REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-437/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., iz H., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-244/2020-4 od 30. siječnja 2023., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-29/2017-37 od 13. siječnja 2020., te rješenje istog suda poslovni broj Pr-29/2017-39 od 13. siječnja 2020., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačava se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 244/20-4 od 30. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 3.662,82 kn/486,14 EUR bruto (preko iznosa od 3.662,82 kn bruto do iznosa od 7.325,64 kn bruto na ime razlike plaće) sa zateznim kamatama te u dijelu točke II. izreke za iznos od 11.875,00 kn/ 1.576,08 EUR (preko iznosa od 2.000,00 kn do iznosa od 13.875,00 kn na ime naknade troškova parničnog postupka) sa zateznim kamatama, te se u tom dijelu sudi:

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-29/2017-37 od 13. siječnja 2020.

r i j e š i o  j e:

I. Preinačava se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 244/2020-4 od 30. siječnja 2023. pod točkom I. izreke, kao i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kn/62,21 EUR, te se rješava:

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-29/2017-39 od 13. siječnja 2020.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos 7.325,64 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koji na pojedine iznose (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude) teku od dospijeća do isplate, a odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima kao neosnovan, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 13.875,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2020. do isplate.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 468,75 kuna, u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke (koji se odnosi na zahtjev za isplatom razlike plaće za dolazak u policijsku postaju pola sata prije početka redovnog radnog vremena) za iznos 3.662,82 kn /486,14 EUR bruto s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.000,00 kn/265,45 EUR sa zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke drugostupanjske presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjske presude (koji se odnosi na zahtjev za isplatom razlike plaće a koji se odnosi na vrijeme provedeno nakon završetka smjene u vozilu tuženice koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje) za iznos 3.662,82 kn /486,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu pod točkom II. izreke za iznos 11.875,00 kn /1.576,08 EUR koji se odnosi na trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke preinačeno je prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pr-29/2017-39 od 13. siječnja 2020. na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 468,75 kn /62,21 EUR (za trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude), pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kn/62,21 EUR u roku od 8 dana, a u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu tog troška je odbijen kao neosnovan, dok je pod točkom III. izreke tog rješenja odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2722/2023-2 od 27. rujna 2023. dopustio reviziju protiv točke II. izreke drugostupanjske presude i rješenja zbog pitanja:

„Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije upućivanja na granični prijelaz kao i nakon dolaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja i predaje službe te prijevoza do policijske postaje, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog dijela presude i rješenja tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja i ukine pobijanu drugostupanjsku odluku i sam meritorno riješi ovu pravnu stvar ili da predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku, te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u iznosu 3.662,82 kn/486,14 EUR za vrijeme provedeno nakon završetka smjene (na graničnom prijelazu Erdut) u vozilu tuženice koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje Dalj radi razduženja službe u razdoblju od listopada 2013. do listopada 2015.

8. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tužitelj policijski službenik MUP-a Policijske uprave O. b., Policijske postaje D., zaposlen na radnom mjestu policijski službenik za kontrolu granice (Granični prijelaz E.),

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima, te da je radno vrijeme bilo od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00 sati,

- da se tužitelj u policijsku postaju D. morao javiti pola sata prije početka smjene, da je uvriježena praksa oduvijek bila da se u policijsku postaju dolazi pola sata ranije zbog otpreme službe, kako bi ga šef smjene prethodno upoznao s novostima, zadužio opremu i dao konkretne zadaće, nakon čega je službenim policijskim vozilom odlazio na teren,

- da se tužitelj po završetku smjene nije mogao vratiti u postaju prije 19,30 sati jer su u 19,00 sati tek predavali smjenu,

- da se tužitelj nakon okončanja radnog vremena u 7,00 sati, odnosno u 19,00 sati ponovno organiziranim prijevozom vraćao u PP D. radi razduženja smjene, te je nakon toga mogao otići kući (oko pola sata nakon prestanka radnog vremena), s obzirom da je službeno kombi vozilo skupljao službenike na svim kontrolnim točkama gdje se obavlja kontrola graničnog prijelaza,

- da je na opisani način tužitelj imao obvezu dodatnih sat vremena biti na raspolaganju tuženici.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13, 150/13 i 153/13 - dalje: KU) ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, s obzirom da je tužitelj svakog dana kada je radio u turnusu bio na raspolaganju tuženici jedan sat rada više i to pola sata prije početka redovnog radnog vremena (zbog otpreme službe, kako bi ga šef smjene prethodno upoznao s novostima, zadužio opremu i dao konkretne zadaće) i pola sata nakon isteka radnog vremena (zbog otpreme službe i organiziranog prijevoza s graničnih prijelaza- cestovnog i željezničkog).

9.1. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao i na zaključak br. 10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013. koja je zaključila da „se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca“. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19 i od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema Kolektivnom ugovoru, osim dodatka za prekovremeni rad i rad noću, a koji su predviđeni KU.

10. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za dolazak u policijsku postaju pola sata prije početka radnog vremena u iznosu 3.662,82 kn/486,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Međutim, drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je djelomično odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući ga neosnovanim u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je tužitelj proveo nakon završetka smjene u vozilu tuženice, koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe. Drugostupanjski sud je pri tom zaključio da tužitelju za vrijeme provedeno u prijevoznim sredstvima tuženice ne pripada naknada plaće, ocjenjujući da se vrijeme provedeno u vožnji prilikom povratka s graničnog prijelaza do policijske postaje ne može vrednovati kao vrijeme provedeno na radu.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, sporno je u revizijskom stupnju postupka ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

13. Tužitelj se u reviziji pozvao na više odluka revizijskog suda, navodeći da je u odlukama revizijskog suda izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno shvaćanju iz pobijane odluke. Pri tom tužitelj navodi da se radno vrijeme tijekom kojega je tužitelj prisutan u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije, odnosno nakon što je završio s obavljanjem poslova svoje smjene na graničnom prijelazu, ne može smatrati prekovremenim radom, ali da mu se treba honorirati kao redovan rad preko formalno propisanog radnog vremena.

14. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede postavljenog pitanja u odluci poslovni broj Rev 1130/2020-2 od 19. travnja 2023. (u bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„...15. Osnovani su revizijski navodi s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr 466/2007 od 5. rujna 2007. i Rev 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022.).

16. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaće za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.“.

15. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovog suda, dat je odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.

16. Slijedom navedenog, a s obzirom da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu pod točkom II. izreke drugostupanjske presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 3.662,82 kn/486,14 EUR bruto na ime razlike plaće sa zateznim kamatama, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn/ 1.576,08 EUR sa zateznim kamatama, te u tom dijelu odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Nadalje, s obzirom da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti i drugostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pr- 29/2017-39 od 13. siječnja 2020., te odlučiti kao pod točkom I.1. izreke ovog rješenja.

18. S istim razlozima je valjalo preinačiti i drugostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kn / 62,21 EUR, te u tom dijelu na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odbiti zahtjev za naknadom troška sastava žalbe tuženice, te odlučiti kao pod točkom I.2. izreke ovog rješenja.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije prihvaćen, s obzirom da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi sa čl. 166. ZPP, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.