Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-175/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari predlagatelja H. z. z. s. r., Područni ured T., Z., (kao pravni slijednik Centra za socijalnu skrb, Područni ured T.) protiv protustranaka T. L. OIB…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O. i E. L., OIB…, iz Z., koju zastupa punomoćnica U. Z. Š, odvjetnica u Z., uz sudjelovanje maloljetnog N. L., OIB… i maloljetne E. L., OIB…, koje zastupa posebna skrbnica B. V. Š., radi zabrane ostvarivanja osobnih odnosa, odlučujući o žalbi protustranke T. L. od 12. listopada 2023. i dopune žalbe od 13. listopada 2023., žalbe od 25. listopada 2023. i od 31. listopada 2023. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1802/21-22 od 26. rujna 2023., dana 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe protustranke T. L. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1802/21-22 od 26. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je ostvarivanja osobnih odnosa oca T. L. s maloljetnom djecom N. L. i E. L. na neodređeno vrijeme.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka T. L. putem punomoćnika koji podnosi žalbu i dopunu žalbe zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak drugom sucu. Protiv navedenog rješenja i protustranka Tomas Lavin osobno podnosi dvije žalbe zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže da se preinači pobijano rješenje i odbaci prijedlog, podredno ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Predmet odlučivanja je prijedlog Centra za socijalni rad, Područni ured T. (sada H. z. z. s. r., Područni ured T.) da se protustranci T. L. zabrani ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnom djecom na neodređeno vrijeme (list 130 spisa).

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Budući je predmet odlučivanja prijedlog Centra za socijalnu skrb od 11. studenoga 2022. za donošenje odluke o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca T. L. sa djecom (list 130 spisa), koji Centar (sada Zavod) je na temelju odredbe čl. 123. Obiteljskog zakona (Narodne novine, 103/15 i 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23- dalje: ObZ) bio ovlašten podnijeti takav prijedlog, nije počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, koja je počinjena ako je protivno odredbama toga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.), niti relativno bitna povreda odredbe čl. 2. st. 3. u svezi čl. 7. st. 2., čl. 5. st. 4., čl. 8. i čl. 12. ZPP. Stoga su žalbeni navodi da je Hrvatski zavod za socijalni rad direktno zainteresiran u ovom postupku neosnovani jer je Zavod Zakonom ovlašten na podnošenje konkretnog prijedloga. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odlučio o pravomoćno presuđenoj stvari s obzirom da je odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano da sud može u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ranije Centar za socijalni rad) iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Stoga, obzirom da je pobijana odluka donesena na temelju čl. 123. st. 1. ObZ na temelju okolnosti koje su nastale i utvrđene nakon donošenja odluka na koje se žalitelj poziva u žalbama (i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske) nije počinjena niti bitna povreda odredba čl. čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP koja postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno.

7. Nadalje, sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema tim ovlastima i time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je trebalo provesti i druge dokaze i da sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga donijeti pobijanu odluku-već (da) je morao istinitim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu. Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP) uskratio stranci mogućnost raspravljanja, a žalitelj u žalbi ne navodi koje dokazne prijedloge sud nije prihvatio.

8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje protustranka u podnesenim žalbama.

9. Po prijedlogu protustranke za svrsishodnom delegacijom odlučeno je pravomoćnim rješenjem pa žalbeni navodi kojima osporava zakonitost odluke kojom je odlučeno o prijedlogu protustranke za svrsishodnom delegacijom nisu od značaja za odlučivanje. Žalbeni navodi protustranke, pogotovo iscrpni i potpuno neprimjereni žalbeni navodi žalbe koju je podnijela protustranka osobno koji se temelje isključivo na animozitetu prema sutkinji nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je pobijana odluka donesena na temelju mišljenja Stručnog tima Centra i posebne skrbnice, a koja mišljenja se temelje na mišljenju maloljetne djece i procjeni Zakonom ovlaštenih sudionika u postupku da predlažu i podržavaju odluke koje su u skladu sa dobrobiti djece. Protustranka žalbenim navodima nije s uspjehom osporila utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je u tijeku postupka odlučivano o zahtjevima za izuzeće niti su u žalbi istaknuti sadržajno novi zahtjevi za izuzeće prvostupanjske sutkinje.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog uz utvrđenja i zaključke:

- da je 25. kolovoza 2021. tada nadležni Centar za socijalnu skrb Područni ured N. Z. podnio prijedlog kojim bi se regulirani osobni odnosi oca T. L. sa maloljetnom djecom i to K., N. i E. L. na način da će se isti održavati svake subote od 19,15 do 21,15 sati u Centru za pružanje usluga u zajednici Z., D., pod nadzorom stručne sobe koju će imenovati Područni ured N. Z.,

- da se promijenila nadležnost pa nadležni Područni ured T. u podnesku od 11. studenoga 2022. navodi kako su presudom i rješenjem tog suda posl.br. P2-2039/10 od 29. srpnja 2015. godine preinačeni presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-314/15 od 27. rujna 2016. određeni osobni odnosi maloljetne djece s ocem T. L. na način da će se isti održavati svake subote od 10,00 do 12,00 sati u obiteljskom savjetovalištu "D.", pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Zavod, da se susreti oca i djece nisu ostvarivali proteklih osam godina, da se maloljetna djeca protive uspostavi susreta s ocem, a što je utvrđeno razgovorom djece sa posebnom skrbnicom, da je u ambulantnim nalazima od 3. listopada 2022. i 12. listopada 2022. navedeno da se djeca po saznanju o ponovnoj mogućnosti uspostave susreta sa ocem nalaze u stanju akutne reakcije na stres te je mišljenje dr. Lj. D., subspec. dječje i adolescentne psihijatrije da po tom pitanju valja prvenstveno slijediti želje i osjećaj djece, da je provedenom obradom T. L. utvrđeno kako je dominanti fokus interesa istog usmjeren na dokazivanje toksičnog utjecaja majke na život i razvoj maloljetne djece, a što je procijenjeno potencijalno izrazito rizičnim elementom njegova ponašanja, te otac svojim postupcima iskazuje modus rastrojenog ponašanja i funkcioniranja a što je procijenjeno rizičnim u kontekstu skrbi o dobrobiti maloljetne djece,

- da je slijedom navedenog stručni tim Područnog ureda T. mišljenja kako nije više u najboljem interesu maloljetne djece L. da se osobni odnosi s ocem odvijaju na način kako je to predložio Područni ured N. Z. te da bi daljnje inzistiranje na uspostavi i ostvarivanju osobnih odnosa vodilo zlostavljanju maloljetne djece te predlaže da se ocu T. L. zabrani održavanje osobnih odnosa s djecom i to maloljetnom,

- da je protustranka T. L. ustrajao na reguliranju osobnih odnosa sa maloljetnom djecom te je naveo kako je u interesu djece da se isti odvijaju pod nadzorom stručne osobe,

- da se protustranka E. L. suglasila se s prijedlogom Područnog ureda T.,

- da iz psihologijske obrade roditelja proizlazi kako E. L. traži donošenje odluke o zabrani osobnih odnosa oca s djecom smatrajući kako bi takovo rješenje najviše zaštitilo interese maloljetne djece, da navodi da djeca ne žele kontakt te kako bi ponovna uspostava kontakta s ocem nakon dugogodišnjeg perioda njihovog nepostojanja na djecu djelovala zbunjujuće odnosno predstavljala veliki stres, da otac T. L. u razgovoru tek površno spominje nastavak održavanja osobnih odnosa sa maloljetnom djecom dok je većina njegovih zahtjeva usmjerena prvenstveno u pravcu utvrđivanja "istine" o tome da je E. L. uz pomoć sustava djeci i njemu uništila život, da je mišljenje psihologa da takovo stajalište oca ne predstavljaju za djecu blagotvornu osnovu za budući njihov odnos, da je T. L. osoba koju su dugogodišnje frustracije vezane uz raspad obitelji i sada već više nego desetljetnu nemogućnost sudjelovanja u roditeljstvu psihološki i funkcionalno izrazito unazadile, odnosno trajno oštetile, da sam za sebe navodi da je "devastiran" i "životno uništen", da izraziti funkcionalni disbalans stranke razotkriva npr. činjenica da se od raspada bračne zajednice nije bio u mogućnosti zaposliti kako bi se samostalno uzdržavao te živi kako navodi od "pomoći dobrih ljudi", da je u razgovoru sa strankom prisutan dojam da mu je život zaustavljen u nekom bivšem trenutku te se kao posljedica takovih okolnosti javljaju intenzivna depresivna stanja, da je opća životna funkcionalnost E. L. uredna (stalno zaposlenje, skrb o stambenom prostoru, obrazovnim i zdravstvenim potrebama maloljetne djece), da T. L. uporno inzistira na utvrđenju da je majka "demolirala" djecu a koja tvrdnja prema mišljenju psihologa nema logičku održivost s obzirom da nadležne javne službe za djecu od vrtića ili škola nisu zaprimile bilo kakve dojave u kojima bi se izvještavalo o nekim poteškoćama u ponašanju ili neprimjerenoj skrbi, da negativno atribuiranje majke od strane oca je faktor rizika u bilo kakvoj budućoj opciji ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, da je psihologijskim mjernim instrumentarijem za E. L. utvrđeno da niti za jedan od kliničkih skala instrumenata rezultat nije povišen te se uradak u cijelosti nalazi unutar granica koje toleriraju postojeće norme, da kod T. L. inventar osobnosti daje za istog izrazito uvećan rezultat na nekoliko relevantnih kliničkih skala, visok je uradak na skali depresije, na skali histerije, na skali psihopatske devijacije, na skali paranoje, na skali psihostenije te povišen na skali shizofrenije, da navedeni rezultati ukazuju na izrazit funkcionalni disbalans oca u realnom životu, da se na osnovi raspoloživih podataka procjenjuje da je vjerojatnost uspostave bilo kakvog kvalitetnog odnosa na relaciji otac - maloljetna djeca u budućnosti neznatna, da se način ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe u praksi pokazao izrazito disfunkcionalnim kao sredstvo za uspostavu većeg povjerenja i prisilnih odnosa između sudionika, da bi u postojećim okolnostima odluka o održavanju osobnih odnosa oca s maloljetnom djecom bila u većoj mjeri motivirana idejama o zaštiti prava oca, a ne kao rezultat razmišljanja o zaštiti prava i interesa maloljetne djece,

- da iz zaključka stručnog tima Područnog ureda T. od 10. studenoga 2022. proizlazi, a s obzirom na navode iz podneska Područnog ureda od 11. studenoga 2022. te provedene obrade obitelji nije više u najboljem interesu maloljetne djece L. da se njihovi osobni odnosi s ocem nastave odvijati na način kako je to predložila Podružnica N. Z. te da bi daljnje inzistiranje na njihovoj uspostavi i ostvarivanju vodilo ponovnom uznemiravanju pa posredno i emotivnom zlostavljanju maloljetne djece, da je tim mišljenja da osobne odnose maloljetne djece s ocem valja zabraniti,

- da iz podneska posebne skrbnice od 17. listopada 2022. proizlazi da je obavila razgovor s maloljetnom djecom te je mišljenje utvrđeno sukladno odredbama Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djeteta i načelu slobode mišljenja, te su djeca upoznata o svojim pravima sukladno odredbi čl. 7 Pravilnika o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, da je maloljetni N. dječak od 15 godina i polaznik je prvog razreda srednje škole, jako je pozitivan, komunikativan, smiren i želi iskazati svoje mišljenje, zadnji put je vidi oca dan prije završetka osnovne škole odnosno 20. lipnja 2022. godine i to ispred škole, ali otac njega nije vidio, a to što je vidio oca u njemu je unijelo određen strah i uznemirenost te je čekao da se otac makne iz njegove blizine, u ni jednom trenutku nije poželio da mu priđe, ne želi viđati oca pod nadzorom, do sada je u više navrata to rekao ali nitko nije uvažio, imao je oko četiri godine dok je živio s ocem i ne sjeća se tog odnosa, ne želi viđati oca zbog njegovog ponašanja prema mami, svima njima i misli da prvo otac mora sebe dovesti u red, pod nadzorom je oca zadnji puta vidio 2014. godine, a išao je da bi igrao igrice i ping- pong, a ne da bude s njim, maloljetna E. je djevojčica u dobi od 12 godina te je komunikativna i vesela, navodi kako je imala svega osam mjeseci kad su otišli od oca te ga se ne sjeća, ne sjeća se susreta koji su se zadnji odvijali 2014. godine, ne želi ići na susrete s ocem, voljela bi da se susreti ne održavaju i da ih nitko ne prisiljava,

- da posebna skrbnica iznosi kako su djeca jasno argumentirano, zainteresirano i sukladno svojoj dobi i zrelosti izrazila svoje mišljenje, da su djeca u izrazitom otporu prema ocu, osjećaju strah, bojazan, uznemirenost i zabrinutost ukoliko je otac u njihovoj blizini, te ukoliko će oni morati prisilno na susrete s ocem, da djeca mole da se uzme u obzir njihovo mišljenje, a kako je riječ o djeci visoke kronološke dobi koja u cijelosti shvaćaju tijek i ishod postupka posebna skrbnica predlaže da se uzme u obzir mišljenje djece,

- da je posebna skrbnica u podnesku od 31. siječnja 2023. navela kako je suglasna s prijedlogom Područnog ureda T. od 11. studenog 2022. kao u najboljem interesu maloljetne djece,

- da se osobni odnosi maloljetne djece i oca ne održavaju duži niz godina, te da djeca iskazuju izuzetan otpore prema njihovom ostvarivanju,

- da otac i nadalje izražava stavove o "krivnji" majke za raspad obitelji i njegovu sadašnju životnu situaciju, da cijelo vrijeme negativno atribuira majku a što predstavlja rizičan element za odvijanje osobnih odnosa djece i oca, da su kod oca prisutna intenzivna depresivna stanja te je psihologijskim testiranjem utvrđen izraziti funkcionalni disbalans u realnom životu, a što sve onemogućava uspostavljanje kvalitetnog odnosa otac – maloljetna djeca te vodeći računa o mišljenju djece (maloljetni N. star 15 godina i maloljetna E. stara 12 godina) koja ne žele viđati oca pod nadzorom, a i sama mogućnost uspostave kontakata s ocem izaziva kod njih osjećaj straha i uznemirenosti te žele da se uvaži njihovo mišljenje.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio kako nije u najboljem interesu maloljetne djece uspostavljanje osobnih odnosa s ocem pa je prihvatio prijedlog nadležnog Centra te je odlučio kao u izreci rješenja.

12. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. toga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Prema stavku 2. istog članka kad donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. Odlukom iz stavka 1. toga članka propisano je da se ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

13. Odredbom čl. 413. st. 1. ObZ propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili

2. odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. Pod stavkom 2. istog članka sud može odlukom iz stavka 1. ovoga članka:

1. ograničiti ili zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem sukladno članku 123. ovoga Zakona

2. odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe sukladno članku 124. ovoga Zakona

3. izreći mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djeteta kad je to prema okolnostima slučaja potrebno i

4. odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s maćehom ili očuhom ako su u trenutku prestanka bračne zajednice živjeli zajedno i brinuli se o djetetu.

14. Konvencijom o pravima djeteta (Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori broj 15/90), preuzete u pravni poredak Republike Hrvatske na temelju Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 12/93 (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 12/93) ugovoreno je da se u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (čl. 3. st. 1.) i da će države stranke učinit sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta te roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga (čl. 18. st. 1.).

15. Iz sadržaja spisa proizlazi:

- da je Centar za socijalnu skrb Z., podružnica N. Z. 25. kolovoza 2021., po zahtjevu protustranke T. L., podnio Općinskom sudu u Novom Zagrebu prijedlog (uz ispravak list 3 spisa) radi izmjene odluke o mjestu i vremenu održavanja osobnih odnosa maloljetne djece sa roditeljem sa kojim ne stanuje i to odluke poslovni broj P2- 2039/19-183 od 29. srpnja 2015., preinačena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-314/2015-9 od 27. rujna 2016., kojom odlukom je odlučeno da će se susreti i druženja T. L. sa maloljetnom djecom održavati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati centar na način, svake subote u terminu od 10.00 do 12.00 sati u D. D.,

- da je odlukom poslovni broj P2-2039/19-183 od 29. srpnja 2015. (list 14 spisa) odlučeno da se zabranjuju osobni odnosi oca sa maloljetnom djecom dok ne postigne psihičku stabilnost putem psihijatrijskog liječenja,

- da je odlukom Gž Ob-314/2015-9 od 27. rujna 2016. preinačena navedena prvostupanjska odluka u tom dijelu i odlučeno je da će se susreti i druženja T. L. sa maloljetnom djecom održavati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati centar na način, svake subote u terminu od 10 do 12 sati u D. D. (list 8 spisa),

- da je ovaj predmet ustupljen Općinskog građanskom sudu u Zagrebu (list 21 spisa),

- da je maloljetnoj djeci imenovana posebna skrbnica (list 28 spisa),

- da je odbijen zahtjev za izuzeće sutkinje u ovom predmetu (list 46 spisa),

- da je posebna skrbnica maloljetne djece 17. listopada 2022. dostavila podnesak sa mišljenjima djece (list 57 spisa),

- da je predstavnik Centra na ročištu 18. listopada 2022. (list 65 spisa) naveo da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, ali da sada nadležni Centar ne ostaje kod navedenog prijedloga te predaje u spis nalaz i mišljenje psihologa Centra od 5. siječnja 2022. (list 68 spisa),

- da je odbačen novi zahtjev za izuzeće sutkinje (list 127 spisa),

- da je 11. studenoga 2022. Centar dostavio prijedlog za donošenje rješenja o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca T. L. sa djecom (list 130 spisa) te je priloženo mišljenje stručnog tima Centra od 10. studenoga 2022.,

- da je sutkinja na ročištu 3. veljače 2023. odbacila zahtjev za izuzeće (list 139 spisa),

- da je rješenjem od 13. veljače 2017. pod brojem R1 Ob-1966/16-15 od 13 veljače 2017. (list 174 spisa) Općinski građanski sud u Zagrebu donio privremenu mjeru zabrane održavanja osobnih odnosa oca s maloljetnom djecom (list 174 spisa), koja odluka je preinačena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-27/2019-2 od 11. veljače 2019. i odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere (list 178 spisa),

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-945/20- 45 od 20. rujna 2021. odbijen prijedlog tužiteljice E. L. da se zabrani održavanje osobnih odnosa oca T. L. sa djecom (list 188 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1265/2021-2 od 22. studenoga 2021. (list 191 spisa),

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-945/20-71 od 10. ožujka 2022. odlučeno da se odbija zahtjev za izmjenom odluke broj P2-2039/19-183 od 29. srpnja 2015. u dijelu u kojem su određeni susreti i druženja oca sa maloljetnom djecom, na način da se novom odlukom zabrani ostvarivanje osobnih odnosa (list 194 spisa), koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-230/2022-3 od 25. svibnja 2022. (list 198 spisa),

- da je Centar za socijalnu skrb Z., podružnica T. 1. lipnja 2022. podnio prijedlog za izmjenu odluke o mjestu i vremenu održavanja osobnih odnosa (list 235 spisa), koji prijedlog je odbačen pravomoćnim rješenjem Gž Ob-34/2022-2 od 6 rujna 2022. radi litispendencije (list 239 i 243 spisa),

- da je rješenjem broj R1 Ob-1802/21-21 od 20. veljače 2023. odbijen prijedlog za određivanje svrsihodne delegacije (list 293 spisa),

- da je rješenjem od 26. rujna 2023 poslovni broj R1 Ob-1802/21-22 odlučeno da se zabranjuje ostvarivanje osobnih odnosa T. L. sa maloljetnom djecom N. L. i E. L.,

- da je rješenjem od 26. rujna 2022. ponovo odbijen zahtjev za izuzeće sutkinje (list 542 spisa), a rješenjem od 11. studenoga 2022. je odbačen prijedlog za izuzeće (list 545 spisa).

16. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te polazeći od osnovnog načela zaštite prava i dobrobiti djeteta, a imajući u vidu sve okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 123. toč.1. ObZ, pa izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Suprotni žalbeni navodi protustranke nisu osnovani jer se temelje na njegovoj subjektivnoj percepciji obiteljske situacije, a koji su protivni izvedenim dokazima na kojima se temelji pobijana odluka.

17. Sud je u donošenju odluka koje se tiču djece dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta koji glasi: "1. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.

2. Države stranke se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne."

18. Naime, uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (odluka Ustavnog suda broj: U-III-2776/2018 od 5. lipnja 2019., U-III-3452/2019 od 15. srpnja 2021., U-III-5221/2020 od 30. rujna 2021. te predmeti Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/, Gluhaković protiv Hrvatske, br. 21188/09, § 54., presuda od 12. travnja 2011., te A.K. i L. protiv Hrvatske, br. 37956/11, § 51., presuda od 8. siječnja 2013.). Mjere koje otežavaju to uživanje predstavljaju miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života (predmeti ESLJP-a Diamante i Pelliccioni protiv San Marina, br. 32250/08, § 171., presuda od 27. rujna 2011.; i Vujica protiv Hrvatske, br.56163/12, § 74., presuda od 8. listopada 2015.). Svako takvo miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života treba biti u skladu sa zakonom, težiti ostvarenju legitimnog cilja i biti nužno u demokratskom društvu (Diamante i Pelliccioni protiv San Marina, navedeno, § 172.; i Vujica protiv Hrvatske, navedeno, § 87.). Iako je osnovni cilj članka 35. Ustava, kao i članka 8. Konvencije, zaštititi pojedinca od proizvoljnog miješanja javnih vlasti, uz to postoje i pozitivne obveze nerazdvojive od djelotvornog poštovanja privatnog života. U oba je konteksta potrebno uzeti u obzir pravičnu ravnotežu koju treba uspostaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini, a u oba konteksta država uživa određenu slobodu procjene (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4519/21 od 11. studenoga 2021.).

19. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, broj: 108/14 broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14), zauzeo shvaćanje:. da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (.)".

20. Iz pribavljenog izjašnjenja djece putem posebne skrbnice iz podneska od 17. listopada 2022. (list 60 spisa) u smislu odredbe čl. 240. ObZ proizlazi da su djeca u izrazitom otporu prema ocu, da osjećaju strah, bojazan, uznemirenost i zabrinutost ukoliko je otac u njihovoj blizini, ograničenost u svakodnevnom funkcioniranju, da mole da se uzme u obzir njihovo mišljenje te posebna skrbnica predlaže da se temeljem čl. 84. st. 4. ObZ i čl. 9. st. 3. Konvencije za prava djece uzme u obzir njihovo mišljenje koje ocjenjuje u njihovom najboljem interesu i na njihovu dobrobit. 21. Imajući u vidu potrebu uspostave pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja, u ovom konkretnom slučaju su utvrđene sve odlučne činjenice te su izneseni dostatni razlozi koji opravdavaju donošenje odluke kojom se zabranjuje protustranci T. L. održavanje osobnih odnosa sa maloljetnom djecom. Naime, imajući u vidu mišljenje posebne skrbnice koje se temelji na iscrpnom razgovoru sa maloljetnom djecom i mišljenja Stručnog tima Centra od 10. studenoga 2022. (list 130 spisa) u kojem se navodi da se maloljetna djeca protive uspostavi susreta s ocem, da se u ambulantnim nalazima od 3. listopada 2022. i 12. listopada 2022. dr. Lj. D., subspec. dječje i adolescentne psihijatrije pri Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Z. utvrđuje da se djeca po saznanju o ponovnoj mogućnosti uspostave susreta sa ocem nalaze u stanju akutnog reakcije na stres, i da zbog toga potrebno slijediti želje i osjećaj djece, da je utvrđeno da T. L. u svojim postupcima iskazuje modus rastrojenog ponašanja i funkcioniranja, da bi daljnje inzistiranje na uspostavi i ostvarivanju osobnih odnosa vodilo ponovnom uznemiravanju, pa posredno i emotivnom zlostavljanju maloljetne djece te da je nužno zabraniti održavanje osobnih odnosa protivnika osiguranja s maloljetnom djecom jer suprotno ne bi bilo u njihovom interesu i za njihovu dobrobit, u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta.

22. Prvostupanjski sud je pravilno u skladu s čl. 86. st. 2. i čl. 360. st. 2. Obz te čl. 12. Konvencije o pravima djeteta omogućio maloljetnom N. i maloljetnoj E. u skladu s njihovom dobi (dvanaest i četrnaest godina) i zrelošću izražavanje vlastitog mišljenja putem posebne skrbnice te su isti jasno i detaljno iznijele svoje viđenje o ostvarivanju osobnih odnosa sa ocem (list 57 spisa). Pri tome nije bilo nužno njihovo saslušanje neposredno od strane suda, s obzirom da je posebna skrbnica putem koje je sud pribavio mišljenje djece, prema stanju spisa predmeta postupila sukladno mjerodavnim odredbama ObZ i Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine, broj 123/15). Pri čemu su neosnovani žalbeni navodi da je posebnu skrbnicu imenovao Hrvatski zavod za socijalni rad (koji je ovlašten istu imenovati), nego je posebnu skrbnicu sukladno odredbi čl. 240. st. 1. ObZ imenovao sud (list 28 spisa).

23. Suprotno navodima žalbe, iz utvrđenih činjenica i obrazloženja rješenja proizlaze razlozi zbog kojih zabrana osobnih odnosa nije vremenski ograničena. Naime, iz utvrđenih okolnosti ovoga slučaja ne može se zaključiti da će se utvrđene okolnosti koje su utvrđene kao razlog donošenja pobijanog rješenja promijeniti samim protekom određenog vremenskog razdoblja zbog kojih bi bilo opravdano mjeru zabrane odrediti na neko određeno vrijeme. Međutim, vremenski neograničeno trajanje ove mjere ne podrazumijeva njenu nepromjenjivost, a da li će i kada do takve promjene doći pokazat će prije svega psihološki status djece, odnosno da li je održavanje takvih odnosa i dalje ugrožavajuće za dobrobit i prava djece. Pri čemu zakonsko pravo žalitelja kao oca da održava osobne odnose s djecom u ovom slučaju ne može imati prednost pred temeljnim načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece.

24. Radi svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 10. travnja 2024.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar, v.r.