REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 923/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženika: 1. N. Đ. iz T., OIB … , 2. P. B. iz G., OIB … , 3. A. B. iz G., OIB … , 4. V. K. iz T., OIB … i 5. I. Č. iz D., OIB … , svi zastupani po punomoćniku J. F., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3413/2020-3 od 4. ožujka 2021., kojom je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-75/2013-27 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim od 1.-5. tuženika traži da joj solidarno isplate 1.665.142,20 kn sa zatraženom zateznom kamatom (toč. 1. izreke), a toč. 2. izreke je naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi parnične troškove od 160.686,23 kn sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2014. pa do isplate.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3506/2021-2 od 6. listopada 2021. podnosi tužiteljica zbog pravnih pitanja:

„1. Treba li se, u situaciji kada je predmet spora isplata novčanog iznosa od više tuženika, koji se ne mogu smatrati jedinstvenim suparničarima, trošak parničnog postupka utvrđivati prema podijeljenoj vrijednosti predmeta spora s obzirom na broj tuženika?

2. Nakon razdvajanja postupka, utvrđuje li se vrijednost predmeta spora s obzirom na zbroj zahtjeva nakon razdvojenog postupka?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje o troškovima postupka preinači, uz naknadu parničnih troškova povodom revizije.

4. Odgovorom na reviziju tuženici su osporili revizijske navode tužiteljice i predložili da se revizije odbije.

5. Revizija nije osnovana.

6. Povodom revizije sporna je odluka o naknadi parničnih troškova u sporu u kojem je tužiteljica od 1.-5. tuženika zahtijevala solidarnu isplatu.

7. Pobijano rješenje je povodom revizije ispitano u skladu sa čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Prema prvom postavljenom pravnom pitanju sporan je način utvrđivanja vrijednosti predmeta spora kada se tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplata.

9. Tužiteljica smatra da je vrijednost predmeta spora - iznos koji od tuženika potražuje kao solidarnih dužnika trebalo podijeliti na ukupan broj tuženika (pet) i na taj način utvrditi vrijednost predmeta spora za svakog od tuženika polazeći od tvrdnje da se radi o novčanoj djeljivoj obvezi i da se potraživanje između tuženika dijeli na jednake dijelove pa da svaki od tuženika odgovara za svoj dio obveze (pozivajući se na revizijsku odluku Rev 156/09 od 27. svibnja 2010., kao i Rev 1574/1996-2 od 13. srpnja 1999.).

10. U konkretnom slučaju predmet spora je jedan (novčani) zahtjev kojim se traži od 1.-5. tuženika solidarna isplata.

11. Prema čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

12. Odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje proizlazi iz čl. 200. ZPP kojim je propisano da je svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Nadalje, čl. 161. st. 3. ZPP je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

13. Navodi tužiteljice koji se odnose na odstupanje nižestupanjskih odluka u odnosu na pravna shvaćanja revizijskog suda (odluke citirane u toč. 9. obrazloženja) nisu osnovani. Odluke na koje se tužiteljica poziva odnose se na pravna shvaćanja revizijskog suda u pogledu utvrđivanja vrijednosti predmeta spora kod ocjenjivanja dopuštenosti revizije a u kojim situacijama od stranaka nije tražena isplata kao solidarnih dužnika. Naime, tužiteljica je zanemarila okolnost da je od tuženika tražila isplatu kao solidarnih dužnika, u kojim okolnostima se primjenjuju odredbe čl. 43. st. 1. ZOO, kao i posebne odredbe ZPP kojima je propisan način naknade troškova.

14. Naime, a kako to proizlazi iz čl. 161. st. 3. ZPP svaki od tuženika kao solidarnih dužnika u situaciji gubitka parnice bio bi suočen s obvezom solidarne naknade troškova postupka čiji se iznos utvrđuje prema ukupnoj vrijednosti spora. Također treba imati u vidu i okolnost da je svaki pojedini tuženik kao solidarni dužnik običan suparničar u smislu čl. 200. ZPP, odnosno da ima samostalnu procesnu poziciju i da svojim radnjama i propuštanjima ne utječu na procesnu sudbinu ostalih suparničara.

15. Slijedom navedenog procesna samostalnost suparničara (čl. 200. ZPP) posljedično podrazumijeva i da se odluka o troškovima postupka donosi u odnosu na vrijednost predmeta spora koji se od svakog pojedinog suparničara solidarno potražuje.

16. Stoga odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

Način utvrđivanja vrijednosti predmeta spora kada se tužbenim zahtjevom potražuje isplata od više tuženika ovisi o tome traži li se isplata od tuženika kao solidarnih dužnika.

Ako se od tuženika isplata potražuje kao solidarnih dužnika vrijednost predmeta spora odgovara vrijednosti zahtjeva koji se tužbenim zahtjevom potražuje.

17. Drugim postavljenim pravnim pitanjem tužiteljica ponovno zanemaruje da unatoč razdvajanju postupka tijekom postupka nije izmijenjen sadržaj tužbenog zahtjeva tako da je i nadalje od svih tuženika tražena isplata kao solidarnih dužnika.

18. Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:

Nakon razdvajanja postupka ako se postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplata od tuženika kao solidarnih dužnika vrijednost predmeta spora se ne mijenja.

19. S obzirom da pobijana odluka nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda, revizija tužiteljice je odbijena te je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP revizija tužiteljice odbijena.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.