REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1474/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z. protiv 1. tuženice I. G. , OIB: …, iz I. G., 2. tuženika I. G. , OIB: …, iz I. G., 3. tuženice V. K., OIB: …, iz G. I., 4. tuženika I. A., OIB: …, iz I. G., 5. tuženice A. J., OIB: …, iz I. G., i 6. tuženika M. A., OIB: …, iz P. B., svi zastupani po punomoćniku G. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-421/2023-2 od 30. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-143/2022-16 od 28. travnja 2023., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-421/2023-2 od 30. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-143/2022-16 od 28. travnja 2023., a zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Može li znanje o pravu na posjed nekretnine dosjedatelja nekretnine, a time i predmnjeva poštenja posjeda takvog dosjedatelja ovisiti o tome je li druga osoba koje je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik te nekretnine srodnik dosjedatelja?
2. Može li u slučaju kada posjednik koji dosjeda nekretninu naknadno sazna da više nema pravo na posjed nekretnine i da zbog toga više nije pošten posjednik to imati retroaktivan negativan učinak tako da poništi pravo koje je do tada nastalo ostvarivanjem zakonskih pretpostavki za dosjedanje na nekretnini?"
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da o tom, pitanju postoji različita praksa revizijskog suda, pritom se pozivajući na odluke ovog suda Rev-1221/2020 od 7. rujna 2022., Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020. te Rev- 1149/2016 od 11. rujna 2018.
3. Tužiteljica također prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tvrdeći da joj je tijekom postupka, zbog osobito teških povreda odredba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.
6. U vezi postavljenih pitanja valja reći da odgovor na ta pitanja nije važan za odluku u ovom sporu. To iz razloga što se odluka nižestupanjskih sudova ne temelji samo na zaključku da je tužiteljica nije pošteni stjecatelj iz razloga što je "druga osoba koje je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik te nekretnine srodnik dosjedatelja" odnosno da je "naknadno saznala za svoje nepoštenje" već pored svega ostaloga i iz razloga "što je tužiteljica, kao nasljednik sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog S. G., da ona kao nasljednik nije u tom postupku isticala prigovor da predmetne nekretnine ne predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu već da su vlasništvo njenog oca M. G., slijedom čega je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da predmetne nekretnine čine ostavinsku imovinu ostavitelja te su iste pravomoćno dodijeljene njegovim zakonskim nasljednicima – tužiteljici i tuženima, tužiteljica je, u skladu sa naprijed citiranom odredbom čl. 232. ZN, vezana navedenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, odnosno isto prema njoj proizvodi pravne učinke u tom smislu da ona više ne može s uspjehom tražiti utvrđenje svoga vlasništva na onom dijelu nekretnina koji je tim rješenjem dodijeljen u vlasništvo tuženima kao nasljednicima S. G." kako je to detaljno obrazložio sud drugog stupnja.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
8. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu tužiteljice u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje zahtjeve kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima tuženika i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice, presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te su izneseni relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
