REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-422/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Č., protiv tuženice D. Ž. iz G., OIB: …, radi utvrđivanja jačeg prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3998/2022-2 od 4. rujna 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-97/22-12 od 6. lipnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3998/2022-2 od 4. rujna 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-97/22-12 od 6. lipnja 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Smatra li se da je drugostupanjski sud remisorno vratio spis prvostupanjskom sudu kada je u drugostupanjskoj odluci naveo da se predmet vraća istom (prvostupanjskom) sudu na daljnji, a ne na ponovni postupak te podrazumijeva li vraćanje predmeta na daljnji (a ne ponovni) postupak, nastavak prvostupanjskog postupka u stadiju u kojem je bio neposredno prije donošenja ukinute odluke?
2. Je li prvostupanjski sud, kada je odbacio tužbu kao nedopuštenu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja iako u konkretnom slučaju nije održano pripremno ročište, a drugostupanjski sud kada je tu odluku potvrdio, postupao protivno odredbi članka 288. stavka 2. i članka 282. Zakona o parničnom postupku i je li pritom došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbi članka 354. st.1. Zakona o parničnom postupku?
3. Predstavlja li postojanje pravnog interesa procesno-pravnu pretpostavku dopuštenosti tužbe podnesene sukladno stavku 5. odnosno stavku 6. članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te smije li sud u tom slučaju utvrđivati postojanje pravnog interesa tužitelja, posebice cijeneći činjenicu da je tužitelj na podnošenje te tužbe upućen (odnosno na pravo na podnošenje iste obaviješten) u izreci rješenja suda donesenom u izvanparničnom postupku uređenja međe?
4. Je li pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu stavka 5. i 6. članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postojanje sporne međaške površine odnosno da je ista naznačena u izreci ili barem u obrazloženju rješenja kojim se u izvanparničnom postupku uređivala međa ili je postojanje sporne površine moguće dokazivati u parnici pokrenutoj sukladno stavku 6. članku 103. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
5. Ima li susjed, koji je sudjelovao u postupku uređenja međa, a koja međa je u izvanparničnom postupku uređena prema sporazumu susjeda i kada prema sporazumu sporna međašna površina ne postoji, pravo i pravni interes pokrenuti parnični postupak tužbom u smislu stavka 5. i 6. članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili je podnošenje te tužbe predviđeno samo u slučaju kada nema sporazuma stranaka glede međe, odnosno kada je u izvanparničnom postupku međa uređena, odnosno obnovljena/ispravljena prema katastarskom nacrtu/posljednjem mirnom posjedu/pravičnoj ocjeni?
6. U izvanparničnom postupku uređenja međe, smatra li se označavanje međe fluorescentnim sprejem od strane mjernika, pokazivanjem tako označene međe od strane suda strankama i unošenjem u tehnički nalaz, označavanjem međe od strane suda na licu mjesta u smislu članka 103. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te nastupaju li u tom slučaju pravni učinci rješenja o uređenju međe odnosno nastupa li u tom slučaju presumpcija postojanja vlasništva do te međe sukladno članku 103. stavku 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koju je sudionik tog postupka ovlašten obarati u parnici u smislu stavka 5. i 6. članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili se opisan način ne smatra označavanjem međe na licu mjesta od strane suda prema članku 103. stavku 4. uslijed čega ne nastupaju pravni učinci rješenja o uređenju međe?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Gzz 6/1998-2 od 11. veljače 1998., broj Rev 1014/2020-2 od 13. listopada 2020. i broj Revr 920/2010-2 od 8. rujna 2010.
2.1. U prijedlogu tužitelj tvrdi i da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Onemogućavanjem tužitelju pristup sudu i uskratom prava na pravično suđenje povrijeđeno je tužitelju zajamčeno pravo na vlasništvo (članak 48. Ustava Republike Hrvatske), kao i pravo na zaštitu vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to iz razloga jer tužitelju nije bilo dopušteno dokazivati svoje jače pravo vlasništva, odnosno obarati presumpciju nastalu u postupku uređenja međe na koji način je posljedično izgubio vlasništvo nad određenim dijelom svojih nekretnina.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U konkretnom slučaju odbačena je tužba tužitelja temeljem odredbe članka 288. stavak 2. ZPP zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje jačeg prava vlasništva. Naime, nižestupanjski sudovi u bitnom utvrđuju da su stranke u izvanparničnom postupku suglasno izjavile da je između njih postignut sporazum oko uređenja međe i da ne postoji sporna međašna površina, pa su tužbu tužitelja odbacili kao nedopuštenu jer ne postoji sporna međašna površina na koji bi eventualno stranka koja za to ima pravni interes putem parnice dokazivala jače pravo vlasništva.
5. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. To stoga jer se dijelom radi o pitanjima koja se u bitnome odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a takva pitanja se ne mogu ocijeniti kao važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP (od 3. do 6. pitanja), dijelom o pitanjima na koji odgovor daje zakonska odredba - članak 369. i 370. ZPP (1. pitanje), pa kao takvo po svojoj prirodi niti ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a dijelom o pitanjima koja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP (2. pitanje). Bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu toga zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Iako su nižestupanjski sudovi nepravilno primijenili odredbu članka 288. stavak 2. ZPP (donijeli rješenje o odbacivanju tužbe zbog nedostatka pravnog interesa prije zakazivanja pripremnog ročišta) to u konkretnom slučaju povreda odredbe članka 288. stavak 2. ZPP nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Prema tome, navedeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U odnosu na prijedlog tužitelja temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
