REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-468/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. B. OIB ... iz Š., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Š. protiv tuženika S. M. OIB ... iz L., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. B., F. B. i I. B. S. iz Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-183/2020-3 od 29. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-121/2017 od 7. studenog 2019., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„1.Nalaže se tuženiku S. M. iz L., /OIB .../, da tužitelju I. B. iz Š., /OIB .../, u roku od 15 dana, isplati ukupno 20.000,00 kuna, s osnova neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 07.studenog 2019.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate, dok se odbija sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 20.000,00 kuna, za razdoblje od 16. studenog 2017.godine do 07.studenog 2019.godine, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku S. M. iz L., /OIB .../, da tužitelju I. B. iz Š., /OIB .../, u roku od 15 dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 07.studenog 2019.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik, stoga što mu je rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1848/2023 od 19. srpnja 2023., dopušteno podnošenje revizije zbog pitanja koje glasi:

„Je li tuženik korištenjem zakonom predviđenog sredstva zaštite (prijava podnesena MUP-u RH, službi za unutarnju kontrolu), samim time što istim nije uspio, odgovoran za naknadu štete onome protiv koga je to sredstvo usmjereno?“.

pri čemu vijeće ovog suda u predmetu Revd-1848/24 smatra dase radi o pitanju koje zahtjeva načelno shvaćanje ovog suda zbog razvoja prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.- dalje ZPP).

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je protiv nje dopušteno podnošenje revizije i samo zbog pitanja zbog kojeg je pitanje dopušteno.

5.1. Dakle, predmet ispitivanja u ovoj fazi postupka je pitanje može li se na strani podnositelja prijave impostirati odštetna odgovornost zbog povrede časti i ugleda ako se utvrdi da je prijava nadležnom tijelu bila neutemeljena.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05 ).

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tuženik protiv tužitelja 28. kolovoza 2017., podnio prijavu Službi za unutarnju kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u kojoj je iznio niz neistina u odnosu na tužitelja, imputirajući mu nedostatak osobnih, profesionalnih i etičkih vrijednosti osobito u odnosu na njegovu profesiju kao policijskog službenika PU Š.-k. i počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti,

- da tuženik u prijavi navodi da se tužitelj kao zet N. Č. služi svim mogućim sredstvima legalnim i ilegalnim pokušavajući pod svaku cijenu obustaviti gradnju još od 2014., služeći se i zlouporabom svog radnog mjesta kao voditelja smjene u PU Š.-k., da je kaznena prijava protiv tuženika zbog prijetnje na štetu N. Č. izrežirana od strane tužitelja u tančine, a što da je zaključio obzirom da je tužitelj nakon dolaska u policijsku stanicu i nakon što mu je priopćeno da je uhićen zbog prijetnje saznao da je tužitelj taj dan bio u jutarnjoj službi kao vođa smjene, a i da je, po preprati kod nadležne zamjenice Općinskog državnog odvjetnika, vidio da od nje odlazi tužitelj dok je iz razgovora sa zamjenicom Općinskog državnog odvjetnika shvatio da je sve dogovoreno i da zamjenica neupitno staje na stranu tužitelja,

- da iz prijave Službi za unutarnju kontrolu MUP-u RH od 28.kolovoza 2017., proizlazi da se tuženik obratio navedenom tijelu zbog narušenog osobnog digniteta, kršenja ljudskih prava i teške zlouporabe službene funkcije od strane tužitelja kao djelatnika Policijske uprave Š.-k. (dalje: PU Š.-k.), a vezano za događaj koji se zbio 13.kolovoza 2017. između tuženika i N. Č.,

- da iz cjelokupne opširne u spis priložene dokumentacije proistekle iz postupanja nadležnih tijela vezano uz prijavu tuženika od 28.8.2017., proizlazi da je ista posljedica događaja od 13.8.2017., kada je došlo do verbalnog sukoba između tuženika i susjeda N. Č. (oca tužiteljeve supruge), a posljedično kojemu je protiv tuženika podnesena kaznena prijava zbog prijetnje na štetu N. Č., no da tužitelj, koji je tog dana radio u jutarnjoj smjeni, ni na koji način nije bio uključen u postupanje prema tuženiku već je imao druge planirane obveze naložene od strane rukovoditelja, da je u provođenju kriminalističkog istraživanja nad tuženikom od strane policijskih službenika u svim odrednicama poštivan zakon, da je tuženik imao nepristran i na zakonu utemeljen tretman te da su svi navodi iz pritužbe ocijenjeni neutemeljenima,

- da su neistinite tvrdnje iznesene po tuženiku u predmetnoj prijavi od 28.8.2017., podobne da povrijede tužiteljevo profesionalno - i osobno dostojanstvo, ugled i čast;

- da je tužitelj zatražio i liječničku pomoć svoje obiteljske liječnice dr. D. L. od 28.rujna 2017., te da mu je pri pregledu dijagnosticirana akutna reakcija na stres i aritmija RRR 160/100, sve posljedično optužbama vezanima uz obavljanje službe.

- da niti jedna tvrdnja tuženika iz prijave Unutarnjoj kontroli MUP-a nije utvrđena istinitom jer da tužitelj ni na koji način nije bio uključen u postupanje protiv tuženika zbog kaznene prijave podnesene protiv njega zbog kaznenog dijela prijetnje.

8. Sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:

„Razumijevanja radi valja međutim ponoviti, da niti jedna tvrdnja tuženika koju je iznio u prijavi na rad tužitelja od 28.8.2017. po održanom postupku provjere od strane Službe za unutarnju kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova nije potvrđena, pri čemu se radilo o tvrdnjama o nedostatku tužiteljeve osobne – i profesionalne etike i morala, kroz tvrdnje o počinjenu kaznenih djela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti i udruživanja u svrhu lažnog optuživanja tuženika, pa su navedene tvrdnje, u svijetlu činjenice što se od tužitelja kao policijskog službenika zahtijeva besprijekornost kako u profesionalnom, tako i u osobnom, privatnom životu, apsolutno podobne da kod tužitelja izazovu intenzivnu povredu prava osobnosti, a što je isti i opisao u svom iskazu kada je naveo da mu je navedeni događaj tada – a i u vrijeme iskazivanja uzrokovao veliku nelagodu i uznemirenost i to naročito u odnosu na njegovo neposredno i posredno radno okruženje i kolege i to ne samo u PU Š.-k., već i šire, obzirom da se o sadržaju prijave pročulo obzirom da je prolazila kroz veći broj involviranih ljudi i službi u tužiteljevom neposrednom i posrednom profesionalnom okruženju. Za razliku od tuženika – koji nije uspio dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, tužitelj je dokazao pretpostavke tuženikove odštetne odgovornosti – štetnu radnju, pretrpljenu štetu i uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetne radnje.

Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer, iako je prvostupanjski sud neosnovano zaključio o malicioznom postupanju tuženika iako za takav zaključak nema uporišta u sadržaju provedenog dokazanog postupka, to se međutim u odmjeri visine tužitelju dosuđene pravične novčane naknade pravilno rukovodio kriterijima propisanim odredbom čl. 1100. ZOO-a – težinom povrede i okolnostima slučaja, o jačini duševnih boli, cilju kojemu služi pravična novčana naknada kao svojevrsna satisfakcija za pretrpljenu neimovinsku štetu ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je visinu tužitelju dosuđene naknade obrazložio jasnim i uvjerljivim razlozima.

Naime i po ocjeni ovog suda odgovornost tuženika za povredu prava tužiteljeve osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo leži u činjenici što je tuženik podnio prijavu na njegov rad imputirajući mu pomanjkanje svake profesionalne etike, zlouporabu položaja i službene dužnosti pa kako je time inicirani postupak unutarnje kontrole okončan u prilog tužitelja – dakle utvrđenjem da u njegovom postupanju nema nikakvih manjkavosti, nepravilnosti niti obilježja kaznenog djela to je i po ocjeni ovog suda tuženikova odštetna odgovornost neupitna i dokazana provedenim dokazima.“.

9. Valja naglasiti da svaka fizička i pravna osoba koja smatra da su njoj ili drugoj osobi, djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti, povrijeđena prava ili slobode, ima pravo podnijeti pritužbu nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva unutarnjih poslova ili Službi za unutarnju kontrolu.

9.1. No prema ocjeni ovog suda vodeći računa o činjenici da u ZOO-u ne postoji registar štetnih radnji koje bi mogle dovesti do nastanka neimovinske štete povredom časti i ugleda to se svaka činidba ili propuštanje može u danim činjeničnim okolnostima dovesti do nastanka štete, u ovom konkretnom slučaju povredom časti i ugleda.

10. S tim u svezi, i načelno dopuštene radnje kao što je podnošenje pritužbe, mogu biti radnja kojom se može prouzročiti šteta, pod uvjetom da između štete i štetne radnje postoji uzročna veza i da je štetna radnja takvog intenziteta i dometa da je objektivno podesna da zbog nje nastane šteta u vidu povrede prava osobnosti.

11. Stoga odgovarajući na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena odgovor, a time i pravno shvaćanje ovog suda glasi:

Podnošenje prijave nadležnom tijelu ili osobi, kao u načelu zakonom dopuštenog sredstva zaštite, može imati značaj štetne radnje kojom može nastati neimovinska šteta u vidu povrede časti i ugleda oštećenog ako se radi o posve neutemeljenoj prijavi, koja ne bi bila podnesena od prosječno savjesne i obzirne osobe, koja prijava nema niti minimalne podloge u stvarnim događajima i koja je podnesena iz pobuda koje nemaju niti mogu imati za cilj zaštitu prava prijavitelja pod uvjetom da se ostvaruju i svi ostali elementi odštetne odgovornosti po načelu presumiranje krivnje, s time da pitanje odgovornosti za štetu sudovi moraju cijeniti od slučaja do slučaja vodeći računa o svim elementima o kojima ovisi postojanje odštetne odgovornosti.

12. Kako su sudovi nižeg stupnja utvrdili da je prijava tuženika posve neutemeljena i da je on zbog nje trpio neugodnosti koje objektivno dovode do povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda u njegovoj životnoj i radnoj sredini, to je reviziju tuženika trebalo odbiti i presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.