REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1085/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sandi Vojnić, vl. obrta VOST-TOURS iz Zadra, Kraljice mira 37A, OIB 24694166004, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika: 1. TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri j.t.d. iz Rijeke, Splitska 2, i 2. WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52849403362, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Katić, odvjetnica iz Zagreba, Poljička cesta 5, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2084/2020-2 od 27. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3598/2013 od 5. ožujka 2020., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2084/2020-2 od 27. rujna 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3598/2013 od 5. ožujka 2020. u toč. V. i VI. izreke, te se ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3598/2013 od 5. ožujka 2020. u toč. V. i VI. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je 1. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 50.437,00 kuna sa zateznom kamatom (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži 2. tuženiku da solidarno s 1. tuženikom isplati tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 50.437,00 kuna (toč. II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 263.226,00 kuna tekuće od 1. svibnja 2013. pa do 30. listopada 2013. (toč. III. Izreke). Nadalje, naloženo je 1. tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 13.774,00 kuna sa zateznom kamatom (toč. IV. Izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom na ime naknade štete iznosa od 45.252,00 kuna sa zateznom kamatom u odnosu na 1. tuženika (toč. V. izreke), odlučeno je da tužitelj i 1. tuženik snose svaki svoje troškove parničnog postupka (toč. VI izreke), te je naloženo tužitelju da 2. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 15.937,50 kuna (toč. VII. Izreke), a toč. VIII. izreke odbijen je zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 31.043,75 kuna.
2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 8/2022-3 od 26. srpnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„U slučaju totalne štete na vozilu koje se više ne proizvodi, treba li se visina štete utvrditi prema cijenama na dan presuđenja, a prema vrijednosti vozila koje je najbliže karakteristikama uništenog uz odbitak trošnosti i vrijednosti spašenih dijelova?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i podnosi zahtjev za naknadom parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, a povodom revizije sporan je iznos visine naknade imovinske štete zbog uništenog vozila (autobusa).
8. Nižestupanjski sudovi su na ime naknade imovinske štete za uništeno vozilo naložili 1. tuženiku da tužitelju isplati 13.774,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su navedeni (toč. IV. Izreke), a u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje daljnji iznos od 45.252,00 kn je sa zatraženom zateznom kamatom odbijen (toč. V. izreke).
9. Pritom sud prvog stupnja prihvaća nalaz prometnog vještaka i njegovu procjenu vrijednosti vozila (autobusa) koja polazi od novonabavne vrijednosti autobusa od 1.438.870,00 kn (koliko je iznosila kada je autobus proizveden 2004.), koju je umanjio uzimajući u obzir pad vrijednosti uslijed eksploatacije (u trenutku štetnog događaja autobus je bio u devetoj godini eksploatacije) i tako utvrdio vrijednost autobusa na dan štetnog događaja od 410.077,00 kn, pa je istu korigirao uzimajući u obzir vrijednost spašenih dijelova i korekcije, nakon čega je utvrdio visinu štete na ime uništenog vozila od 266.550,00 kn. Pritom je (očitujući se na primjedbe tužitelja) vještak naveo da je procjenu vrijednosti autobusa izvršio prema katalogu Centra za vozila Hrvatske na dan izrade nalaza, a koji katalog sadrži podatke o novonabavnim cijenama vozila koja se više ne proizvode, kao primjerice konkretno vozilo tužitelja. Također se izjasnio da nije moguće izvršiti usporedbu vrijednosti autobusa tužitelja sa vrijednosti novog autobusa jer je riječ o specifičnom vozilu specifikacija koje više ne postoje.
10. Sud prvog stupnja odbija prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti uništenog autobusa na način da se utvrdi vrijednost novog autobusa koji je po svojim karakteristikama najbliži uništenom vozilu i potom umanji za trošnost i vrijednost spašenih dijelova.
11. Tužitelj u reviziji tvrdi da pravno shvaćanje na kojem se temelji ocjena osnovanosti visine postavljenog tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete za uništeno vozilo odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznijetom u odlukama Rev 2053/1998 od 17. siječnja 2001., Rev x 929/15 od 6. srpnja 2016., te Revt 242/09 od 9. veljače 2010. prema kojima se vrijednost uništenog vozila koje se više ne proizvodi treba utvrditi prema cijenama na dan presuđenja, a prema vrijednosti novog vozila koje je najbliže karakteristikama uništenog uz odbitak trošnosti i u vrijednost spašenih dijelova.
12. U revizijskom dijelu postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na uništenom vozilu (totalna šteta) a s time u vezi način utvrđivanja vrijednosti nastale imovinske štete.
13. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, - dalje: ZOO) čl. 1089. st. 2. je propisano da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Nadalje, čl. 1090. ZOO je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
14. S obzirom da tužitelj potražuje naknadu tzv. nenovčane imovinske štete iznos naknade štete treba utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja jer tužitelj ima pravo na isplatu novčane naknade u visini koja mu omogućuje nabavu uništene stvari prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.
15. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
U slučaju totalne štete na vozilu koje se više ne proizvodi visina štete treba se utvrditi prema cijenama na dan presuđenja, a prema vrijednosti vozila koje je najbliže karakteristikama uništenog uz odbitak trošnosti i vrijednosti spašenih dijelova.
Ovim odgovorom reafirmiraju se pravna shvaćanja ovoga suda (Rev x 929/2015-2 od 6. srpnja 2016., Rev 2053/1998 od 17. svibnja 2001., Revt 242/09-3 od 9. veljače 2010.).
16. Kako procjena vrijednosti vozila nije bila izvršena u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem iako je tužitelj osporavajući nalaz vještaka tijekom postupka predlagao provođenja novog vještačenja, pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda u odnosu na način utvrđivanja vrijednosti uništenog vozila u smislu pretrpljene imovinske štete.
17. Stoga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od 1. tuženika potražuje daljnji iznos naknade imovinske štete na ime uništenog autobusa (toč. V. izreke prvostupanjske presude) ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u tom dijelu. U ponovljenom postupku otklonit će se prigovori tužitelja koji se odnose na način utvrđivanja vrijednosti uništenog vozila u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda, dakle na način da se utvrdi novonabavna vrijednost vozila koje je po svojim karakteristikama bilo najbliže uništenom vozilu i da se ta vrijednost umanji za trošnost i vrijednost spašenih dijelova.
18. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka (toč. VI. izreke) o kojima će se kao i o troškovima povodom revizije odlučiti konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP), te je odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30866-682ca
Kontrolni broj: 0c459-92bcc-b9f46
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
