REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-349/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Š., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-3058/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-103/2017 od 14. listopada 2021., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3058/2021-2 od 14. prosinca 2021. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana tužitelju isplati bruto iznos od ukupno 25.209,25 kn za razdoblje od 1.9.2011. do 31.12.2013. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od, kao slijedi: za rujan 2011. g. iznos od 4.094,44 kn, od 15. listopada 2011. g., za listopad 2011. g. iznos od 228,96 kn , od 15. studenog 2011. g., za svibanj 2012. g. iznos od 3.073,99 kn, od 15. lipnja 2012.g., za lipanj 2012. g. iznos od 4.427,49 kn, od 15. srpnja 2012.g., za kolovoz 2012. g. iznos od 1.446.87 kn, od 15. rujna 2012.g., za rujan 2012. g. iznos od 2.189,79 kn, od 15. listopada 2012.g., za siječanj 2013. g. iznos od 609,35 kn, od 15. veljače 2013. g., za ožujak 2013. g. iznos od 890,80 kn, od 15. travnja 2013. g., za travanj 2013. g. iznos od 174,90 kn, od 15. svibnja 2013. g., za svibanj 2013. g. iznos od 2.212,61 kn, od 15. lipnja 2013.g., za rujan 2013. g. iznos od 2.875,64 kn, od 15. listopada 2013.g., za prosinac 2013. g. iznos od 2.984,41 kn, od 15. siječnja 2014.g.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.187,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja, na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen i tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak tuženici.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1205/2023-2 od 12. rujna 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3058/2021-2 od 14. prosinca 2021. zbog pravnog pitanja:

"Je li opravdano da drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP formira drugačiji zaključak o (ne)postojanju neke bitne činjenice od prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 221.a ZPP?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i odbiti žalbu tuženice podnesenu protiv prvostupanjske presude ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je policijski službenik postaje pomorske policije, za isplatu bruto razlike plaće od 25.209,25 kuna za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u turnusima kroz utuženo razdoblje od kolovoza 2011. do studenoga 2013.

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10 - dalje: KU), čl. 44. st. 1., 9., 11. i 12. KU, te čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11 i 130/12 – dalje: ZP), čl. 41. st. 1. do 4. ZP i čl. 42. st. 2. i 3. ZP. Naime, u postupku nije bilo sporno da je tužitelj dobivao višednevne naloge, temeljem kojih je tuženica vodila evidenciju rada i isplaćivala mu plaću, bez rješenja o preraspodjeli radnog vremena i korištenja slobodnih dana. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, danog na temelju radnih naloga i službene evidencije tuženice o radnom vremenu tužitelja, te podataka o iznosu koji je tužitelju već isplaćen po svim utuženim osnovama, utvrdio iznos preostalog duga. Vještak je, dajući nalaz i mišljenje, u nedostatku preciznog zadatka, računao da se unutar 24 satnog rada, 8 sati odmora evidentira u dnevnoj smjeni, a prekovremeni rad u noćnoj smjeni.

10. Drugostupanjski sud je, povodom žalbe tuženice, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP (premda se u obrazloženju pogrešno pozvao na čl. 373. točka 2. i 3. ZPP), preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, potpuno drugačije ocijenivši nalaz i mišljenje vještaka, bez da je sam saslušao vještaka i bez održavanja rasprave pred sudom drugog stupnja. Pritom je, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao opseg svog prekovremenog rada odnosno nije dokazao koliko je prekovremenih sati točno odradio kada se nije odmarao.

11. Tužitelj u reviziji sadržajno ističe postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama čl. 373.a i čl. 221.a ZPP, koja se ogleda u tome što je drugostupanjski sud prekoračio ovlaštenja pri donošenju pobijane presude na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, kad je utvrđivao odlučne činjenice različito od prvostupanjskog suda, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP.

12. Osnovana je tvrdnja tužitelja da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP počinio navedene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13.1. Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je ovlaštenje drugostupanjskog suda presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

14. Prema shvaćanju ovog suda navedena odredba ovlašćuje drugostupanjski sud na preinačavanje, odnosno potvrđivanje prvostupanjske presude unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali samo onda kada u spisu ima dovoljno odlučnih činjenica i dokaznog materijala za svoje (drugačije, odnosno suprotne) činjenične zaključke. Time je kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP isključena istovremena primjena odredbe čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja.

15. U odnosu na primjenu odredbe čl. 221.a ZPP prilikom korištenja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP ovaj sud je u više odluka zauzeo pravno shvaćanje (primjerice broj Revr 1076/2015-2 od 5. travnja 2016., broj Revr-8/15 od 26. listopada 2016., broj Rev-x-214/18 od 12. rujna 2018. i broj Rev-x-1160/17 od 4. rujna 2019.) prema kojem drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnošću utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

16. Budući je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP.

17. S obzirom na to da je zbog navedene pogrešne primjene procesnih pravila drugostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu čl. 8. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, to je i na taj način počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja prva ZPP, ukinuta je odluka drugostupanjskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.