REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1457/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 (ranije Jadransko osiguranje d.d.), koga zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3422/2023-2 od 23. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-883/2022-73 od 4. travnja 2023., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju 5.701,27 EUR / 42.956,21 kn s osnove naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku sa zateznim kamatama po stopi pobliže opisanoj u izreci presude. U toč. II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.264,69 EUR / 24.597,77 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2023. do isplate po stopi od 5,50 % godišnje.
2.1. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-883/2022-73 od 4. travnja 2023.:
1. u točki I. njezine izreke 2. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.427,24 EUR / 18.288,04 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2023. do isplate po stopi od 5,50% godišnje.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 883/2022-73 od 4. travnja 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 545,26 EUR / 4.108,26 kn sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 545,26 EUR / 4.108,26 kn sa zateznim kamatama od 4. travnja 2023. do isplate.“
2.2. Ujedno je drugostupanjskim rješenjem ukinuta točki II. izreke prvostupanjske presude i odbačen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 292,19 EUR / 2.201,50 kn sa zateznim kamatama od 4. travnja 2023. do isplate.
3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini obračunatoj u razmjernom dijelu štete predstavlja iznos isplaćenog razmjernog dijela invalidske mirovine, a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2011. u skladu s člankom 161. ZOMO (NN 157/13) ili, kako smatra tuženik, štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05)?
2. Ukoliko osiguravajuće društvo, na temelju čl. 27. ZOOP-a ne odgovara za naknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, jer osiguravatelj ne odgovara u istom obimu kao njegov osiguranik-štetnik, zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu, tko je odgovoran za naknadu štete za isplaćenu mirovinu?“
4. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u nizu odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revx 436/2010 od 2. veljače 2011. i dr.) i nekih drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-800/2020-2 od 18. srpnja 2022. i dr.) pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Tužitelj ujedno u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odstupio od već ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskoga suda i ostalih drugostupanjskih sudova.
6. Na prijedlog nije odgovoreno.
7. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Naime, tužbeni zahtjev za isplatu je pravomoćno odbijen primjenom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojim je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na temelju utvrđenja da je isključivi uzrok umirovljena osiguranika tuženika ozljeda iz prometne nezgode od 13. rujna 2007., skrivljena radnjom osiguranika tuženika, koja je priznata kao ozljeda na radu, iz čega proizlazi da ne postoji razlika mirovine koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju.
10. Pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse ovog suda (primjerice odluka broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021. i Rev 66/2022 od 1. veljače 2022.). Zbog toga je uostalom i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022., izmijenio pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., te je u izvodu iz zapisnika sa sjednice održane 9. lipnja 2022. navedeno: ''Nakon pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovoga suda te promijenjeno shvaćanje glasi: U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.''
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), ističe seda čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže u suštini samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
13. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
