Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-394/2023-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće društva H. K. Z. L. d.o.o., V. G. zastupanog po predsjedniku Radničkog vijeća D. J., a ovaj po punomoćniku S. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. K. Z. P. d.o.o. sa sjedištem u V. G., OIB ... zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-59/2021-17 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-59/2021-17 od 24. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"i. Utvrđuje se da je Odluka o obustavi programa prevencije stresa H. K. Z. P. d.o.o. od 19. studenog 2020. godine ništetna.
ii. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 563,86 eura / 4.248,40 kuna (petsto šezdeset i tri eura i osamdeset i šest centi / četiri tisuće dvjesto četrdeset i osam kuna i četrdeset lipa) u roku od 15 dana.“
2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 155/23, u daljnjem
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,
tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, na način da prihvati tužbeni zahtjev te dosudi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka i trošak sastava ove žalbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom Odluke o obustavi programa prevencije stresa H. K. Z. P. d.o.o. od 19. studenog 2020. godine.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Prvostupanjski je sud izveo sve predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Prvostupanjski je sud odluku donio osnovom slijedećih utvrđenja:
- da je Kolektivnim ugovorom H. K. Z. P. d.o.o. 4. srpnja 2019. (dalje: KU) predviđen Program prevencije i zbrinjavanja stresa koji se provodi na način da se 7 dana koristi po vlastitom nahođenju kao slobodni dani te 7 dana u određenim rekreacijskim centrima;
- da se Program prevencije i zbrinjavanja stresa u utuženom razdoblju provodio na modificirani način, odnosno da je cjelokupni program u trajanju od 14 dana svaki od djelatnika koristio po vlastitom nahođenju, izvan zdravstvenih centara;
- da su putem e-maila pojedini djelatnici obaviješteni kako se mijenja zdravstveni program prevencije stresa na način da se svih 14 dana realizira kod kuće, a ne u rekreacijskim centrima zbog razvoja epidemiološke situacije u tvrtki i na lokacijama na kojima je inače organizirana rekreacija;
- da se prema KU i Priručniku za upravljanje stresom i umorom kontrolora, zdravstveni program prevencije i zbrinjavanja stresa za kontrolore zračnog prometa odvija u razdoblju od 15. rujna do 15. travnja te se ostvaruje u dva ciklusa od po 7 kalendarskih dana, od čega jedan ciklus od 7 dana radnik kontrolor zračnog prometa provodi na lokaciji koju odredi poslodavac, a preostalih sedam dana po vlastitom nahođenju;
- da su pojedini djelatnici zbog odlaska u rekreacijske centre i ostvarivanja kontakta sa zaraženim osobama morali biti u samoizolaciji;
- da je poslodavac pod utjecajem svjetske pandemije i u skladu s odlukama Stožera civilne zaštite bio prinuđen ograničiti provođenje programa na način da se cjelokupni predviđeni dani provode izvan ustanova, iako je nakon provođenja javne nabave H. K. Z. P. osigurala sredstva i odredila u kojim će se ustanovama zdravstveni dio programa provoditi;
- da je naredna sezona 2021. i 2022. uredno provedena;
- da je tuženik za vrijeme pandemije osnovao svoj krizni stožer koji je pratio odluke Stožera civilne zaštite RH, cjelokupnu situaciju u Društvu i predlagao mjere vezane uz sprečavanje širenja zaraze;
- da je krizni stožer društva predložio zajedno s Upravom i direktorom Sektora upravljanja zračnim prometom D. M. modificirani način provođenja Programa zbog pojave zaraze i slučajeva samoizolacije kod djelatnika za vrijeme provođenja zdravstvenog programa na lokacijama koje su prethodno dogovorene (Mali Lošinj, Sveti Martin na Muri), a sve to u skladu sa nastalom situacijom u cijelom svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj;
- da se nije donosila nikakva formalna odluka vezana uz predmetni Program i da se zbog toga tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem;
10. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje kako je u uvjetima svjetske pandemije poslodavac e-mailom od 19. studenog 2020. obavijestio djelatnike da se obustavlja Program, time da isti nije obustavljen već je modificiran način njegova provođenja, odnosno kao lokaciju provođenja i zdravstvenog dijela Programa, poslodavac je odredio lokaciju stanovanja djelatnika, sve zbog općepoznatih uvjeta koji se tiču pandemije, posebno činjenice da je u tom razdoblju postojala zabrana napuštanja županija prema mjestu prebivališta (Odluka stožera civilne zaštite od 18. prosinca 2020.). Stoga sud prvog stupnja zaključuje da e-mail poruka od 19. studenog 2020. ne predstavlja formalnu odluku o obustavi Programa prevencije jer je zapravo prilagođeno njegovo provođenje pod utjecajem izvanrednih okolnosti. Nadalje, kako se prema članku 35. točka 6. KU zdravstveni Program provodi na lokaciji koju odredi poslodavac, da isto upućuje na činjenicu da je poslodavac ovlašten samostalno odrediti lokaciju provođenja toga Programa pa sud prvog stupnja smatra kako tuženiku nije ni bilo potrebno savjetovanje s Radničkim vijećem.
11. U odluci se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 221.a. ZPP-a smatrajući da tužitelj nije dokazao da e-mail poruka doista predstavlja odluku u smislu članka 150. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 3/14,127/17,98/19,151/22, dalje: ZR), a osobito zato što Program u stvarnosti nije obustavljen, nego je prilagođen novim okolnostima koje imaju učinak više sile u smislu članka 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 145/23., 155/23, dalje: ZOO).
29/18, 126/21, 114/22, 156/22,
12. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilna i zakonita u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osporavajući navedena utvrđenja žalitelj se u žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.
13. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a, kako smatra žalitelj. Sud ne čini takvu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego tužitelj jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud.
14. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive, dostatne i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom nisu dovedeni u sumnju.
15. Neutemeljeno žalitelj ističe kako sud prvog stupnja nije sadržajno ocijenio e-mail poruku od 19. studenog 2020. neovisno o tome kako je ista nazvana te da nije ocijenio utječe li sadržaj te poruke na ostvarivanje određenih prava radnika te posljedično, je li dopušteno jednostrano ukidanje, izmjena, odnosno „modifikacija“ takvog prava radnika, a koje je pravo predviđeno odredbama KU.
16. Suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke iznio dostatne razloge zbog čega smatra kako obavijest tuženika djelatnicima u e-mailu od 19. studenog 2020. ne predstavlja formalnu odluku o obustavi Programa prevencije jer ovaj Program nije obustavljen, već je prilagođen novonastalim okolnostima pandemije i izvanrednih okolnosti koje imaju učinak više sile. Za odluku u ovoj pravnoj stvari, suprotno stavu žalitelja, nije relevantno može li se zdravstveni program prevencije i zbrinjavanja stresa sadržajno i kvalitativno zamijeniti boravkom kod kuće te je li u tom slučaju ovaj program u cijelosti prekinut i neproveden, ili je tek modificiran.
17. Osim toga, prema stavu ovoga suda, pogrešno tužitelj smatra kako bi se u konkretnom slučaju radilo o jednostranoj izmjeni pojedine odredbe KU, jer nije o tome riječ niti je tuženik odlučio da se zdravstveni dio programa uopće neće provoditi pa da bi mu u tome slučaju trebalo savjetovanje sa Radničkim vijećem. Pravilno sud prvog stupnja smatra i kako u posebnim okolnostima kakve su bile u vrijeme odluke, a s obzirom da se prema članku 35. točka 6. KU zdravstveni Program provodi na lokaciji koju odredi poslodavac, nije ni bilo potrebno savjetovanje sa Radničkim vijećem.
18. Za dodati je, kako neovisno o savjetovanju sa Radničkim vijećem u svezi provođenja Programa, poslodavac nije ni mogao postupati suprotno odlukama i uputama Kriznog stožera u uvjetima pandemije zbog bolesti COVID-19, odnosno u slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu (u smislu odredbi Zakona o sustavu civilne zaštite, "Narodne novine", broj 82/15., 118/18. i 31/20. i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, „Narodne novine“, broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.).
19. U takvim situacijama naime, javni interes (zaštita života i zdravlja građana) ima prevagu nad pojedinačnim pravima građana te su oni dužni poštovati i postupati po mjerama (preventivnim, sigurnosnim i sl., primjerice obaveza samoizolacije, izolacije, zabrana prelaska državne granice, zabrana rada određenim djelatnostima, zabrana napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta, zabrana prelaska graničnih prijelaza i sl.) koje nadležna tijela donose kako bi zaštitila živote i zdravlje cjelokupne populacije. Time je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odluka poslodavca jer za isto nisu ostvarene zakonske pretpostavke u smislu članka 322. ZOO-a.
20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe 155. ZPP-a te Tarife o
142/12.,
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.).
21. Slijedom iznesenog, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
22. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
