REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1289/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J., P., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u G., protiv tuženika: 1. J. M., Z., …, OIB … i 2. D. J., Z., …, OIB …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i P. d.o.o., Z., radi brisanja i upisa prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-34/2023-3 od 9. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj P-435/2021-25 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: - ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava iz čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29. st. 1. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženici na taj prijedlog nisu odgovorili.
3.1. Pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila glase:
„- da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom donošenja presude mogli zakonito utvrditi da tužiteljica nije stekla vlasništvo nekretnine dosjelošću jer da nije pošteni posjednik predmetne nekretnine u P., iako je tužiteljica korisnik i upisani posjednik nekretnine u katastarskim operatima od 1967. godine, a tuženici nisu tijekom postupka osporavali korištenje i posjed nekretnine od strane tužiteljice, niti su tvrdi da je posjed bio stečen silom, prijevarom ili potajno (paragrafi § 1452-1477. Općeg građanskog zakonika i čl.159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima)?
- da li se temeljem činjenice da je radi oštećene i uništene ranije obiteljske kuće tužiteljice u Domovinskom ratu, izvršena izgradnja nove kuće u P., tužiteljica može prema stavu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda smatrati nepoštenim graditeljem, iako se obnova i izgradnja obiteljske kuće provodila isključivo u korist tužiteljice i njezinog sina Z. K. (jer je ista imala pravo na obnovu budući da je do 1991. godine sa svojim sinom Z. K., kao članom kućanstva, imala prijavljeno prebivalište ne adresi u P., …), i to na temelju odredaba Zakona o obnovi, od strane tvrtke koja je obavljala radove za RH i iz proračunskih sredstava državnog proračuna RH (čl.153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl.4.st.1. i čl.5.st.1. Zakona o obnovi)?
- da li je pravo suvlasništva pravnog prednika tuženika na nekretnini prestalo činjenicom da je nekretnina 1991. godine u Domovinskom ratu uništena i naknadno srušena, a u korist tužiteljice i njezina sina je izgrađena potpuno nova obiteljska kuća u postupku obnove, a prednik tuženika, kao suvlasnik, nije tužiteljici bez odgode zabranio daljnju gradnju iako je znao za građenje, te da li je time tužiteljica stekla vlasništvo novosagrađene nekretnine građenjem (čl.153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima)?“.
3.2. Ta pitanja nisu važna pravna pitanja za odluku u sporu. Što se prvoga naznačenoga pitanja tiče, neodlučna je za odluku u sporu činjenica to što je tužiteljica u posjedu sporne nekretnine i to što njen posjed nije stečen ni silom ni prijevarno ni potajno, što tuženici doista ne osporavaju. Za odluku je važno to što tužiteljica nekretninu posjeduje zato što je njena suvlasnica u polovici njena dijela, a tuženici su suvlasnici u preostaloj polovici dijela, koje suvlasništvo su stekli nasljeđivanjem i svoga se (su)vlasništva nisu odrekli. Iz tvrdnji sadržanih u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi zapravo da tužiteljica smatra kako je za zaključak o osnovanosti njena tužbenog zahtjeva dovoljno bilo utvrditi da ona kao suvlasnik koristi cijelu nekretninu, a tuženici kao suvlasnici koji u toj nekretnini ne stanuju da joj to ne brane, pa da je time ispunjena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što je pogrešno. Preostala dva pitanja polaze od neosnovane tvrdnje tužiteljice da je u postupku utvrđeno kako se obnova i izgradnja obiteljske kuće na temelju Zakona o obnovi provodila isključivo u korist tužiteljice, jer je u postupku utvrđeno drukčije činjenično stanje.
3.3. Neosnovano tužiteljica smatra da su u odlukama ovoga suda i Županijskog suda u Varaždinu na koje se pozvala izlažući razloge važnosti postavljenih pitanja u vezi s njima izražena pravna shvaćanja s kojima nisu podudarna pravna shvaćanja na kojima se temelji predmetna drugostupanjska presuda. Naime, te se odluke temelje na činjeničnim i pravnim situacijama s kojima se ne može usporediti predmetna.
4. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
5. Pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u prijedlogu je obrazloženo tvrdnjom o navodno pogrešnoj primjeni materijalnoga prava, ali na činjenično stanje kako ga tužiteljica vidi, a ne ono koje je u postupku na temelju izvedenih dokaza utvrđeno. Tužiteljica tvrdi da joj je povrijeđeno i pravo na pristup sudu, no to ničim nije obrazložila. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje povreda na koje se poziva pa je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
