REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1105/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T. iz L., OIB: ... i I. V. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv I-tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, II-tuženice Lj. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., III-tuženice B.-S. G. iz Z., OIB: ..., koju zastupa posebna skrbnica N. M., odvjetnica u Z., IV-tuženika I. V. iz B. V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., V-tuženika Grada Zagreba, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., VI-tuženice A. D. J. iz Š., N., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. C., VII-tuženika I. – V. R. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Z. S., odvjetnica u Z., VIII- tuženice I. T. iz Z., OIB: ..., IX- tuženice J. F. iz Z., OIB: ..., X-tuženice D. F. iz Z., OIB: ..., koje VIII-X-tuženice zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., XI-tuženice Ž. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., XII-tuženice Z. S. V. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u R., XIII-tuženika O. T. iz Švedske, N., OIB: ..., XIV-tuženika H. S. N. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., XV-tuženika T. Đ. iz Z., OIB: ..., XVI-tuženika R. Z. iz R., OIB: ..., XVII-tuženice J. M. (ranije Z.) iz Z., OIB: ..., koje XVI i XVII-tuženike zastupaju punomoćnici G. S. i R. P., odvjetnici u Z., XVIII-tuženice J. P. iz D., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z., XIX-tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., XX-tuženice A. H. iz Z., OIB: ..., XXI-tuženika B. H. iz Z., OIB: ..., XXII- tuženika F. M. iz Z., OIB: ..., XXIII-tuženika M. M. iz Z., OIB: ..., XXIV-tuženika P. F. iz Z., OIB: ..., koje XX-XXIV tuženike zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., i XXV-tuženice Z. S.-Đ. iz Z., OIB: ..., radi ništavosti ugovora i brisanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-685/2022-7 od 13. lipnja 2023., ispravljenih rješenjem istog suda broj Gž-685/2022-12 od 14. studenog 2023., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps- 249/11-344 od 3. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev XIV-tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-685/2022-7 od 13. lipnja 2023., ispravljenih rješenjem istog suda broj Gž-685/2022-12 od 14. studenog 2023., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-249/11- 344 od 3. siječnja 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije XIV-tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija, odnosno odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na razlozima i činjeničnim utvrđenjima da je „...utvrđeno da u odnosu na stambene prostore nije provedena fizička dioba, tada se suvlasništvo idealnih dijelova odnosi na cijelu zgradu, dakle na sve prostore u zgradi (i stanove i poslovne prostorije), što znači da su u trenutku sklapanja ugovora o otkupu 12 stanova u razdoblju od 1. listopada 1992. do 11. lipnja 1998., stanovi u predmetnoj zgradi bili djelomično konfiscirani, a djelomično nacionalizirani. To iz razloga jer se iz činjenice da je bivšim vlasnicima nakon provedene nacionalizacije izuzet iz nacionalizacije određeni broj stanova, ne može nedvojbeno zaključiti da su preostali stanovi u društvenom vlasništvu isključivo konfiscirani, jer je i na preostalim stanovima bila provedena nacionalizacija u idealnom dijelu. Dakle, zgrada je u cijelosti bila društvena imovina, a samo su točno određeni stanovi izuzeti iz nacionalizacije i ostavljeni vlasnicima, a ostatak stanova u toj zgradi su stanovi koji su i dalje u 51/100 dijela društveno vlasništvo na temelju konfiskacije, u 12/100 dijela društveno vlasništvo na temelju rješenja o nasljeđivanju (time da je dio društvenog vlasništva kao posebni dio koji predstavlja 5/100 dijela stambene površine zgrade postao 1982. vlasništvo privatne osobe na temelju ugovora o zamjeni) i u 37/100 dijela nacionalizirani. Stoga tako utvrđene činjenice konkretnog slučaja ne daju podlogu za zaključak da je izvršena fizička dioba predmetne nekretnine, odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice, zbog čega se ne može zaključiti da bi predniku tužitelja bili konfiscirani upravo stanovi na koje se odnose ugovori o otkupu 12 predmetnih stanova...“. Temeljem tako utvrđenih činjenica, zahtjev tužitelja odbijen je primjenom odredbi članka 38. i članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019). U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja, materijalnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužitelji ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva je propisala odredba članka 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tužitelji se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

7. Zahtjev XIV-tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. st. 1. ZPP-a (t. III. ovog rješenja).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.