REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1431/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB ..., iz T., Ž., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., protiv tuženika P. R., OIB ..., iz T., Ž., kojeg zastupa punomoćnik R. F., odvjetnica u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 43/2021-2 od 15. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-2427/2019-17 od 20. studenog 2020., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-43/2021-2 od 15. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-2427/2019-17 od 20. studenog 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanje, koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koji glasi:
„Može li tužitelj koji tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekao dosjelošću podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, i uspjeti u sporu, ako je nakon ispunjenja zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću izgubio posjed nekretnine u odnosu na koju je podnio tužbu te se u trenutku podnošenja tužbe više ne nalazi u posjedu te nekretnine?“.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Navedeno stoga, što predlagatelj prilikom postavljanja pitanja, a u tom smislu i iznošenja navoda da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, polazi od pravnog shvaćanja koje se ne odnosi na konkretnu situaciju.
3.2. Predlagatelj se poziva na pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto na sjednici Građanskog odjela, 14. veljače 2019.
3.3. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Su-IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. glasi:
„Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.“.
3.4. To pravno shvaćanje odnosi se na (ne)mogućnost uzimanja u obzir i vremena dosijedanja nakon podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju postavljenim pitanjem se ne problematizira računanje vremena dosijedanja (nakon podnošenja tužbe) već mogućnost utvrđivanja prava vlasništva temeljem dosjelosti na nekretnini, u čijem se posjedu tužitelj ne nalazi u trenutku podnošenja tužbe. Stoga, pravno shvaćanje na koje se poziva tuženik nije primjenjivo na konkretni slučaj.
4. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 10. travanj 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
