REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-291/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženika N. G. iz O., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-554/2018-2 od 27. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-629/2015-77 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica J. M. rođ. A., OIB:…, iz …, ranije iz …, suvlasnica nekretnine upisana u zk.ul.br. 650 K.O. P. P. i to kčbr. 756/6 u naravi kuća br. … i dvorište u K., površine 84 čhv. u 17259/40000 dijela, sin stranaka R. G., OIB:…, iz S., …, ranije S., … je suvlasnik u 10000/40000 dijela, dok je tuženik N. G., OIB:…, iz …, sada iz O., …, suvlasnik predmetne nekretnine u 12741/40000 dijela, što je tuženi N. G. dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu radi zemljišnoknjižnog upisa, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.253,21 KN (slovima: trinaest tisuća dvjesto pedeset tri kune i dvadeset jedna lipa), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-629/2015 od 20. prosinca 2017. na način da se sudi:
Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica J. I. rođ. A. iz K. …, ranije iz …, suvlasnica nekretnine upisane u z.k.ul. 650 k.o. P. P. i to k.č.br. 756/6 u naravi kuća br. … i dvorište u K., površine 84 čhv u 9528/10000 dijela, dok je tuženi N. G. iz K. …, sada iz O., …, suvlasnik predmetne nekretnine u 472/10000 dijela, što je tuženi N. G. dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu radi zemljišnoknjižnog upisa jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana.
Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 23.237,50 kuna u roku od 15 dana.".
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Revizija na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), dopuštena je samo u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. S obzirom da je u ovom postupku drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, revizija je dopuštena na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je ovaj sud o podnesenoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.
6.1. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su stranke suvlasnici nekretnine, upisane u zk.ul.br. 650 k.o. P. P. i to kčbr. 756/6 u naravi kuća br. … i dvorište u K., površine 84 čhv i to tužiteljica u 9528/10000 dijela i tuženik u 472/10000 dijela, koju nekretninu su stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice.
8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši da je doprinos tužiteljice u stjecanju sporne nekretnine veći od doprinosa tuženika. To stoga jer je sud zaključio da je postotak prihoda stranaka, koji je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, jednak postotku ulaganja u stjecanje nekretnine, pa je tužiteljica s osnova prihoda doprinijela 46,68%, dok je tuženik s osnova prihoda doprinio 53,32%. Osim toga, sud je tužiteljici kao doprinos u stjecanju sporne nekretnine priznao daljnjih 10,85% na ime ugrađene stolarije i vrijednosti zemljišta i zaključio da je ukupan postotak njezinog doprinosa 57,53%, dok ukupni doprinos tuženika iznosi 42,47% u odnosu na vrijednost cijele nekretnine.
9. Sud drugog stupnja je, odlučujući o žalbama stranaka, na temelju odredbe čl. 373.a st. 1., 2. i 3. ZPP, prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka. Pritom se pozvao na odredbe čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – dalje: ZBPO) i čl. 287. st. 1. ZBPO, ocijenivši da je predmetna nekretnina koja je u pretežnom dijelu sagrađena 1975. – 1976., za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, njihova zajednička imovina, suvlasništvo svakoga od njih u ½ dijela. Navedeni zaključak obrazlaže navodeći da tužiteljica nije dokazala da je njezin doprinos u stjecanju sporne nekretnine veći od doprinosa tuženika. To stoga jer tužiteljica nije dokazala da je u vrijeme gradnje kuće radila i ostvarila određeni prihod, a vrijednost zemljišta koje su dali njezini roditelji ne premašuje 1/20 suvlasničkog udjela nekretnine pa s tog osnova ne može povećati svoj suvlasnički udio, kao niti s osnova ugradnje stolarije jer je istu ugradila nakon prestanka bračne zajednice odnosno razvoda braka bez suglasnosti tuženika kao suvlasnika. Nadalje, sud drugog stupnja je izrazio pravno shvaćanje da samostalnom otplatom kredita nakon prestanka bračne zajednice, bračni drug ne može povećati svoj suvlasnički udio u nekretnini već je ovlašten postaviti obveznopravni zahtjev.
10. Tužiteljica u reviziji osporava zaključak suda da nije dokazala da je njezin doprinos u stjecanju predmetne nekretnine veći od doprinosa tuženika navodeći da su zemljište i stolarija trajno povezani s predmetnom nekretninom i da ne postoji pravni osnov na temelju kojega može tražiti isplatu njihovih vrijednosti od tuženika. Poziva se na odredbu čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 – dalje: ZVDSP) i pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržajno osporavajući pravilnost primjene odredbe čl. 277. ZBPO i čl. 287. st. 1. ZBPO.
11. Odredbom čl. 277. ZBPO propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Na temelju odredbe čl. 287. st. 1. ZBPO, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.
12. Sud drugog stupnja je, na činjenično stanje utvrđeno na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 287. ZBPO. Naime, kada je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine bio veći jer je ona vršila sva ulaganja u predmetnu nekretninu dok je tuženik upisan kao suvlasnik iz razloga jer je dobio stambeni kredit za izgradnju koji je ona otplatila, tada je upravo tužiteljica bila dužna dokazati te činjenice, odnosno predložiti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile (čl. 219. st. 1. ZPP u vezi čl. 7. st. 1. ZPP). Tužiteljica te činjenice nije dokazala, pa je pravilno drugostupanjski sud na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, zaključio da doprinos tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine s osnova prihoda ostvarenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, nije veći od doprinosa tuženika.
12.1. Nadalje, drugostupanjski sud je o zahtjevu tužiteljice odlučio polazeći od pravnog shvaćanja da tužiteljica ne može povećati svoj suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini naknadnim ulaganjima u nekretninu, u ovom slučaju ugradnjom stolarije, koja su izvršena nakon prestanka bračne zajednice i bez pristanka tuženika. Takva odluka u skladu je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, zauzetim u odlukama broj Rev-x 236/2012-2 od 19. veljače 2014. i Rev-x 610/2015-2 od 14. lipnja 2016., prema kojem suvlasnik ulaganjem u nekretninu koja je objekt osnovanog suvlasništva ne može povećati svoj suvlasnički udio bez pristanka ostalih suvlasnika da se ulaganjem poveća suvlasnički udio, osim ako bi se radilo o takvim ulaganjima kojima bi se izmijenila istovjetnost suvlasničke stvari (prvobitni objekt u pretežnom dijelu prestaje postojati). U odnosu na navode tužiteljice da je sama otplatila kredit koji je tuženik podigao za vrijeme trajanja bračne zajednice i koji je utrošen u gradnju kuće, treba navesti da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, prema kojem tužiteljica s tog osnova ima pravo jedino na obveznopravni zahtjev, podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice u odluci broj Rev 126/2018-2 od 8. srpnja 2020.), kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj U-
III/1834/2019 od 24. travnja 2021.
12.2. U postupku je utvrđeno da je zemljište na kojem je predmetna kuća sagrađena vlastita imovina tužiteljice, dok je kuća izgrađena sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, uz suglasnu volju stranaka za stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini koju su iskazali uknjižbom prava vlasništva svakog u ½ dijela još za vrijeme trajanja braka. Stoga je drugostupanjski sud, pravilno primjenjujući načelo pravnog jedinstva nekretnine u smislu odredbi čl. 2. st. 3. ZVDSP i čl. 9. st. 1. i 3. ZVDSP, kod ocjene suvlasničkih omjera na tako stečenoj imovini, najprije utvrdio kolika je vrijednost zemljišta u odnosu na vrijednost nekretnine u cjelini, te potom cijeneći odnos tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu, utvrdio suvlasničke omjere na tako stečenoj nekretnini (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev 670/2014-2 od 17. prosinca 2019., broj Rev 2042/2012-2 od 25. siječnja 2017. i broj Rev 3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).
13. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tužiteljica podnijela reviziju.
14. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić, v.r.
