REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: 6/1. P-143/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja GEO - LINE, d.o.o., OIB: 36853239562, Krk, Ježevac 14, kojeg zastupa punomoćnica Silvija Žužić, odvjetnica u Krku, Vrh, Salatići 44a, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o., OIB: 82386143355, Omišalj, Pušća 131, radi isplate 7.924,22 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-46/2020 od 16. studenoga 2020. kojeg je donio javni bilježnik Amira Predovan sa službenim sjedištem u Krku, u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 7.924,22 eura sa zateznim kamatama i troškovima, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 125,69 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 13,27 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 13. studenoga 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 7.924,22 eura (59.705,00 kuna) sa zateznim kamatama i troškovima.
2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-46/2020 od 16. studenoga 2020. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (list 12 spisa). Ističe prigovor zastare potraživanje. Osporava izvadak iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pozivom na odredbu čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona.
3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-107/2020-2 od 5. veljače 2021. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Odlučujući o žalbi tužitelja, tada ovrhovoditelja, na citirano rješenje Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 24. svibnja 2022. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Rješenjem posl.br. Povrv-107/2020-7 od 20. listopada 2022. Općinski sud u Crikvenici se oglasio stvarno nenadležnim. Na rješenje je tužitelj uložio žalbu povodom koje je Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, rješenjem posl.br. Gž-25/2023-4 od 17. siječnja 2023. žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje o nenadležnosti.
4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Pojašnjava da su računi tužitelja iz poslovnog odnosa djelomično plaćeni te da tužbom potražuje preostali neplaćeni iznos. Tuženik da je tužitelju poslao prijedlog izvansudske nagodbe.
5. Tuženik je u postupku ustrajao kod navoda iz prigovora, a posebno istaknutog prigovora zastare. Osporava da bi tužitelju predložio izvansudsku nagodbu te osporava visinu tužbenog zahtjeva.
6. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.
7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 7.924,22 eura s osnove pružene usluge izrade elaborata za tuženika prema računima broj 55/1/1, 56/1/1, 57/1/1, 58/1/1, 60/1/1, 62/1/1, 64/1/1, 66/1/1, 67/1/1, 68/1/1, svi od 17. ožujka 2016., te računa broj 99/1/1 od 18. travnja 2016.
9. Među strankama je sporno da li je za potraživanje nastupila zastara te visina potraživanja.
10. S obzirom na to da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati prisilno ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; u daljnjem tekstu: ZOO), to je sud prije svega odlučivao o tom materijalnopravnom prigovoru.
11. U konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 228. st.1. ZOO-a, koja odredba propisuje da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana zakonska odredba se odnosi na ugovore između trgovaca kada u tom svojstvu sudjeluju u prometu usluga, kao što je ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine, slijede njezinu sudbinu (čl. 223. ZOO-a). Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a).
12. Uvidom u račune koje je tužitelj priložio u spis (stranica 68-77 spisa) sud utvrđuje kako je na predmetnim ispravama kao datum izdavanja računa naznačen 17. ožujka 2016., odnosno 18. travnja 2016. za račun broj 99/1/1 (stranica 78 spisa), a kao datum dospijeća je naznačen 1. travnja 2016. za račune broj 55/1/1, 56/1/1, 57/1/1, 58/1/1, 60/1/1, 62/1/1, 64/1/1, 66/1/1, 67/1/1 i 68/1/1, te 3. svibnja 2016. za račun broj 99/1/1. Ujedno sud utvrđuje da su datumi dospijeća u izvatku otvorenih stavaka tužitelja (stranica 6B spisa) drugačije naznačeni, odnosno kao 18. ožujka 2016. i 19. travnja 2016. za račun broj 99/1/1, te su u tom dijelu knjigovodstvene isprave tužitelja kontradiktorne.
13. Sve i da se uzmu kasniji datumi dospijeća (1. travnja 2016. i 3. svibnja 2016.), budući je tužba (odnosno prijedlog za ovrhu) podnijeta 13. studenoga 2020., to je razvidno da je podnijeta nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.
14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik predložio tužitelju izvansudsku nagodbu, a što je tuženik izričito osporio. Obzirom da se sukladno odredbi čl. 240. zastara prekida kada dužnik prizna dug, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ispravu za koju tužitelj tvrdi da predstavlja izvansudsku nagodbu (stranica 79 spisa). Iz predmetne isprave sud utvrđuje da se radi o elektroničkoj pošti od 13. kolovoza 2020. upućenoj punomoćnici tužitelja od strane osobe Mirjane Ilijić, u kojoj imenovana predlaže prihvat obročnog plaćanja sukladno predloženoj dinamici. Tužitelj u postupku nije dokazao da je gospođa Mirjana Ilijić ovlaštena u ime i za račun tuženika sklapati izvansudske nagodbe, a ista nesporno nije ni zastupnik po zakonu tuženika ni prokurist. Eventualnu punomoć ili odobrenje kojom bi bila ovlaštena na takvu pravnu radnju tužitelj nije dostavio ni predložio dostaviti. Samo saslušanje takvog svjedoka nije pogodan dokaz radi dokazivanja te sporne okolnosti, posebno uzevši u obzir odredbu čl. 492.a ZPP-a, a na tu okolnost tužitelj nije imao dodanih dokaznih prijedloga. Nadalje, iz predmetnog maila se ne može sa sigurnošću ni utvrditi da se radi o konkretnoj utuženoj tražbini budući u istome nema naznake utuženih računa. Ovdje se napominje da priznanje duga uvijek mora biti takvo da se na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista i priznaje. Priznanje duga mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka. U konkretnom slučaju, sve i da je ovakvo priznanje konkretno i učinjeno po ovlaštenoj osobi (što nije), isto nije učinjeno ni u tijeku zastarnog roka. Dalje, dužnik se može odreći zastare nakon što protekne vrijeme određeno za zastaru (argumentum a contrario čl. 219. ZOO-a), a pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se kao odricanje od zastare (čl. 220. st. 1. ZOO-a). Isprava sa stranice 79 spisa po ocjeni ovog suda nije ni priznanje duga ni odricanje od zastare. Sukladno tome, ovaj sud utvrđuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 7. i čl. 219. ZPP-a sklapanje izvansudske nagodbe koja bi prekinula tijek zastare, odnosno kojom bi se tuženik odrekao zastare.
15. Stoga je sud, obzirom da je tuženikov prigovor zastare osnovan, pozivom na citirane odredbe zakona odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka I. izreke presude).
16. Napominje se da obzirom na to da je sud odbio tužbeni zahtjev, nije se upuštao u ocjenu ostalih prigovora, a niti je u konačnosti izvodio daljnje dokaze koje je tužitelj predložio, već ih je na ročištu od 28. veljače 2024. odbio kao suvišne, a posebno stoga što predloženo saslušanje prokurista tužitelja Blaženka Pavičića, zastupnika po zakonu tuženika Nikole Turčića i svjedoka Roberta Furijana na okolnost izvedenih radova u postupku nije bilo ni sporno.
17. Nadalje, čak i da sud nije utvrdio osnovanim prigovor zastare potraživanja, i nadalje ostaje sporna sama visina tužbenog zahtjeva koju je tuženik izričito osporio, a tužitelj nije predložio provođenje nikakvih dokaza kojima bi se visina mogla utvrditi. Ujedno sud ukazuje da tužitelj nije postupio sukladno izričitom zakonskom određenju propisanom odredbom čl. 232. st. 1. ZPP-a, odnosno dokaze o uplati na koje se pozvao na ročištu od 28. veljače 2024. nije dostavio kako to zakon predviđa - u trenutku predlaganja (a radi se o knjigovodstvenim ispravama upravo samog tužitelja te on nije naveo opravdan (ni ikakav) razlog zašto ih nije mogao dostaviti od početka postupka 13. studenoga 2020. do trenutka predlaganja 28. veljače 2024.).
18. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na prigovor od 125,69 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je donio je odluku sukladno t.
II. izreke presude.
19. U preostalom dijelu parničnog troška od 13,27 eura valjalo je odbiti zahtjev tuženika kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer trošak dodatne pristojbe na rješenje kojim ga sud poziva na plaćanje sudske pristojbe i kojeg je tuženik sam skrivio nije trošak koji može pasti na drugu stranu. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.
Rijeka, 10. travnja 2024.
Sudac
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Broj zapisa: 9-30866-1c949
Kontrolni broj: 08575-431cf-7c55e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=TAMARA JUGO SMOLJANOVIĆ, L=RIJEKA, O=TRGOVAČKI SUD U RIJECI, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Rijeci potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
