REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-881/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Š., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. M., I. G. i D. M. F. u R., protiv tuženice P. Š. iz Č., OIB ..., kao nasljednice pok. I. B., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-420/2020-3 od 18. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-2347/2018-91 od 19. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice.
II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica 1/2 dijela trosobnog stana navedenog u izreci presude I. odluke, te utvrđeno da je Ugovor o darovanju zaključen 23. prosinca 2005. između I. B. kao darovatelja i P. Š. kao daroprimatelja ništetan u dijelu koji se odnosi na darovanje 1/2 suvlasničkog dijela te je odlučeno o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1927/2023-2 od 18. srpnja 2023. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na pravno pitanje:
„Leži li teret dokaza da imovina ne predstavlja bračnu stečevinu na onome tko to tvrdi ukoliko je imovina stečena za vrijeme trajanja braka ili izvanbračne zajednice?“.
4. Koristeći navedeno ovlaštenje tužiteljica je podnijela reviziju protiv presude suda drugog stupnja s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti presudu suda drugog stupnja i odbiti žalbu tužene.
5. U svom odgovoru na reviziju tužiteljice tužena predlaže odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nekretnina koja je predmet postupka stan, precizno opisan u izrekama presuda nižestupanjskih sudova suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela s osnove izvanbračne stečevine pozivom na odredbu iz čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona, kao i zahtjev da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen 23. prosinca 2005. između pok. I. B. kao darovatelja i P. Š. kao daroprimca.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica živjela u „životnoj zajednici“ sa I. B. ocem tužene u razdoblju od 1992. do 2002., da je A. F. posudio dio novca za kupnju predmetnog stana I. B., da su mu I. B. i tužiteljica zajedno vratili presuđeni novac, slijedom čega, da je stan izvanbračna stečevina tužiteljice i pok. I., pa pok. I. B. nije mogao raspolagati 1/2 suvlasničkog dijela tog stana, te je u tom dijelu ugovor između pok. I. B. kao darovatelja i P. Š. kao daroprimca ništetan jer je protivan odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01) u vezi s čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).
9. Nasuprot tome, sud drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 373. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) preinačio prvostupanjsku presudu obzirom da je iz činjenice što ih je utvrdio sud prvog stupnja na drugačiji način izveo zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda.
10. Temeljem odredbe čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98) bračni drugovi, a što vrijedi i za izvanbračne drugove pozivom na odredbu čl. 262. ObZ su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Člankom 252. ObZ je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nasuprot toga pozivom na odredbu čl. 257. ObZ imovina koju je bračni drug imao u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
11. Jednako tako Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89 i 59/90) u čl. 271. propisao je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.
12. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, u slučaju kada tužitelj tvrdi da je imovina koja je predmet spora bračna stečevina dužan je dokazati da se radi o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te imovine. Nasuprot toga, tuženik koji pobija navode i dokaze protivnika može dokazivati da se radi o imovini koja je njegova osoba imovina. Međutim, prvenstveno na tužitelju je teret dokaza da je imovina koja je predmetom postupka stečena radom za vrijeme trajanja braka ili potječe iz te imovine.
13. Sud drugog stupnja zaključio je da su iskazi saslušanih svjedoka pred sudom prvog stupnja kontradiktorni, da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana bio upisan I. B., a nakon provedbe Ugovora o darovanju tuženica, da iz sadržaja oporuke pokojnog I. B. proizlazi njegova volja i želja da stan prenese u vlasništvo svoje kćeri koja je preuzela obvezu vraćanja pozajmljenog novca za kupnju stana, te da iz sadržaja te potvrde i izjave jasno slijedi da se I. B. smatrao isključivim vlasnikom stana, da je taj stan kupljen njegovim novcem, ne za potrebe izvanbračne zajednice, dakle da je stan kupljen sredstvima pok. I. B., kao njegova posebnom imovinom a što proizlazi i iz činjenice da se tužiteljica nije koristila stanom za vrijeme života pok. I. B. niti nakon njegove smrti već da je za svoje potrebe stan koristila tužena, dobila ključ nakon zaključenog Ugovora o darovanju i da je tužena ranije samoinicijativno napustila stan bez prijetnje ili prisile, što ukazuje da se tužiteljica nije smatrala niti vlasnicom niti suvlasnicom stana. Dakle, sud drugog stupnja je zaključio da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o bračnoj stečevini, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza.
14. Pozivom na odredbu čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovog Zakona zbog kojeg je dopuštena. Stoga je ovaj sud dao odgovor na postavljeno i dopušteno pitanje, međutim o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu, zbog čega je revizija neosnovana.
15. Obzirom na navedeno valjalo je pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario).
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Renata Šantek, v.r.
