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-294/12 od 9. srpnja 2014., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi trgovačkog društva HERES d.o.o. u stečaju ugovor o cesiji sklopljen 29. svibnja 2009. između trgovačkog društva HERES d.o.o. u stečaju kao cedenta i tuženika LATRA d.o.o. Škabrnja kao cesionara, te da je tuženik LATRA d.o.o. Škabrnja dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja 45.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 7.362,50 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno je preinačiti sukladno navodima revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Tužitelj HERES d.o.o. u stečaju, Vir, Virski put 137, OIB: 29120680004 i tadašnji prvotuženik LATRA d.o.o., Škabrnja, Trg Dr. Franje Tuđmana 6, OIB: 61804500814 su prestali postojati te je u odnosu na njih utvrđen prekid postupka sukladno odredbi čl. 212. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP). Nakon što je Stečajna masa iza HERES d.o.o. u stečaju, Zadar, Put Gazića 14/A, OIB 35463384625 obavijestila sud o pravnom sljedništvu tužitelja i preuzimanju postupka, postupak je u odnosu na tužitelja nastavljen sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP.

6. Revizija tužitelja je nedopuštena.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. ovog stavka.

8. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi trgovačkog društva HERES d.o.o. u stečaju ugovor o cesiji sklopljen 29. svibnja 2009. između trgovačkog društva HERES d.o.o. u stečaju kao cedenta i LATRA d.o.o. Škabrnja kao cesionara, te da je LATRA d.o.o. Škabrnja dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja 45.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

10. Utvrđeno je da je na temelju Ugovora o cesiji od 29. svibnja 2009. LATRA d.o.o. Škabrnja, kao podizvođač radova koje je od prednika tužitelja kao glavnog izvođača naručila Općina Škabrnja, naplatila od naručitelja svoje potraživanje za izvedene radove. Tužbeni zahtjev prema tuženici Općini Škabrnja je odbijen kao neosnovan jer je riječ o cesusu, koji nije stranka ugovora o cesiji kao dvostranog pravnog posla (čl. 80. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), a u odnosu na LATRA d.o.o. Škabrnja taj zahtjev je odbijen kao neosnovan jer je odredbom članka 602. ZOO predviđeno da se suradnici izvođača mogu obratiti neposredno naručitelju za isplatu tražbine na teret iznosa kojeg naručitelj u tom času duguje izvođaču, te da nije došlo do oštećenja vjerovnika tužitelja, odnosno pogodovanja vjerovniku (čl. 127. st. 1. Stečajnog zakona - „Narodne novine“, broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 182/06, 116/110, 125/12 i 133/12 - dalje: SZ).

11. U podnesenoj reviziji, tužitelj je naznačio sljedeća pitanja:

1. "Da li se sklapanjem ugovora o cesiji od 29. svibnja 2009. koji je predmet pobijanja u ovom predmetu, između tužiteljevog prednika i prvotuženika, kojim je umanjena stečajna masa prednika tužitelja za iznos 45.000,00 kuna i to u vrijeme dugotrajne blokade tužiteljevog prednika, a prije otvaranja stečajnog postupka, ostvaruje opća pretpostavka za pobijanje pravnih radnji u stečaju čl. 127. Stečajnog zakona, da se predmetnim ugovorom remeti ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno onemogućava istodobno, skupno i razmjerno namirenje vjerovnika kao cilj stečajnog postupka?"

2. "Da li zaključenjem predmetnog Ugovora o cesiji 29. svibnja 2009. s prednikom tužitelja, koji je prema potvrdi HYPO Alpe-Adria Bank d.d. bio od kolovoza 2008. u neprekidnoj blokadi, prvotuženik stavljen u povoljniji položaj u odnosu na ostale vjerovnike, koji su svoje potraživanje mogli ostvariti samo u stečajnom postupku, osobito s obzirom na okolnost da je zbog predmetnog ugovora o cesiji, koji je pobijana radnja u postupku, preskočio redoslijed naplate potraživanja vjerovnika, tako što je svoju radnju naplatio izravno od cesusa, drugotuženika u ovom postupku?"

3. "Da li se može smatrati da je na strani stečajnog dužnika, u ovom slučaju prednika tužitelja, postojala namjera da sklapanjem predmetnog Ugovora o cesiji od 29. svibnja 2009. ošteti druge vjerovnike, odnosno da ih onemogući u namirenju, osobito s obzirom na činjenicu da je JC kao odgovorna osoba prednika tužitelja, odnosno kao predsjednica uprave društva Heres d.o.o., presudom Općinskog suda u Zadru od 9. studenog 2015. proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, opisano po čl. 281. st. 1. i 2., kažnjivo po čl. 281. st. 1. i 2. KZ/97, uz primjenu čl. 60. KZ/97, a sve za tri radnje pogodovanja vjerovnika sklapanjem ugovora o cesiji koje su poduzete u vremenskom razdoblju od 22. prosinca 2008. do 27. listopada 2009., dakle unutar istog razdoblja u kojemu je sklopljen ugovor o cesiji koji tužitelj pobija?"

4. "Da li je presuda Općinskog suda u Zadru kojom je utvrđeno da je "dana 22. prosinca 2008. JC kao predsjednica uprave trgovačkog društva Heres d.o.o., u nakani da plati dug trgovačkom društvu Vodoinstalacija d.o.o. iako svjesna da na žiro računu svog društva nema novčanih sredstava, kao i da je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadara još 30. listopada 2008. donijela rješenja o ovrsi radi potraživanja koje je imala prema Heresu d.o.o. u stečaju, kojim je određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika Heres d.o.o. koje ima na računu, odnosno da Porezna uprava na temelju takvog rješenja ima prioritet naplate, kao cedent sa cesusom trgovačkim društvom Vodotehnika d.d. sklopila ugovor o cesiji kojim ugovorom je svoje potraživanje koje ima prema trgovačkom društvu Vodotehnika d.d. ustupila cesionaru Vodoinstalacija d.o.o., nakon čega je trgovačko društvo Vodotehnika dana 13. veljače 2009. isplatila iznos 84.005,32 kune, na koji način je oštetila Republiku Hrvatsku, Ministarstvo Financija, Poreznu upravu za označeni iznos", dokaz modusa poslovanja i prakse pogodovanja vjerovnicima od strane trgovačkog društva Heres d.o.o., u ovom slučaju prednika tužitelja, odnosno dokaz da je predmetni Ugovor o cesiji od 29. svibnja 2009., kao pobijana radnja u ovom predmetu, definitivno i sigurno radnja kojom se pojedini vjerovnici, u ovome slučaju prvotuženik, stavlja u povoljniji položaj od ostalih vjerovnika?"

5. "Da li je prvotuženik, u ovom slučaju cesionar predmetnog Ugovora o cesiji od 29. svibnja 2009., koji je pobijana radnja u ovome predmetu, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o cesiji znao za dužnikovu namjeru da ošteti svoje vjerovnike, odnosno da li je znao ili morao znati da dužniku prijeti insolventnost – nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici, naročito s obzirom na to da je na dan sklapanja predmetnog ugovora o cesiji prednik tužitelja bio u neprekidnoj dugotrajnoj blokadi od 278 dana, koja je povećavana sve do iznosa od 70.000.000,00 kuna, te protiv koje su postojale pravomoćne sudske odluke na temelju kojih su vjerovnici čekali u redu plaćanja i pokušavali se namiriti za višemilijunske iznose?"

6. "Da li je provjera solventnosti tužitelja u sklopu pažnje dobrog gospodarstvenika, u skladu s čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao sastavni dio postupanja savjesnog gospodarstvenika, osobito imajući u vidu činjenice da su prvotuženik i drugotuženik bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu s prednikom tužitelja, zatim, da se u konkretnom slučaju radilo o ispunjenju obveze cesijom, dakle o ugovoru obračunskog plaćanja bez uporabe novca, te da li je s obzirom na navedeno u konkretnom slučaju prvotuženiku mogla ostati nepoznata činjenica neprekidne blokade računa prednika tužitelja?"

7. "Da li se s obzirom na to da su prvotuženik i drugotuženik bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu s prednikom tužitelja, u kojem plaćanje putem cesije nije bilo uobičajno, može zaključiti da su bili upoznati s poimanjem gospodarskog stanja kod prednika tužitelja u vrijeme poduzimanja pobojne radnje, u ovom slučaju sklapanja Ugovora o cesiji od 29. svibnja 2009., i da su predmetni ugovor sklopili upravo s namjerom da oštete ostale vjerovnike?"

12. Ocjena ovog suda je da se pitanja postavljena u reviziji ne mogu smatrati određeno naznačenim pravnim pitanjima, u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Naime, revident opširno naznačenim pitanjima problematizira ocjenu dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP u ovom konkretnom slučaju, iznoseći pritom činjenične tvrdnje koje u ovom postupku nisu dokazane (niti su relevantne obzirom na razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u odnosu na tuženicu), te ukazujući da su činjenice u konkretnom predmetu pogrešno i/ili nepotpuno utvrđene - što sadržajno predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o kojem sud ne može odlučivati u revizijskom stadiju postupka povodom podnesene revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP pa tako niti one na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

13. Stoga, obzirom da u podnesenoj reviziji nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić