REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1169/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. , OIB:..., tužiteljice M. V., OIB:..., tužiteljice mljt. N. V. , OIB:..., koju zastupa majka i zakonska zastupnica N. V., tužiteljice D. V., OIB:... i tužiteljice I. V., OIB:..., svi iz Ž., koje zastupaju punomoćnik K. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. Š. & partneri u Z. protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnik M. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1165/2022-2 od 17. studenoga 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-593/2019-54 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1165/2022-2 od 17. studenoga 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn- 593/2019-54 od 30. ožujka 2022. pozivajući se na odredbe čl. 382., čl. 385. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. alineja prva i druga Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tom pravnom pitanju podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev- 389/2023 od 17. listopada 2023. i drugim odlukama (primjerice odluci broj Rev1024/2023. od 3. siječnja 2024.) prema kojem pravnom shvaćanju je preinaka tužbe iznimno dopuštena po noveliranom čl. 190. st. 2. ZPP, na temelju kojeg tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, u okolnostima kad je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, uslijed promjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ne može se zaključiti da se radi o tužiteljevoj krivnji jer on u trenutku podnošenja tužbe, nije niti mogao znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi. Stoga prvo pravno pitanje postavljeno u reviziji nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. Drugo pitanje koje je tuženik postavio u reviziji prema ocjeni vijeća ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na to pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda u pojedinom sudskom postupku.
3.3. Nadalje, pravna pitanja postavljena u reviziji pod rednim brojem 3. i 4. koja se odnose na visinu dosuđene naknade neimovinske štete četvrtotužiteljici i petotužiteljici su zapravo utemeljena na tuženikovoj tvrdnji da su sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje u odnosu na četvrtotužiteljicu i petotužiteljicu. Naime, tuženik je u reviziji istaknuo da su obje bile punoljetne u vrijeme štetnog događaja, koje činjenice su sudovi su propustili uzeti u obzir pa je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Budući da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog revizijskog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi sud niti nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima 3. i 4. prema ocjeni vijeća tako formulirana pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.