REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 94/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedelja, Kerestinec, Poduzetnička 7, OIB 37955572990, kojeg zastupa punomoćnik CL i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 (kao pravnog sljednika Splitske banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 69326397242), kojeg zastupa punomoćnik ŠL i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7041/2019-4 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2020/18-25 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7041/2019-4 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2020/18-25 od 30. listopada 2019.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik je predložio prijedlog odbaciti, uz naknadu troška podnošenja odgovora.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvim pitanjem naznačenim u prijedlogu predlagatelj ukazuje na to da sud nije utvrdio pravu volju stranaka jer ju je cijenio samo prema odredbama sklopljenog ugovora. To pitanje nije važno za odluku u konkretnom sporu jer je sud utvrdio postojanje suglasnosti volja stranaka za sklapanje ugovora o kreditu, ocijenivši pritom sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka te dostavljenu e-mail komunikaciju. Drugo i četvrto pitanje polaze od tvrdnji i zaključaka predlagatelja koje sud u postupku nije utvrdio, niti je na njima utemeljio odluku (da se radi o prividnom pravnom poslu, odnosno da je tuženik prilikom stjecanja mjenice svjesno postupio na štetu dužnika (čl. 16. st. 1. Zakona o mjenici - "Narodne novine", broj 74/94, 92/10), radi čega se ni ta pitanja ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Treće postavljeno pitanje je procesnopravne naravi i odnosi se na ocjenu dokaza u konkretnom postupku, pri čemu tužitelj izlaže svoje viđenje postupanja suda prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, ukazujući da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio primijeniti neku odredbu ZPP na način kako tužitelj smatra da je trebao ili obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
6. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prava na djelotvoran pravni lijek (čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), podnositelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom ta prava povrijeđena.
7. Kako podnositelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
