REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1062/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., R., OIB ..., kao nasljednika pok. M. B., iz J., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u O. d. V. & p. d.o.o. u R., protiv 1. tuženika A. o. d.d. (ranije J. o. d.d.), Z., OIB ... i 2. tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku H. P., odvjetniku u O. d. G. i p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-689/2022-2 od 7. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1107/2020-41 od 15. ožujka 2022., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-689/2022-2 od 7. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1107/2020-41 od 15. ožujka 2022., postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„1.) Treba li u sporu radi naknade štete uzrokovane sudarom više motornih vozila primijeniti odredbe čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja određuje pravila za međusobne odštetne zahtjeve imatelja motornih vozila?
2.) Treba li utvrđivati omjer doprinosa štetnom događaju svih sudionika prometne nezgode u slučaju kada su u prometnoj nezgodi sudjelovala tri vozila?
3.) Predstavlja li kumulirano i eklatantno kršenje prometnih propisa utvrđeno i kroz provođenje prometnog vještačenja od strane sudionika prometne nezgode krivnju tih sudionika prometne nezgode za nastanak same prometne nezgode i posljedičnu štetu na strani ostalih sudionika prometne nezgode, a sve uz primjenu članka 1072. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a)?
4.) Predstavlja li kretanje brzinom od 126 km/h od strane jednog sudionika prometne nezgode na dijelu kolnika na kojem je brzina kretanja ograničena na 90 km/h okolnost koju su sudovi bili dužni razmatrati prilikom utvrđivanja doprinosa tog sudionika predmetne prometne nezgode nastanku same nezgode i posljedične štete, a to osobito ako je brzina kretanja bila osnovni kriterij procjene suodgovornosti ostalih sudionika prometne nezgode (konkretno tužitelja) te jesu li takvu brzinu kretanja od čak 126 km/h trebali analizirati i glede mogućnosti izbjegavanja sraza pod uvjetom da se taj sudionik kretao propisanom brzinom kretanja od 90 km/h? 5.) Je li prilikom utvrđivanja doprinosa svih sudionika prometne zgode nastanku nezgode i posljedične štete sudovi moraju na jednaki način analizirati sve parametre utvrđivanja takvog doprinosa (konkretno brzina kretanja), odnosno je li prihvatljivo utvrđivati doprinos jednog sudionika prometne nezgode u omjeru od čak 80 % zbog brzine kretanja od 111 km/h, dok s druge strane sudovi zauzimaju stav da kretanje drugog sudionika brzinom od čak 126 km/h na tom istom dijelu kolnika nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode i posljedične štete, a sve uz primjenu članka 1072. ZOO-a?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-3241/2014 od 10. srpnja 2018., Rev-3093/2016 od 24. rujna 2019., Rev-1653/2012 od 19. travnja 2016. i Rev-1178/2009 od 3. prosinca 2009., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
3. Tužitelj, ujedno, u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbama članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, time što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u ovom konkretnom postupku.
4. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio njegov prednik, sada pok. M. B., u štetnom događaju do kojeg je došlo 26. studenoga 2009. na autocesti A7, u tunelu J., u kojoj je prednik tužitelja teško stradao kada je svojim vozilom naletio na teretno vozilo marke S. koje se kretalo brzinom 30 km/h i ispuštalo veću količinu dima, a kojim je upravljao osiguranik prvotuženika, nakon čega se vozilo sada pok. M. B. zanijelo i prešlo na lijevi kolnički trak, da bi u tom trenutnu na njega brzinom od 126 km/h naletjelo osobno vozilo marke L. kojim je upravljao osiguranik drugotuženika.
7. Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, jer ono na što tužitelj u tako postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kako se određuje doprinos sudionika u lančanom sudaru), je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja i na njih nije moguće dati jednoznačan odgovor.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) valja reći da navedene odredbe navedenih propisa sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima oba tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
