REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-156/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice M. Č., drugo tužitelja Z. Č. i treće tužitelja M. Č., svi iz V., koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. F. i B. P. V., u V. protiv tuženika B. M., iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. K. odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d. u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 135/09-2 od 24. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P 123/96-55 od 30. studenoga 2005., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na prvo tužiteljicu.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužene u odnosu na drugo i treće tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. naloženo je tuženiku prvo tužiteljici isplatiti 753,21 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da drugo tužitelju isplati iznosi od 220.000,00 kn, a treće tužitelju iznos od 150.000,00 kn, sve sa pripadajućim kamatama, dok je točkom III. izreke odlučeno o troškovima postupka.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom ovom sudu ukinuti u cijelosti pobijane presude.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija u odnosu na presudu protiv prvotužiteljice nije dozvoljena, dok u odnosu na drugo i treće tužitelje nije osnovana.
U odnosu na rješenje.
5. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je u svom podnesku od 12. siječnja 2005., „sredila“ svoj tužbeni zahtjev s osnove izgubljene zarade i zatražila isplatu svote od 753,21 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Slijedom navedenog, revizija u odnosu na prvo tužiteljicu nije dopuštena pa ju je pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti u vezi s odredbom čl. 392. st. 3. ZPP.
U odnosu na presudu.
7. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li nastupila zastara te je li pravilno primijenjena odredba čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 111/93 - dalje: ZOO) koja propisuje da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi i njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
8. Suprotno navodima iz revizije sud drugog stupnja odgovorio je na žalbene navode tuženika, te naveo kako je pravilno sud prvoga stupnja utvrdio na temelju rješenja invalidske komisije od 22. siječnja 1991. i nalaza i mišljenja vještaka dr. B. N., da je kod tužiteljice došlo do tjelesnog oštećenja koje predstavlja naročito teški oblik invaliditeta koji prvo tužiteljici onemogućuje da se sama obuće, okupa, istušira, vodi osobnu higijenu, uslijed čega drugo i treće tužiteljima suprugu odnosno sinu prvo tužiteljice, pripada naknada na nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, majke, odnosno supruge.
9. Tuženik tek u reviziji ističe novu činjenicu da iz mišljenja invalidske komisije od 22. siječnja 1991., nije razvidno je li utvrđeni postotak oštećenja zdravlja prvotužiteljice od 80%, posljedica prometne nezgode ili nekog drugog događaja.
10. Odredbom čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice, predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, dakle, revident ne može osporavati utvrđenje suda prvog stupnja tek u reviziji, točnije ne može osporavati procesnu metodu nižestupanjskih sudova kojom su utvrdili tu činjenicu, ako je to propustio navesti u žalbi.
11. U odnosu na prigovor zastare, u biti, revident pobija reviziju navodeći da tužbom od 31. siječnja 1996., drugo i treće tužitelja nisu prekinuli zastaru, jer im je rješenjem od 25. svibnja 2005., vraćena tužba radi dopune, jer tužba nije sadržavala određeni zahtjev, kao i da po tom rješenju tužitelji nisu postupili u roku od 15 dana, od dana kad im je podnesak vraćen na ispravak odnosno dopunu, već su drugo i treće tužitelj svoj zahtjev postavili tek na ročištu od 16. studenoga 2005., Smatra da je zbog toga sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje kojim se tužba podnesena 31. siječnja 1996., smatra povučenom.
12. Dakle, tuženik u reviziji ističe da je u postupku pred sudom prvog stupnja pogrešno primijenjena odredba iz čl. 109. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.
13. Međutim, pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je počinjena u postupku pred sudom prvog stupnja.
14. Također, suprotno navodima iz revizije sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 201. ZOO i dosudio drugo tužitelju i treće tužitelju naknadu za neimovinsku štetu koju trpe zbog naročito teškog invaliditeta majke i supruge.
15. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tuženika.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
