REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1085/2023-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja K. M. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa zakonski zastupnik I. P., direktor, a istoga opunomoćenica H. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Ulica Hrvatske Republike 21, Osijek, OIB: 33706439962, kojeg zastupa službena osoba M. M. K., viša inspektorica rada, radi neprijavljenog rada, 10. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-02/23-02/46, URBROJ: 443-02-01-11-23-01 od 19. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/23-02/46, URBROJ: 443-02-01-11-23-01 od 19. lipnja 2023. nalaže se tužitelju kao poslodavcu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike: D. B. K., OIB: ... s boravkom u V., državljanina N., broj putne isprave 09968253 izdane od strane Mofa, Department of passport; R. B. K., OIB: ... s boravkom u V., državljanin N., broj putne isprave 12407017 izdane od strane Mofa, Department of passport; G. B. OIB: ... s boravkom u V., državljanina N., broj putne isprave 1207790 izdane od strane Mofa, Department of passport; M. B. D. K. OIB; 01345391593 s boravkom u V., državljanin N., broj putne isprave 12158734 izdane od strane Mofa, Department of passport, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 20. svibnja 2023. koji je zapisnikom KLASA: 116- 01/23-02/557, URBROJ: 443-02-01-11-23-11 od 19. lipnja 2023. utvrđen kao početak njihova rada za poslodavca, zaključno s danom inspekcijskog nadzora kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada 13. lipnja 2023. (točka 1.). Pod točkom 2. se nalaže poslodavcu, da uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja, odnosno ukupno 10.600,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, a pod točkom 3. je riješeno da je poslodavac dužan taj nalog izvršiti u roku od tri dana od dostave rješenja, pod prijetnjom ovrhe (točka 4.).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da mu nije prethodio zakonit inspekcijski nadzor. Tvrdi da inspektor nije, u skladu s člankom 59. Zakona o Državnom inspektoratu, obavijestio odgovornu osobu tužitelja o početku obavljanja inspekcijskog nadzora, iako iz okolnosti slučaja ne proizlazi da bi obavješćivanje umanjilo učinkovitost provedbe inspekcijskog nadzora. Smatra i da sastavljeni zapisnici nemaju sve potrebne sastojke propisane odredbom članka 76. Zakona o općem upravnom postupku, da nedostaju potpuni podaci o osobnim imenima službenih osoba nazočnih inspekcijskom nadzoru, a u zapisniku nije potpuno i određeno naveden niti opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.

2.1. Tvrdi da je inspektor pri provođenju inspekcijskog nadzora prekoračio svoje ovlasti jer je ispitao zatečene osobe u svojstvu svjedoka, dajući im upozorenja iz članka 173. Prekršajnog postupka (te čl. 285, 286, 289, 291 i 294. Zakona o kaznenom postupku), iako je na temelju odredbe članka 61. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu ovlašten tek uzimati njihove izjave. Nadalje, navodi da iz Zapisnika od 19. lipnja 2023. proizlazi da je inspektor ispitao člana uprave tužitelja u svojstvu okrivljenika, pozivajući se na odredbe članka 158. stavka 6. i članka 171. Prekršajnog zakona, no inspektor pritom nije postupio u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika te ga nije, u skladu s odredbom članka 85. stavka 1. Prekršajnog zakona obavijestio o prekršaju za koji se tereti i dokazima koji ga terete, a niti ga je u skladu s člankom 171.a Prekršajnog zakona tražio da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti. Stoga tvrdi da su prikupljene izjave i podaci nezakoniti dokazi.

2.2. Ističe i kako inspektor nije postupio u skladu s člankom 70. stavkom 3. Zakona o Državnom inspektoratu te nije omogućio podnositelju otklanjanje navodnih nepravilnosti tijekom inspekcijskog nadzora. S obzirom da je iz Zapisnika, KLASA: 116-01/23-02/557, URBROJ: 443-02-01-11-23-1 od 13. lipnja 2023. vidljivo da inspektor nije izvršio uvid u putne isprave niti druge identifikacijske dokumente osoba za koje se navodi da su zatečeni u neprijavljenom radu kod podnositelja, nejasno je kako je inspektor utvrdio da je riječ o državljanima N. navedenim u osporavanom aktu.

2.3. Nadalje, tvrdi da je izreka pobijanog rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem jer izriče poslodavcu obveze iz članka 10. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, koje uopće nisu obuhvaćene izrekom pobijanog rješenja. Navodi i da je na temelju točke 4. usmenog rješenja od 19. lipnja 2023. tužitelj uplatio iznos od 15.926,72 eura / 119.999,87 kuna, slijedom čega je predmetno usmeno rješenje ukinuto 30. lipnja 2023. Kako je navedenom upravnom mjerom već kažnjen novčanom kaznom zbog prekršaja iz članka 247. Zakona o strancima, ističe da je tuženik ovdje pobijanim rješenjem prekršio zakon te da u konkretnom slučaju nema mjesta kažnjavanju i zbog toga što predmetne osobe nemaju status osiguranika temeljem radnog odnosa kod tužitelja, odnosno jer su radili bez prijave na mirovinsko osiguranje prije početka rada. To smatra stoga što važećim propisima i internim procedurama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, stranog radnika nije moguće prijaviti na mirovinsko osiguranje bez da mu se prethodno ishodi dozvola za boravak i rad, odnosno potvrda o prijavi rada, koju je potrebno priložiti uz prijavu na mirovinsko osiguranje, a u izostanku koje se ne može ishoditi prijava stranog radnika. Kako je tužitelj već kažnjen zbog korištenja rada stranih radnika bez ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, u konkretnom slučaju tvrdi da nema mjesta kažnjavanju tužitelja i na temelju odredbe članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada jer je u pitanju idealni stjecaj navedenih prekršaja. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz osporavanog rješenja, dok u vezi tužbenih prigovora ističe kako su tijekom inspekcijskog nadzora zatečeni državljani N. u obavljanju poslova vezanja armature s kacigama na glavi i prslukom žute i narančaste boje, a kojima je identitet utvrđen uvidom u putne isprave te im je određena mjera opreza izdavanjem Naredbi o privremenom oduzimanju putne i druge isprave za prijelaz državne granice, a koju su izvršili policijski službenici PP Vukovar, te su im naredbe osobno uručene. Budući da zatečeni radnici nisu kod sebe imali identifikacijske dokumente, inspekcijski nadzor je nastavljen istog dana, 13. lipnja 2023. u prostorijama PP Vukovar te je identitet zatečenih radnika utvrđen uvidom u informacijski sustav MUP-a te u putne isprave koje su predočene u postaji.

3.1. Iznosi utvrđeno činjenično stanje u vezi početka rada zatečenih radnika, a utvrđeno i saslušanjem radnika I. B. u svojstvu svjedoka, te odgovorne osobe I. P., kao i evidencijom o radnom vremenu za mjesece svibanj i lipanj 2023. te je utvrđeno kako poslovi vezanja armature, s obzirom na narav i vrstu rada su poslovi koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos. Navodi i da je provjerom kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i u evidenciji o osiguranim osobama utvrđeno da zatečeni radnici nisu prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada 20. svibnja 2023. i nemaju status osiguranika na temelju radnog odnosa kod tužitelja. Navodi i da suprotno navodima tužbe je inspekcijski nadzor proveden na temelju ovlaštenja iz članka 3. i 61. do 66. Zakona o Državnom inspektoratu, te pravilima struke.

3.2. Navodi i da je netočno da tužitelj nije bio obaviješten o inspekcijskom nadzoru jer je 13. lipnja 2023. obaviješten o njegovom početku od strane radnika I. B., što je zabilježeno u njegovoj izjavi na zapisnik. U vezi navoda o “idealnom stjecaju prekršaja” iste smatra netočnim i neutemeljenim jer je tužitelju izrečena upravna mjera propisana člankom 240. Zakona o strancima kako bi se promptno uklonilo protupravno stanje, odnosno nezakonit rad državljana trećih zemalja, odnosno rad stranaca bez ishođene dozvole za boravak i rad. Mjera iz članka 47. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada je tužitelju izrečena kako bi se otklonilo protupravno stanje rada radnika bez prijave na mirovinsko osiguranje. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 3. travnja 2024. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala u cijelosti kod svih iznesenih navoda tijekom spora i dokaznih prijedloga za saslušanjem zatečenih radnika, državljana N. te zakonskog zastupnika tužitelja I. P. i zaposlenika tužitelja I. B. na okolnost jesu li strane osobe u zatečenom nadzoru obavljale rad za tužitelja kao i na okolnost obavještavanja tužitelja o početku inspekcijskog nadzora. U bitnome je istaknula da nema prostora za kažnjavanje tužitelja budući da je istome izrečeno i usmeno rješenje prema članku 240. i 247. Zakona o strancima, budući da su i Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada i Zakon o strancima implementirali Direktivu 2009/52/EZ pri čemu zakonodavac u odnosu na kažnjavanje poslodavca prvenstvo daje Zakonu o strancima i upućuje na taj propis. S obzirom da strane osobe prema hrvatskom zakonodavstvu ne mogu raditi bez radne dozvole tužitelj iste nije mogao niti prijaviti na mirovinsko osiguranje te da navedeno nije niti moguće prema procedurama postupanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a čak i kada bi to tužitelj učinio isti bi na taj način bio u prekršaju jer bi navedeno podrazumijevalo da je tom tijelu dostavio neistinite podatke. Istaknula je i da je tužitelj u cijelosti postupio po naloženom osporavanim rješenjem i to nakon ishođenja radnih dozvola jer mu prije toga prijava na mirovinsko osiguranje nije bila moguća. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema troškovniku predanom u spis (str.32).

4.2. Službena osoba tuženika je u vezi saslušanja stranaca te drugih predloženih svjedoka navela da su strani radnici nepobitno zatečeni u obavljanju posla sa zaštitnom opremom, a gospodin I. B. koji obavlja poslove inženjera na gradilištu, a ujedno je i radnik tužitelja je izjavio da zatečeni strani radnici obavljanju poslove građevinskih radnika konkretno poslove armirača vezanja armature od 20. svibnja 2023. te da za te radnike, kao i za ostale radnike ovog poslodavca vodi evidenciju radnog vremena koju je i predočio inspektorici rada navedenom prilikom. Protivi se predloženom saslušanju svjedoka jer smatra da je isto s obzirom na navedeno nepotrebno. U vezi navoda da poslodavac nije bio upoznat sa započetim inspekcijskim nadzorom, isti osporava iz razloga što ga je prisutni radnik I. B. telefonski obavijestio o istome. Predložila je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Iz podataka spisa proizlazi da je 13. lipnja 2023. u 10,05 sati viša inspektorica rada tuženika, u suradnji s policijskim službenicima MUP-a PP Vukovar, obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja kao poslodavca na privremenom gradilištu izgradnje poslovne građevine „Trgovački centar u Vukovaru" u V., k. č. br. ... k. o. ....

5.1. Tom prilikom su na gradilištu zatečeni državljani N. D. B. K., R. B. K., G. B. i M. B. D. K. u obavljanju poslova vezanja armature sa kacigama na glavi i prslukom žute i narančaste boje, što je inspektorica utvrdila neposrednim opažanjem, na temelju izjave svjedoka I. B. kao voditelja građenja, izjave odgovorne osobe I. P. direktora tužitelja, evidencije o radnom vremenu za mjesece svibanj i lipanj 2023., provjerom u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama po osnovi rada, dokaza iz evidencije drugog javnopravnog tijela - informacijskog sustava MUPa te predočene dokumentacije.

5.2. S obzirom na sve izvedene dokaze je zaključeno da su zatečeni strani radnici, državljani N. započeli s radom na obavljanju poslova vezanja armature kod poslodavca na nadziranom privremenom gradilištu dana 20. svibnja 2023., da navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, da tužitelj kao poslodavac nije imenovane radnike prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihova rada dana 20. svibnja 2023., s prvim danom početka rada, budući da je provjerom u evidenciji HZMO-a o osiguranim osobama po osnovi rada utvrdeno da radnici D. B. K., R. B. K., G. B., M. B. D. K., nemaju status osiguranika na temelju radnog odnosa kod tužitelja kao poslodavca, dakle da su radili bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada 20. 5. 2023.

5.3. O navedenome je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-01/23- 02/557, 443-02-01-11-23-11 od 19. lipnja 2023.

6. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (Narodne novine, broj 151/22., dalje: Zakon) propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

6.1. Neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća, između ostalog obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme (članak 3. stavak 2. točka 1. Zakona).

6.2. Pri tome, prema članku 1. stavku 2. predviđeno je i da se Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada primjenjuje i na državljanina treće zemlje koji nema zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. K tome, člankom 3. stavkom 1. točkom 4. je predviđeno da neprijavljeni rad u užem smislu obuhvaća i zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.

7. Zatečenim radnicima, državljanima N. je suprotno tvrdnjama tužitelja utvrđen identitet prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, s obzirom da kod sebe nisu imali identifikacijske isprave, i to 13. lipnja 2023. u prostorijama PP Vukovar, uvidom u informacijski sustav MUP-a te u putne isprave koje su predočene u postaji. Stoga činjenica identiteta stranih radnika nije sporna. Prigovori u vezi njihovog iskazivanja u trenutku kada su zatečeni na radu su neosnovani, budući da isti ne govore hrvatski jezik, a engleski vrlo slabo, pa je komunikacija u tom trenutku bila opravdano izrazito otežana.

7.1. Nadalje, Sud smatra i da je u provedenom postupku dokazana i nesporna činjenica njihovog obavljanja rada na nadziranom privremenom gradilištu jer su zatečeni u obavljanju poslova vezanja armature kod poslodavca 20. svibnja 2023., sa kacigama na glavi i prslukom žute i narančaste boje, dakle u radnoj, zaštitnoj odjeći, pa je pravilno zaključeno da navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos. Pri tome činjenica njihovog obavljanja rada nije utvrđena samo neposrednim zapažanjem inspektorice već i iz izjave inženjera I. B. na zapisnik 13. lipnja 2023. prema kojoj su predmetni stranci, državljani N., radnici na gradilištu, ali o čijem statusu nema nikakva saznanja već o tome brigu vodi poslodavac, te da obavljaju poslove armirača – vezanja armature od 20. svibnja 2023. kada su došli i započeli s radom. Njihov početak rada proizlazi i iz evidencije o radnom vremenu za mjesece svibanj i lipanj 2023.

7.2. Nesporno je i da tužitelj kao poslodavac nije navedene strane radnike prijavio na obvezna osiguranja što je provjereno u evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prije početka njihova rada dana 20. svibnja 2023., s prvim danom početka rada.

7.3. Budući da tužitelj kao poslodavac nesporno nije za predmetne strane radnike pribavio dozvole za boravak i rad, prije početka njihovog rada, a bez obzira je li taj postupak ishođenja dozvola okončan u zakonskim rokovima ili ne, činjenica je da strani radnici u trenutku započinjanja rada 20. svibanja 2023. nisu imali potrebne dozvole, a posljedično tome nisu mogli niti biti prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje. Stoga opravdanje tužitelja kako nije bilo moguće prema procedurama postupanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prijaviti strane radnike na obvezno osiguranje i da je to učinio bi bio u prekršaju jer bi navedeno podrazumijevalo da je tom tijelu dostavio neistinite podatke, nije relevantna budući da se u tu situaciju tužitelj doveo svojom krivnjom omogućivši stranim radnicima početak rada bez da je prethodno pribavio potrebne dozvole.

7.4. Stoga je nadležni inspektor opravdano, u okviru svog ovlaštenja prema članku 3. stavku 2. točki 1. Zakonu utvrdio neprijavljeni rad stranih radnika, državljana N., bez prijava na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada prema članku 120. stavku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju.

7.5. Prigovori tužitelja o tome da odgovorna osoba tužitelja nije bila obaviještena o inspekcijskom nadzoru nije osnovan jer je isti 13. lipnja 2023. obaviješten o njegovom početku od strane radnika I. B., a što proizlazi iz njegove izjave dane na zapisnik 13. lipnja 2023. (stranica 7 zapisnika)

7.6. U vezi prigovora tužitelja o “idealnom stjecaju prekršaja” tuženik je isti prihvatljivo otklonio u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelju izrečena upravna mjera propisana člankom 240. Zakona o strancima kako bi se promptno uklonilo protupravno stanje, odnosno nezakonit rad državljana trećih zemalja, odnosno rad stranaca bez ishođene dozvole za boravak i rad, a mjera iz članka 47. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada je tužitelju izrečena kako bi se otklonilo protupravno stanje rada radnika bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje.

7.7. Ostali prigovori tužitelja o načinu provedbe inspekcijskog nadzora, upozorenju svjedoka prilikom davanja iskaza te "nezakonitim dokazima" nisu osnovani jer je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu s odredbama članka 61. do 66. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.)

8. Slijedom iznesenoga, odnosno iz navedenih razloga i u cijelosti pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka, a za predmetni postupak je odlučna samo činjenica jesu li radnici zatečeni na radu i jesu li prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, a koje činjenice nisu sporne te razlozi zašto nisu nemaju utjecaja. Stoga je Sud predložene dokaze saslušanjem svjedoka odbio izvesti te odlučio u skladu s odredbom članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 70/19., 80/22. i 155/23.).

9. Dakle, budući da je Sud utvrdio kako je činjenično stanje u postupku pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, osporavano rješenje je ocijenjeno zakonitim i tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

10. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 10. travnja 2024.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku