Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1842/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćniku E. P., odvjetniku u D., protiv tuženika E. M. d.o.o. Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: P-795/2021-24 od 29. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: P-795/2021-24 od 29. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha kod Financijske agencije povodom zahtjeva ovrhovoditelja, sada tuženika E. M. d.o.o. Z., OIB: ..., za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice tužiteljice V. T. iz L., OIB: ..., koju je kao fizička osoba sačinila i ovjerila kod Javnog bilježnika N. B. iz P., pod br. OV-15075/05 od 28. listopada 2005. godine, zbog razloga zbog kojeg je tužiteljica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (čl.50. st.1. t.11. Ovršnog zakona).

II. Tuženik E. M. d.o.o. Z., OIB: ..., dužan je tužiteljici V. T. iz L., OIB: ..., naknaditi parnične troškove u iznosu od 796,33 EUR / 5.999,97 Kn, u roku od 15 dana.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan kao i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. Podredno, tuženik predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha kod Financijske agencije (dalje: FINA) povodom zahtjeva ovrhovoditelja, ovdje tuženika, za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice tužiteljice sačinjene i ovjerene kod javnog bilježnika N. B. u P. pod br. OV-15075/05 od 28. listopada 2005.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski je sud izveo sve predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud svoju odluku donio osnovom slijedećih utvrđenja:

- da je tužiteljica 27. listopada 2005. s P. B. d.d. sklopila ugovor o kreditu na iznos od 6.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim rokom otplate od 72 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, a banka je tužiteljici otkazala ugovor u prosincu 2006. zbog neizvršavanja ugovornih obveza;

- da je obveza vraćanja kredita bila osigurana zadužnicom (izjavom o zapljeni računa) tužiteljice ovjerenom kod Javnog bilježnika N. B. iz P. pod br. OV-15075/05 od 28. listopada 2005., a koja glasi na iznos od 6.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s kamatama po promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke;

- da je novčana tražbina P. B. d.d. po predmetnom ugovoru o kreditu prenesena na tuženika ugovorom o kupoprodaji i prijenosu (ugovor o cesiji) od 19. prosinca 2018.;

- da je tuženik protiv tužiteljice pokrenuo postupak izravne naplate kod FINA-e zahtjevom od 25. ožujka 2021. na temelju zadužnice br. OV-15705/05 od 28. listopada 2005.;

- da je 7. srpnja 2021. tužiteljica podnijela sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (zaprimljen pod poslovnim brojem Ovr-999/2021) uz tvrdnje da je u odnosu na novčanu tražbinu iz zadužnice nastupila zastara protekom roka od 10 godina od izdavanja zadužnice, kao i da nije točna visina navodnog duga;

- da je rješenjem suda poslovni broj Ovr-999/2021-4 od 19. kolovoza 2021. upućena u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe - izravne naplate kod Fina-e nedopuštenom iz razloga zbog kojih je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (članak 50. stavak 1. t. 9. i 11. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), te je naloženo FINA-i da u navedenom postupku izravne naplate odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljica nije konkretizirala svoju tvrdnju o tome da visina tražbine radi koje se vodi postupak izravne naplate nije točna, niti je za tu tvrdnju podnijela dokaze, a odustala je i od prijedloga za provedbu vještačenja, pa sud smatra da nije ostvaren razlog iz članka 50. stavak 1. t. 9. OZ-a.

11. Ujedno sud prvog stupnja zaključuje kako je ostvaren razlog upućivanja na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, što tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe - postupka FINA-e povodom zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 25. ožujka 2021. čini osnovanim, iz razloga što je zadužnica br. OV-15075/05 dospjela 28. listopada 2005. pa je nastupila zastara tražbine iz zadužnice 29. listopada 2010.

12. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

13. Neosnovano žalitelj ističe kako zahtjev za izravnu naplatu nije dovoljno određen u tužbenom zahtjevu i pobijanoj presudi, jer je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-999/2021-4 od 19. kolovoza 2021. tužiteljica kao ovršenica upućena da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe (izravne naplate kod FINE povodom zahtjeva ovrhovoditelja ovdje tuženika za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice, koju je kao fizička osoba sačinila i ovjerila kod Javnog bilježnika N. B. iz P. pod br. OV-15075/05 od 28. listopada 2005., zbog razloga zbog kojih je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - čl. 50. st. 1. t. 9. i 11.Ovršnog zakona), što je tužiteljica i napravila pa je tužbeni zahtjev sukladan tome rješenju, jasan i postavljen na način kako je upućena.

14. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je u konkretnom slučaju predmetna zadužnica tužiteljice kojom je bila osigurana obveza vraćanja bankovnog kredita sklopljenog s P. B. d.d., sastavljena kao privatna isprava na kojoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis tužiteljice, sukladno odredbi članka 183. tada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05) pa tražbina iz te zadužnice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/23 i 155/23).

15. Ovaj stav sukladan je pravnom shvaćanju sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-18-17 od 19. studenoga 2018., koji glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“, broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

16. Stoga, suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja pravilno smatra kako vođenjem postupka izravne naplate kod FINA-e na temelju predmetne zadužnice, koji je 18. studenog 2016. pokrenula P. B. d.d., zastara nije ni mogla biti prekinuta (članak 241. ZOO), jer je već bila nastupila protekom roka od 5 godina od dospijeća novčane tražbine iz zadužnice.

17. Osim toga, u konkretnom slučaju ugovor o kreditu je otkazan tužiteljici u prosincu 2006. zbog neizvršavanja ugovornih obveza pa bi i u odnosu na dospijeće zahtjeva za ispunjenje obveze po kreditu na koje se poziva žalitelj, odnosno od dana dospijeća tražbine radi čijeg osiguranja je ista izdana, tražbina iz zadužnice bila u zastari.

18. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 40. stavak 4. ZPP-a, koje su utjecale na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Naime, tuženik napominje kako tužitelj nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud da o tome nije odlučio što je izazvalo parnični trošak dosuđen u nerazmjernom iznosu.

19. Odredbom članka 40. stavak 4. ZPP-a propisano je ukoliko se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Međutim, prema stavku 5. citirane odredbe ukoliko prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u stavku 4. najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost spora 50.000,00 kn (6630,00 eura, prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZPP-a, „Narodne novine“, broj 114/22).

20. Sud prvog stupnja, nije postupio na način da je odredio posebnim rješenjem vrijednost predmeta spora, pa u tom slučaju dolazi u primjenu odredba članka 40. stavak 5. ZPP-a te se kao vrijednost predmeta spora uzima iznos od 50.000,00 kn (6.630,00 eura), prema kojem se odmjeravaju pripadajući troškovi strankama na ime zastupanja.

21. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a kao i odgovarajućom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14., 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 53/2019, 92/21 i 37/23), dosudio tužiteljici iznos od 796,33 eura/ 5.999,97 kuna, koji se odnosi na trošak odvjetničke nagrade (u visini od 100 bodova koja je sukladna članku 40. stavak 5. ZPP-a, pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kuna) i to za sastav tužbe i za zastupanje na 2 ročišta te sudske pristojbe na tužbu i presudu (2×99,54 eura), pa je odluka o trošku pravilna i zakonita.

22. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Splitu 10. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.