REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1426/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja A. B. d.o.o., OIB … iz D. kod T., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda V., odvjetnici u Š., protiv protustranke W. K., OIB … iz P., …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u P., radi uknjižbe, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž Zk-1/2023-2 od 28. ožujka 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Z-3436/2022 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog protustranke za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog protustranke za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž Zk- 1/2023-2 od 28. ožujka 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Z-3436/2022 od 16. ožujka 2022., a u kojem postavlja slijedeća pitanja:
„a) Ima li pravomoćna parnična presuda, kojom parnični sud „ovlašćuje“ tužitelja na upis prava vlasništva uz izbris dotada upisanih osoba, učinak samo među parničnim strankama, ili proizvodi učinak i prema osobama (ovdje protustranci/revidentu, kao i njegovim pravnim prednicima) koje u parničnom postupku nisu bile utužene kao tuženici, niti su u parnici sudjelovale kao stranke, niti im je presuda ikada dostavljena, da bi zk sud na temelju takve odluke mogao provoditi brisanje njihovih knjižnih prava? odnosno
b) Da li je u primjeni članaka 115. st. 2. i 117. st. 2. ZZK/19 parnični sud nadležan i ovlašten nalagati (odnosno ovlastiti tužitelje),a zk sud provoditi brisanje zemljišnoknjižnih prava živih osoba/knjižnih prednika (ovdje protustranke/revidenta) koje u parničnom postupku nisu bile tuženici niti su sudjelovalo kao stranke, kao i da li je parnični sud nadležan nalagati, a zemljišnoknjižni sud provoditi brisanje prava umrlih osoba/knjižnih prednika (pravnih prednika ovdje protustranke /revidenta) glede kojih ne postoji pravomoćna odluka kojom su utvrđeni njihovi nasljednici (univerzalni pravni sljednici), a u zk postupku se ukazalo spornim tko su stvarni nasljednici tih osoba?
Po kojoj bi uopće zakonskoj osnovi parnični sud bio „nadležan“, u svjetlu članka 117. st. 2. ZZK/19, za određivanje takvih upisa zemljišnoknjižnom sudu?
2. a) Je li zemljišnoknjižni sud prilikom odlučivanja u zemljišnoknjižnoj stvari, u situaciji kada je odluku o zemljišnoknjižnom upisu odredio drugi sud, dužan u okviru primjene članka 117. st. 2. ZZK/19 ispitati i pretpostavke propisane člankom 45. ZZK/19 (ranije čl.40) koji govori o knjižnom predniku, člancima 50. do 56. ZZK/19 (ranije čl.45. do 51.) koji govore o prvenstvenom redu, te člankom 60. ZZK/19 st.1. toč. B (ranije čl.55.) koji govori o podobnosti odluke suda (ovršne isprave) na temelju kojih se može dopustiti upis-koje predstavljaju pretpostavke za upis s obzirom na stanje zemljišne knjige?
b) Je li presuda parničnog suda, u kojoj sud tužitelja (predlagatelja u zk postupku) ovlašćuje na upis prava vlasništva, i to bez sudjelovanja protustranke/revidenta u parnici kao tuženika, bez dostavljanja joj presude, bez ikakvog naloga protustranci/revidentu u presudi da je dužna trpjeti brisanje svoga prava (su)vlasništva, ili uopće bilo kakvog naloga upućenom zk sudu, bez navedenih vjerovnika i dužnika u presudi, odnosno bez navođenja u presudi OIB-a i adrese dužnika/protustranke/revidenta (koji podaci su i bili upisani u zemljišnoj knjizi), predstavlja ovršnu ispravu koja je prema propisima o ovrsi prikladna za upis prava u zemljišnu knjigu, odnosno predstavlja li takva isprava valjanu pravnu osnovu za dopuštenje traženog upisa na temelju javne isprave, sukladno odredbi članka 60. ZZK/19, članka 48. st. 1. ZZK/19, te članaka 24., 25. i 29. Ovršnog zakona (NN 112/12-131/20)?
c) Je li stroga formalnost zmeljišnoknjižnog postupka znači da zemljišnoknjižni sud uopće ne mora mariti za valjanost isprave koju je izdao drugi sud, već ju je samo dužan nekritički i mehanički provesti, pod cijenu pravne nesigurnosti i grube povrede ustavnih prava protustranke?“.
1.1. Protustranka podnosi prijedlog za dopuštenje revizije s osnove povrede ustavnih i konvencijskih prava protustranke u nižestupanjskom postupku i to povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustav Republike Hrvatske, povrede prava na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. st. 1. Ustava) te povrede ustavnog jamstva prava vlasništva (čl. 3., čl. 48. i 50. Ustava).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom da odgovor na postavljena pitanja proizlazi iz sadržaja zakonske odredbe - članak 117. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19).
3.1. U odnosu na postavljena pitanja protustranka je u prijedlogu za dopuštenje revizije propustila određeno navesti odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu citirane odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj (protustranka) smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Općenito navođenje kao razloga važnosti, nedostataka u postupanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju, što je prema mišljenju protustranke, rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, samo po sebi ne opravdava intervenciju revizijskog suda.
4. S obzirom na navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja je, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP-a odbijen (točka I. izreke ovog rješenja).
5. Prema odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku.
6. Postupajući po odredbi članka 387. stavka 1. ZPP-a vijeće Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da protustranka nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te povreda prava vlasništva i povreda prava na djelotvoran pravni lijek, niti da je na te povrede ukazivano u ranijem tijeku postupka, dakle da je stranka u vezi toga iscrpila pravni put.
7. Kako protustranka nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
