REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-864/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz C., OIB … , zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. u R., protiv tuženika A. o. d.d., OIB … , zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-290/2022-2 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-117/2019 od 26. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 39.100,00 kn na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2018. pa do isplate, a preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u presudi tako da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove od 12.357,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 398/2023-2 od 7. veljače 2023. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:

„1. Je li u smislu odredbi čl. 190. i 191. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, nakon zaključenja prethodnog postupka, s pozivom i na temelju izmijenjenih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. g. i 15.06.2020.g?

2. Predstavlja li izmjena Orijentacijskih kriterija okolnost iz čl. 191. st. 2. radi koje će sud dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva njegovim povišenjem?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika i predložio da se revizije odbije.

5. Revizija nije osnovana.

6. Povodom revizije spornim proizlaze pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova prema kojima je donošenje odluke o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. opravdan razlog za dopuštanje preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka temeljem čl. 190. i 191. st. 2. ZPP.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je 1. rujna 2017. pretrpio uslijed štetnog događaja - prometne nesreće.

9. Tužitelj je tužbu podnio 25. svibnja 2018., a 26. lipnja 2020. je podneskom preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev navodeći da je u razdoblju nakon podnošenja tužbe a neposredno prije preinake došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji).

10. Nižestupanjski sudovi su dopustili preinaku tužbe uz obrazloženje da izmjena Orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, te stoga ocjenjuje da je preinaka dopuštena temeljem čl. 190. st. 2. ZPP.

11. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

12. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

13. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

14. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“.

16. Nadalje, u obrazloženju prethodno citiranog pravnog shvaćanja je navedeno:

„Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7 %, što znači da je inflacija iznosila 37,7 %, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9 %. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9 % .

Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

17. Imajući u vidu prethodno citirano pravno shvaćanje proizlaze okolnosti koje su od bitnog značaja za odgovor na postavljena pravna pitanja:

- sve do donošenja odluke o izmjeni orijentacijskih kriterija postojala je ustaljena sudska praksa u odnosu na pravične iznose novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se dosuđuje primjenom Orijentacijskih kriterija koji su do tada bili na snazi (od 29. studenog 2002.)

- tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe (25. svibnja 2018.) tužbenim zahtjevom zatražio novčani iznos naknade štete u skladu sa ustaljenom sudskom praksom prema Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002.

- izmjena orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, a ista je od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete.

18. Kako iz obrazloženja odluke o prihvaćanju Orijentacijskih kriterija proizlazi da se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku, no kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), tužitelj jedino ako preinači tužbu može ostvariti svoja legitimna očekivanja u smislu pružanje sudske zaštite i dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete.

19. U odnosu na revizijske navode tuženika kojima tvrdi da izmjena Orijentacijskih kriterija nije bitna okolnost koja bi predstavljala razlog za dopuštanje preinake tužbe valja odgovoriti da su Orijentacijski kriteriji, a kako i upućuje njihov naziv orijentir sudu kojim će se rukovoditi prilikom izračuna pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). Pravilno tuženik primjećuje, a kako je to navedeno i u obrazloženju Orijentacijskih kriterija, da isti nisu puka matematička formula prema kojoj će se obračunavati visina naknade štete zbog pojedinog povrijeđenog prava osobnosti u svezi kojeg se podnosi tužba radi naknade neimovinske štete.

20. Međutim, pogrešno tuženik tumači da upravo iz ovih razloga Orijentacijski kriteriji nisu od utjecaja na visinu podnesenog tužbenog zahtjeva.

21. Prema čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

22. Stoga donošenje i primjenu, odnosno općenito svrhu Orijentacijskih kriterija treba sagledavati imajući u vidu da su usmjereni pružanju pravne zaštite svih stranaka koje sudjeluju u postupku na jednak način u smislu da su im poznata pravna shvaćanja najvišeg suda, pa da stoga imaju realna legitimna očekivanja sa kojim zahtjevom u sudskom postupku mogu uspjeti.

23. U situacijama kada su prethodni Orijentacijski kriteriji u vrijeme podnošenja tužbe bili na snazi već skoro 16 godina, tužitelj je imao realna legitimna očekivanja koji bi mu novčani iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svezi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica u sudskom postupku mogao biti dosuđen. 24. Izmjenom Orijentacijskih kriterija koja je bila znatna - povišena je naknada prema svim kriterijima za 50%, ova očekivanja tužitelja se u znatnoj mjeri mijenjaju a ovu okolnost tužitelj nije mogao predvidjeti.

25. Stoga odgovor na postavljena pravna pitanja glasi:

U smislu čl. 190. i čl. 191. ZPP dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

Izmjena Orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2. ZPP radi koje će sud dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

26. S obzirom da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa izvedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, temeljem čl. 393. st.

1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.