REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-537/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R. Č., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 27. listopada 2023., broj: 32. Pp- 1529/2022-17, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. R. Č. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. R. Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 27. listopada 2023., broj: 32. Pp-1529/2022-17, proglašen je krivim okr. R. Č. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te prekršaj iz čl. 90. st. 4b. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj 70/17., 141/20. i 114/22.), za koji mu je, nakon pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, izrečena ukupna novčana kazna 450,57 eura, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme uhićenja 21. travnja 2021. kao 1 dan zatvora odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 410,75 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužba, podredno da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da se sud prilikom donošenja presude uopće nije očitovao o dokaznim prijedlozima obrane, a radi se o svjedocima koji su te zgode bili prisutni i imaju saznanja o okolnostima. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Naime, okrivljenik je u postupku jedino predložio ispitivanje svjedoka G. M. i A. L., koji su i ispitani u postupku, a prvostupanjski sud je u presudi, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, u okviru čega je, između ostalog, i reproducirao iskaze navedenih ispitanih svjedoka, ocijenio vjerodostojnost njihovih iskaza, pa stoga žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da su ispitani svjedoci G. M. i A. L. svjedočili da okrivljenik nije bacao petarde te da je osoba koja je bacala petarde, bacila i kutiju od petardi na asfalt kod parkirališta, pa da se zato kutija našla u blizini okrivljenog. Nadalje, da sud presudu temelji na iskazima policijskih službenika koji su samo zaključili da je okrivljenik upotrebljavao pirotehnička sredstva i narušavao javni red i mir, a da se na takvom zaključku policijskih službenika ne može temeljiti osuđujuća presuda. Naime, oni su vidjeli da je okrivljenik otišao iza grmlja, a kada su otišli vidjeti što se nalazi iza grmlja, našli su kutiju, a samo na temelju toga se ne može zaključiti da je okrivljenik bacao petarde.

7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7.2. Prvenstveno, okrivljenik je u postupku različito iskazivao. Naime, on u svojoj obrani na ročištu 1. lipnja 2023. nije naveo da je kutiju od petardi bacio u grmlje kako bi izbjegao optužbe da je ona njegova, koja sporna činjenica se u predmetu pokazala ključnom. Okrivljenik je na tom ročištu, prilikom davanju svoje obrane, tvrdio kako su on i G. M. sjedili kada su policijski službenici došli, a kada su policijski službenici pronašli kutiju i kada su mu rekli da ju je on odbacio, on im je rekao da ju on nije odbacio. S druge strane, tek u nastavku glavne rasprave, nakon iskaza od njega predloženog svjedoka G. M., iz njegove obrane proizlazi drugačije, tj. on tek tada govori o tome da je predmetnu kutiju uzeo s parkirališta pokraj sebe i odbacio u grmlje, kako netko ne bi pomislio da je ona njegova, a da je to i rekao policijskim službenicima.

7.3. Nadalje, od okrivljenika predloženi svjedoci G. M. i A. L. iskazivali su da je okrivljenik predmetnu kutiju uzeo s parkirališta samo iz razloga da ne bi netko pomislio da je ona njegova i da ju je odbacio, međutim, da su tada došli policijski službenici i zaključili da je ona njegova. U njihovim iskazima sud nalazi kontradiktornim sljedeće: svjedok G. M. naveo je da je osoba koja je bacila petardu (govori o jednoj petardi), istu bacila na udaljenosti od oko 50 metara od njih, pa stoga nije logično da bi ta osoba praznu kutiju bacila pored njih, a potom da bi zadnju petardu bacila 50 metara dalje od njih. Isto tako, nije logično da bi okrivljenik, radi toga da izbjegne optužbe da se radi o njegovoj kutiji, istu bacio u grmlje nesposredno pokraj sebe, već bi u toj situaciji istu odbacio dalje od sebe, a isto tako, to bi odmah rekao policijskim službenicima, kao što bi i to isticao odmah prilikom davanja svoje obrane, a ne tek u nastavku glavne rasprave, nakon iskaza predloženog svjedoka. Nadalje, iz iskaza svjedoka G. M. i A. L. proizlazi da je svjedok A. L. otišao prije dolaska policijskih službenika, pa bi to značilo i prije nego što je okrivljenik odbacio predmetnu kutiju (ako uzmemo u obzir da je okrivljenik odbacio predmetnu kutiju po dolasku policijskih službenika). Naime, svjedok G. M. navodi da je svjedok A. L. otišao zajedno s grupom ljudi koja je izašla iz kafića, a da su policijski službenici došli dvadesetak minuta nakon toga, tj. nakon što su čuli petardu, svjedok A. L. navodi da je izašao s grupom ljudi od kojih je jedna od njih bacila petardu, a da je on tada otišao kući. Stoga je jasno da svjedok A. L. nije mogao vidjeti trenutak kada je okrivljenik uzeo predmetnu kutiju, a on upravo svjedoči o tome, tj. navodi da je okrivljenik uzeo predmetnu kutiju s poda. Dakle, nije logično da bi okrivljenik uzeo kutiju s poda, imao je kod sebe dvadesetak minuta, i onda je odlučio odbaciti od sebe, nego u toj situaciji jedino ima smisla da ju je odmah po uzimanju i odbacio. Stoga iskaz svjedoka A. L. nije vjerodostojan. Također, daljnje kontradiktornosti se očituju u tome da svjedok A. L. navodi kako okrivljenici nisu bili pod utjecajem alkohola, a to nije niti sporno od strane okrivljenika niti svjedoka G. M., dok su policijski službenici naveli da su zatekli ispred njih razbijene boce i čaše, pa je tako i svjedok A. L. mogao zaključiti da su bili pod utjecajem alkohola, a navedeno također utječe na vjerodostojnost njegovog iskaza u cjelini.

7.4. Policijski službenici, obojica ispitanih, naveli su da su upravo pri dolasku zatekli okrivljenika kako nešto baca u grmlje, a kada su pretragom pronašli kutiju, zaključili su da se radi o okrivljenikovoj kutiji odnosno da je on taj koji je bacao petarde, a u prilog tome išla je i činjenica da su pronašli tragove petardi u neposrednoj blizini okrivljenika. Ovaj sud smatra da obrana okrivljenika te iskazi svjedoka G. M. i A. L., zbog svih navedenih kontradiktornosti, nije dovela u pitanje logičan zaključak policijskih službenika, pa tako niti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda.

7.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žaleći se zbog pogrešne primjene materijalnog prava okrivljenik ističe da je Zakonom o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja dozvoljeno posjedovanje pirotehničkih sredstava, a da je jedino zabranjena uporaba istih, osim u razdoblju od 7. prosinca do 1. siječnja.

8.1. Međutim suprotno takvim navodima materijalno pravo je pravilno primijenjeno, jer je čl. 62. st. 6. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja propisano:

„(6) Građanima nije dozvoljena nabava, posjedovanje niti uporaba petardi i redenika kategorije F2 i F3 te pirotehničkih sredstava kategorije F4, P1, P2, T1 i T2 za osobne potrebe.“.

Dakle, radi se o kategoriji pirotehničkih sredstava koju građani ne smiju posjedovati niti uporabiti za osobne potrebe, a okrivljenikovi navodi u žalbi vrijede za druge kategorije pirotehničkih sredstava, koje nisu predmet ovog postupka, pa žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana.

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9.1 Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra u konkretnom slučaju nema osnove za blaže novčano kažnjavanje, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9.2. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u vrijeme važenja propisa najblažeg za okrivljenika, zakonom je bila propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a za prekršaj iz čl. 90. st. 4b. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, u vrijeme važenja propisa najblažeg za okrivljenika, a koji je i trenutno na snazi, zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 eura do 1.990,00 eura. Okrivljeniku je u odnosu na prekršaj čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrđena novčana kazna iznad posebnog minimuma novčane kazne, a ispod posebnog maksimuma novčane kazne, dok mu je za prekršaj iz čl. 90. st. 4b. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja utvrđena novčana kazna ispod zakonskog propisanog posebnog minimuma novčane kazne odnosno ona je u odnosu na taj prekršaj ublažena, iako ublažavanje novčane kazne u prvostupanjskoj presudi nije naznačeno. Ovaj sud smatra utvrđene novčane kazne primjerenima, uzimajući u obzir da je okrivljeniku u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira otegotno teže narušavanje javnog reda i mira (u okviru predmetnog prekršaja), budući da se radi o bacanju pirotehničkih sredstava kategorije P1. Olakotnim ovaj sud nalazi tek okrivljenikovu prekršajnu neosuđivanost. Stoga nema osnove za daljnjim ublažavanjem novčane kazne u odnosu na prekršaj iz čl. 90. st. 4b. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja niti osnove za blažim kažnjavanjem za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer se tada ne bi postigla opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.