REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 346/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., K. i K. d.o.o., Z., protiv tuženice U. L. iz Z., OIB …, koju zastupa 1 2
punomoćnik I. Č., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1483/2023-3 od 20. rujna 2023., kojima je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6557/2017-39 od 18. travnja 2023., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., poslovni broj Ovrv-122/09 od 15. travnja 2009. u dijelu u kojem se tuženoj U. L. iz Z., …, OIB …, nalaže platiti tužitelju Hrvatski ured za osiguranje, OIB …, …, Z. iznos od 1.457,98 EUR/10.985,14 kn zajedno sa pripadajućom zakonskim zateznom kamatom na taj iznos tekućim od 24. rujna 2004. do isplate, kao i u dijelu troška ovršnog postupka u iznosu 276,23 EUR/ 2.080,00 kn zajedno s traženim zateznim kamatama od 15. travnja 2009. do isplate.
II Nalaže se tuženoj U. L. iz Z., …, OIB …, platiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje iz Z., …, OIB …, 1.457,98 EUR/10.985,14 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 29. rujna 2004. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena,od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu iznosi 3.487,28 Eur/26.275,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, počam od 18. travnja 2023. do isplate, sve u roku 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se djelomice žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Povrv-6557/2017-39 od 18. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke.
II. Odbacuje se žalba tužene protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Povrv-6557/2017-39 od 18. travnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke, kao nedopuštena.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.“
3. Tuženica je protiv drugostupanjskih odluka podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Može li drugostupanjski sud prihvatiti izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojnu ispravu o postojanju potraživanja prema tuženoj kada tužitelj u konkretnoj situaciji nije prethodno ispostavio račun prema tuženoj po kojem bi mu bila dužna nešto platiti i kad ne postoje nikakve zakonske osnove da tužitelj kao vjerovnik izda vjerodostojnu ispravu, odnosno, izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg bi proizlazilo potraživanje tužitelja prema tuženoj, jer isti nisu ni u kakvom ugovornom odnosu, a uzimajući u obzir činjenicu da zbog nedostatka bilo kakvog ugovornog ili poslovnog odnosa stranaka parničnog postupka tužitelj nije mogao izdati vjerodostojnu ispravu u odnosu na tuženu, niti su postojale zakonske pretpostavke iz čl. 446. Zakona o parničnom postupku za donošenje pobijanog platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika?“
4. U odnosu na postavljeno pitanje tuženica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju zauzeto shvaćanje u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1026/15 od 22. travnja 2015., a spominje i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-3350/05 od 21. siječnja 2008., pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Tuženica ujedno u prijedlogu tvrdi da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odstupio od već ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskoga suda i ostalih drugostupanjskih sudova te da je proizvoljno odlučio.
6. Na prijedlog nije odgovoreno.
7. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice nije dopušten.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženici za regresnu isplatu u iznosu 1.457,98 EUR/10.985,14 kn, koji iznos je tužitelj 22. rujna 2004. isplatio oštećenom trgovačkom društvu M. d.o.o., kao posljedicu štetnog događaja - prometne nezgode koju je prouzročila tužena neosiguranim i neregistriranim vozilom.
10 Postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tuženica u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kada postoje preduvjeti za izdavanje platnog naloga – je li tužitelj bio ovlašten izdati izvadak iz poslovnih knjiga, je li mu prethodilo izdavanje računa i postoji li dužničko – vjerovnički odnos stranaka) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog i svakog drugog konkretnog slučaja.
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tuženica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP), ističe se da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže, uz pojedine iznimke, samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
13. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
