REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-490/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Kristine Saganić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Heinzova 4, OIB 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika SUPERNOVA VARAŽDIN d.o.o. Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62, OIB 86027415864, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 28, radi isplate iznosa od 6.797,60 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-226/2018-62 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-226/2018-62 od 29. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 6.797,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.152,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-226/2018-62 od 29. prosinca 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata, u odnosu na kamatnu stopu, te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata po stopi koja prelazi onu dosuđenu u točki I. izreke ove presude.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 248,86 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 51.216,50 kn / 6.797,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.821,80 kn / 5.152,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

1.1. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj osnovano od tuženika regresno potražuje isplatu iznosa kojeg je on platio svojem osiguraniku, društvu Mass Shoes d.o.o. Klanjec, za štetu pretrpljenu od požara. Požar je nastao u trgovačkom centru Supernova Varaždin u tuženikovom vlasništvu, u skladišnom prostoru zakupnika Optika Sentina Cro d.o.o. Varaždin. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok požara kvar na tuženikovom uređaju za napajanje krovne kupole za provjetravanje tog prostora i da je tuženik odgovoran za štetu kao vlasnik prostora i uređaja. Tuženikova odgovornost za tu krovnu kupolu i njeno napajanje električnom energijom proizlazi i iz ugovora o zakupu prostora (čl. 11. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, „Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18). Prvostupanjski sud je zaključio i to da električni uređaji i njihovo napajanje predstavljaju opasnu stvar te da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu (čl. 1063. i 1089. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), te da tuženik kao zakupodavac nije upotrijebio dužnu pažnju ni vodio računa o ispravnosti instalacija iako je imao zaposlenog voditelja održavanja.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik isticanjem svih žalbenih razloga, navodeći da je nerazumljiva i u suprotnosti s navodima iz obrazloženja pa predlaže da ovaj sud presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tuženikovom dokaznom prijedlogu za saslušanje svjedoka Martina Subotića zaposlenika umješača, tuženikovog osiguratelja Wiener osiguranje d.d. Zagreb,

2.1. Tuženik se protivi zaključku prvostupanjskog suda o njegovoj odštetnoj odgovornosti smatrajući da je sud utemeljio presudu na pogrešnom mišljenju vještaka o uzroku požara - kvar na električnim instalacijama uređaja za rezervno napajanje krovne kupole za provjetravanje prostora zbog pojave kratkog spoja. Vještak koji nije imao uvid u dokumentaciju (Projekt električne instalacije za taj prostor i Ispitivanje ispravnosti električne instalacije) nije mogao zaključiti o uzroku požara. Nadalje, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženik tvrdi da on nije bio u obvezi održavati te instalacije već je to bila obveza zakupnika. Jedini i isključivi uzrok požara bila je neispravnost električne instalacije bivšeg tuženikovog zakupnika na koji je spojena centrala krovne kupole za provjetravanje. Zato nije jasno kako je sud utvrdio da bi odgovornost za nastanak požara bila na tuženiku.

2.2. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio rezultate vještačenja o opsegu štete koju je tužitelj naknadio svom osiguraniku, jer zapisnik o oštećenoj robi nije potpisan niti datiran, a vještak nije uzeo u obzir da trgovine imaju akcijske prodaje i popuste. Zaključno tvrdi da uređaj za rezervno napajanje ne predstavlja opasnu stvar kako je pogrešno zaključio prvostupanjski sud te da su taj i sve uređaje u tuženikovom trgovačkom centru postavili profesionalci.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama, u odnosu na kamatnu stopu.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama u odnosu na kamatnu stopu.

6. U ovoj se parnici odlučuje o tužiteljevom regresnom zahtjevu. Tužitelj je kao osiguratelj nesporno isplatio svojem osiguraniku društvu Mass Shoes d.o.o. Klanjec iznos u visini tužbenog zahtjeva, s osnove osigurnine na ime naknade štete nastale zbog požara u susjednom prostoru unutar tog centra. Nesporno je do požara došlo 4. travnja 2017. u trgovačkom centru Supernova Varaždin u tuženikovom vlasništvu, u skladišnom prostoru tuženikovog zakupnika Optika Sentina Cro d.o.o. Nema dvojbe niti da je tužiteljev osiguranik pretrpio štetu uslijed tog štetnog događaja. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu plaćenog iznosa, navodeći da je upravo tuženik odgovoran za nastalu štetu. Naime, isplatom naknade iz osiguranja, prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

7. Uvažavajući međusobno suprotstavljene tvrdnje stranaka, prvostupanjski sud je trebao ispitati uzrok štetnog događaja, ima li osnove za tuženikovu odštetnu odgovornost te koji je opseg njegove odgovornosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku i presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

8. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod o propustu prvostupanjskog suda u odnosu na tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka Martina Subotića zaposlenika umješača, tuženikovog osiguratelja Wiener osiguranje d.d. Zagreb. Prije svega, u ovoj parnici nema umješača ni na jednoj parničnoj strani, jer se nitko izjavom nije pridružio niti jednoj stranci pa tuženik neutemeljeno u žalbi tvrdi da je predloženi svjedok umješačev zaposlenik. Nadalje, sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Prvostupanjski sud nije donio posebnu odluku o tom tuženikovom prijedlogu, ali je očito odlučio taj dokaz ne izvoditi što u kontekstu rezultata svih izvedenih dokaza, ne predstavlja povredu u postupanju od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, rezultati provedenog dokaznog postupka predstavljaju dostatnu i valjanu činjeničnu osnovu za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, poglavito uzimajući u obzir okolnosti na koje je tuženik predlagao izvođenje tog dokaza (na visinu štete).

9. Tuženik se neosnovano protivi zaključku prvostupanjskog suda o tuženikovoj odštetnoj odgovornosti i uzroku štete (požara). Naime, sudski vještak je sačinio nalaz i dao mišljenje koje je jednako mišljenju Ivana Kutnjaka, voditelja službe inspekcijskih poslova pri Policijskoj upravi Varaždinskoj koji je sastavio izviješće o uzroku požara te podnio nalaz i mišljenje u skladu s utvrđenjima na licu mjesta (što je potvrdio i kao svjedok). Pored tih sukladnih zaključaka nema osnove za prihvaćanje tuženikovih tvrdnji o navodnom netočnom utvrđenju prvostupanjskog suda glede uzroka požara. Dakle, do požara je došlo uslijed kvara na uređaju za rezervno električno napajanje krovne kupole za provjetravanje prostora. Taj se uređaj nesporno nalazi u skladištu zakupnika gdje je došlo do požara. Sama činjenica što vještak nije imao uvida u dokumentaciju kako to tuženik u žalbi ističe, ne znači da on nije mogao zaključiti o uzroku požara koji je u konačnici, jednak utvrđenju policijskog inspektora. Svjedok Ivan Kutnjak je izričito posvjedočio ne samo o uzroku požara, nego i o tome da je sukladno dokumentaciji, vlasnik tog uređaja tuženik. Jednako je posvjedočio i Damir Krajnović, voditelj održavanja tog objekta koji je pojasnio da su uređaji za prozračivanje u domeni zajedničkog sustava i da je tuženik radio redovne godišnje servise. Inače, o mogućim rekonstrukcijama električnih instalacija u tom prostoru voditelj održavanja objekta nema saznanja niti se u tom smislu mogu cijeniti tvrdnje voditeljice trgovačkog centra Patricije Tkalčec koja je izjavila da je o tome čula od dežurnog djelatnika, što nije dostatno za zaključak da je zakupnik eventualno obavljao radove koji bi mogli biti od utjecaja na tuženikovu odgovornost.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i tuženikovu obvezu preuzetu ugovorom o zakupu poslovnog prostora kojeg je sklopio sa zakupnikom, i to prostora u kojem je došlo do požara. Zakonom je propisana obveza zakupnika snositi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora, ako nije drugačije ugovoreno (čl. 18. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora). U odredbi čl. 14. Ugovora je ugovorena obveza tuženika kao zakupodavca održavati tehničke uređaje unutar predmeta zakupa (među kojima i ventilacijski uređaji) te sklopiti i obnavljati odgovarajuće ugovore o održavanju i uračunati ih u režijske troškove.

11. Slijedom svega iznijetoga, ovaj sud ne nalazi osnove za zaključak kojeg tuženik u žalbi ponovljeno iznosi, da bi uzrok požara bila neispravnost električne instalacije bivšeg tuženikovog zakupnika (Optika Sentina) na koji je spojena centrala krovne kupole za provjetravanje. Naprotiv, riječ je o zajedničkoj instalaciji u vlasništvu tuženika te o zakupodavčevoj obvezi održavanja tog uređaja.

12. Ovaj sud utvrđuje da nema osnove niti za prihvaćanje tuženikovih žalbenih navoda o opsegu štete nastale zakupniku susjednog prostora, koje mu je tužitelj naknadio. Prvostupanjski sud je, pored nesporne činjenice da je tužitelj platio osigurninu svojem osiguraniku u visini tužbenog zahtjeva, proveo tri vještačenja da bi ispitao i opseg štete (opravdanost plaćenog iznosa) i uzročno-posljedičnu vezu (dim i čestice požara uzrokovala su oštećenja i uništenja dijela asortimana Mass Shoes kao susjedne prostorije). Za zaključak o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud iznio valjane razloge utemeljene na rezultatima izvedenih dokaza.

13. Jedini žalbeni navod kojeg ovaj sud nalazi osnovanim, mada to ne utječe na pravilnost pobijane presude, jest nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni uređaj predstavlja opasnu stvar. O tome je svjedočio i policijski inspektor koji uobičajeno u slučaju požara sudjeluje u očevidima te daje nalaz i mišljenja o uzrocima požara, koji je izjavio da to nije opasna stvar i da je postavljen od strane stručnih osoba.

13.1. Naime, za postojanje tuženikove objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju (čl. 1045. st. 3. ZOO-a), taj bi uređaj trebao predstavljati stvar od koje potječe povećana opasnost od štete za okolinu (čl. 1063. i 1064. ZOO-a). Za utvrđenje postojanja elementa opasnosti, potrebno je cijeniti sve okolnosti u svakom pojedinom slučaju. Prvostupanjski sud je zaključio da je taj uređaj opasna stvar, mada se opasnom stvari može smatrati ona stvar čiji položaj, uporaba, svojstvo ili samo postojanje predstavlja određenu opasnost za okolinu, tako da ona treba biti nadgledana i upotrebljavana s naročitom pozornošću. Uređaj za rezervno napajanje krovne kupole za provjetravanje prostora sam po sebi nema elemente opasnosti niti u spisu ima dokaza koji bi potkrijepili takvo svojstvo tog uređaja. Štoviše, sadržaj spisa i izvedenih dokaza upućuje upravo na to da nije riječ o opasnoj stvari.

13.2. Međutim, prvostupanjski sud je utemeljeno tuženiku stavio na teret da on kao vlasnik prostora i kao vlasnik tog uređaja (ujedno i zakupodavac), ima obvezu brinuti se za svoju stvar te s pažnjom dobrog domaćina voditi računa o ispravnosti njegovih uređaja i instalacija, u čemu je sadržana tuženikova odgovornost. On je vlasnik i prostora i stvari iz koje je šteta nastala; on je odgovoran za ispravno funkcioniranje i održavanje te stvari, to neovisno o činjenici što stvar nema elemente opasne stvari (čl. 1045. i 1085. ZOO-a).

14. Slijedom navedenoga, pobijana presuda je u odluci o tužbenom zahtjevu u odnosu na glavnicu s osnove regresne isplate, potvrđena (čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a).

15. U odnosu na zakonske zatezne kamate, u konkretnom je slučaju riječ o regresnom zahtjevu pa narav tužbenog zahtjeva ne predstavlja osnovu za dosuđenje zakonskih zateznih kamata primjenom više kamatne stope, kako je to učinio prvostupanjski sud (čl. 29. st. 1. ZOO-a), već za primjenu niže kamatne stope. Prvostupanjski je sud dosudio kamate primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a pravilnom je primjenom materijalnog prava trebao suditi kamate kako je navedeno, ali s povećanjem za tri postotna poena. Zato je presuda potvrđena i u dijelu dosuđenih zakonskih zateznih kamata primjenom niže kamatne stope, te preinačena u odnosu na kamate dosuđene primjenom stope koja prelazi nižu kamatnu stopu (čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 373. ZPP-a).

16. Tuženik nema pravo na trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (osim tek u dijelu sporednog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu), pa je taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 155. i 166. ZPP-a).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković

Broj zapisa: 9-30866-010d9

Kontrolni broj: 0e39a-3d5ce-e2f43

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.