Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3120/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1) KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5) VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6) ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, OIB: 18683136487, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Benediktinki sv. Marije iz Zadra, Madijevaca 10, OIB: 72109751978, zastupane po punomoćniku Luki Zupčiću, odvjetniku iz Vrsi, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2160/2022-9 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2160/2022-9 od 22. svibnja 2023. u točki I. te dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.270,49 eur, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba umješača Benediktinki sv. Marije iz Zadra kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

I. Utvrđuje se da su tužitelji KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to svatko od tužitelja za suvlasnički udio od 2/28 dijela, stekli pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], Brdo, šuma, površine 4055 m2, čest. zem. [katastarska čestica], Šeraj, šuma, površine 1691 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], Dili, šuma, površine 853 m2, sve k. o. [katastarska općina] i sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti upišu kao vlasnici na gore navedenim nekretninama i to svatko od tužitelja za suvlasnički udio od 2/28 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika Republike Hrvatske, za gore navedene suvlasničke udjele.

II. Nalaže tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.270,49 eura (47.245,00 kn), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), kojom istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tuženici dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Umješač na strani tuženika Samostan benediktinki Sv. Marije iz Zadra podnio je žalbu protiv dijela presude s kojom nije uspio u sporu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, a umješaču dosuditi parnične troškove.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika pobijaju navode žalbe i predlažu tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te traže trošak odgovora na žalbu.

5. U odgovoru na žalbu umješača tužitelji predlažu istu odbaciti kao nepravovremenu, podredno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te traže trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U žalbi umješača navodi se, da je obavijest suda o odgodi ročišta za objavu presude primio 24. svibnja 2023., dakle dva dana nakon same objave i to putem pošte. U aplikaciji e-spis nije vidljivo, da bi navedena obavijest bila poslana punomoćniku umješača, niti je isto vidljivo u spisu predmeta, radi čega se žalba ima smatrati pravovremenom.

8. U predmetnom postupku tužitelji traži utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, koje su bile upisane u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina s Narodnim odborom Općine Zadar kao organom upravljanja, da bi u postupku preoblikovanja zemljišne knjige 2008. godine bila upisana tuženica Republika Hrvatska.

9. Tužitelji se pozivaju na činjenice, da oni i njihovi prednici drže u posjedu sporne nekretnine te su u katastru upisani kao posjednici, tj. upisana je bila TE ud. K (baka tužitelja). Majka tužitelja, sada pok. PE je zajedno sa svojim bratom pok. BE (Zvonkom) Radman te svojom majkom TE ud. J stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama razrješenjem kmetskog odnosa njih kao težaka i tadašnjeg vlasnika Manastira Bedediktinskih Koludrica sv. Marije iz Zadra. Pored TE ud. K, te njezine djece OE i BE (Zvonka) Radmana, pravo vlasništva razrješenjem agrarnog odnosa su stekli ovom agrarnom presudom i nasljednici pok. LE i to njegova supruga IE, te djeca J i LE. Majka podnositelja zahtjeva PE i stric tužitelja BE su se podijelili s F i ĆE oboje pok. LE i među njima nema spora glede toga. Sve to potvrđuje i povijest posjedovanja za prijeporne nekretnine izdana od strane DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 15. lipnja 2011. godine. Da ne bi bilo spora glede stjecanja prava vlasništva agrarom, tj. ex lege, tužitelji raspolažu i agrarnom presudom Sreskog suda u Biogradu na Moru br. Agr. 1919/13 od 13. prosinca 1940. Isto tako raspolažu i dopisom Državnog arhiva u Zadru broj: 8-1550-2007 od 15. studenog 2007. iz koje slijedi da je u agrarnom upisniku pod tekućim brojem 1919 upisane prijaviteljice težakinje IE i TE i vlasnik Samostan sv. Marije Zadar, a prijava da je „uvažena“ 13. prosinca 1940., a sve je vidljivo i iz Agrarnog upisnika Kotarskog suda u Biogradu na Moru ad/1-6855 iz 1931. godine. Povrh toga, tužitelji raspolažu i tzv. „Skicama premeravanja“ iz 1940. godine iz kojih je razvidno da je na istima upravo na ovim nekretninama upisano ime težaka – prednika tužitelja, te broj 1919 koji broj označava i broj agrarne prijave.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz zk. izvatka (l.s. 11) proizlazi da su kat. čest: 177, Brdo šuma površine 4055 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Šeraj šuma površine 1691 m2 i 975, Dili šuma 853 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist vlasnika Republike Hrvatske,

- da iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 31. siječnja 2008. (l.s. 23-24) slijedi da: kat čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu stare čest. 441/8, čest. 868/1 odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica], dok čest. 975 odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kao općenarodna imovina sa Narodnim odborom općine Zadar kao organom upravljanja, te da je pred sud pristupila PE, majka tužitelja pozivajući se na nasljeđivanje prednika, te da je temeljem rješenja na istom zapisniku određena uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske u cijelosti,

- da iz posjedovnog lista 139 Područnog ureda za katastar Zadar od 12. rujna 2007. (l.s. 19) i popisa katastarskih čestica s posjednicima od 16. lipnja 2011. (l.s. 20-22) proizlazi da je baka tužitelja TE ud. K bila upisana posjednicom na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] Brdo šuma površine 4397 m2, dijelu čest. zem. [katastarska čestica] Šeraj pašnjak površine 3000 m2 i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] Kućerina oranica površine 648 m2.

11. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari traže utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama te se pozivaju na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem svojih pravnih prednika, koji su pak to pravo stekli temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine.

12. Odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine su pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina s time da ne mogu imati više od 10 ha obradivog zemljišta, ako broj članova njihove porodice nije veći od šest članova (paragaraf 6. Zakona). Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije za likvidaciju svih u tom zakonu navedenih odnosa, kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja u uredu nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.).

13. Dakle, da bi se pravo vlasništva moglo steći temeljem Zakona likvidacijiagrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. Zakona.

14. U odnosu na predmetne nekretnine tužitelji su dostavili agrarnu odluku, odnosno presudu Sreskog suda u Biogradu na Moru od 13. prosinca 1939. Agr. 1919/31 (l.s. 38) iz koje jasno proizlazi da je agrarni odnos razriješen po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. godine („Službene novine“, broj 254 od 5. studenog 1930. godine). Tako iz sadržaja citirane presude proizlazi da je razriješen kmetski odnos između težaka: IE pok. LE, IE TE ud. pok. J, IE G PE pok. J i KEI pok. V, s jedne strane i vlasnika Manastira Benediktinskih Koludrica Svete Marije iz Zadra, s druge strane, u odnosu na nekretnine koje se u presudi navode, a među kojima su i predmetne po starim oznakama, i to: 441/8, 534/3 i 469/2 k. o. [katastarska općina].

15. Iako original agrarnog spisa nije sačuvan, kako to proizlazi iz dopisa Državnog arhiva u Zadru od 15. studenog 2007., dostavljeni materijalni dokazi (pisani) potvrđuju da se radi o pravomoćnoj presudi. Navedeno utvrđenje suda proizlazi iz sadržaja dopisa Državnog arhiva u Splitu klasa: 612-06/22- 17/205; Ur. broj: 2181- 109-22-02 od 28. studenog 2022. „Spisak promena za godinu 1940." (l.s. 428-442), gdje se nalaze sve tri katastarske čestice, samo po „starim“ brojevima, tj. prije preoblikovanja i to kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u rubrici ime posjednika nalazimo IE pok. M i dr. (prednike tužitelja) te u rubrici napomena nalazi agrarni broj Agr 1919/31, a sve po novom stanju, dok je kao vlasnik bio naveden Samostan sv. Marije - Zadar. Dakle, jasno proizlazi da je dana 13. prosinca 1940. uvažena prijava pod tekućim rednim brojem 1919 upisanih prijaviteljica težakinja IE i TE i vlasnika Samostana sv. Marije, Zadar.

16. Nadalje, iskazi saslušanih svjedoka ČE, ĐE i EE potvrđuju navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju postojao agrarni odnos između pravnog prednika tužitelja kao obrađivača nevlasnika i vlasnika veleposjednika, odnosno crkve, koji bi odnos feudalnog karaktera bio ukinut temeljem Zakona o likvidaciji. Svjedoci potvrđuju da su majka tužitelja PE i baka tužitelja TE obrađivale nekretninu zv. Krčevina, dok su nekretnine zv. Brdo i Šeraj koristile kao pašnjake, te da su za korištenje utuženih nekretnina plaćali „dodak“ (dvanaestinu) Samostanu sv. Marije kao veleposjedniku.

17. Evidencija posjeda od strane nadležnog ureda za katastar nedvojbeno ukazuje da su agrarni odnosi razriješeni još u korist pravnih prednika tužitelja.

18. Prednica tužitelja TE upisana je posjednicom u katastru još 1955. godine, kako to slijedi iz povijesti posjedovanja od 15. lipnja 2011. (l.s. 30-45), pa prema tome i iz navedenog slijedi da su agrarni odnosi na predmetnim nekretninama razriješeni još 1939. godine u korist prednika tužitelja. U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva ide i činjenica da su utužene nekretnine ograđene kamenim suhozidom, kako je to utvrđeno na očevidu održanom 14. studenog 2017. (l.s. 239).

19. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da su tužitelji dokazali valjani slijed stjecanja od TE dostavljanjem rješenja o nasljeđivanju iza smrti TE (l.s. 28-29) i OE (l.s. 25-27). Tako proizlazi utvrđenim da su tužitelji pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekli nasljeđivanjem svoje majke PE (pok. J) rođ. TE na jednake dijelove, i to za 2/14 dijela svaki zajedno sa svojim nećacima N i ŽE, koji ne sudjeluju u ovom postupku, a koji su naslijedili svoju baku PE za 1/14 dijela svaki na predmetnim nekretninama, i to pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra kao sudskom povjereniku broj O- 64/2015 i UPP/OS-15/2015 od 12. svibnja 2015., dok unučad ostaviteljice N i ŽE ne sudjeluju u ovom postupku. Majka tužitelja PE rod. TE je suvlasnički udio od 1/2 dijela (14/28 dijela) stekla nasljeđivanjem iza smrti majke TE ud. K, dok su na preostalom suvlasničkom dijelu od 1⁄2 dijela baku tužitelja TE naslijedili nasljednici iza njezinog pok. sina BE, i to: unuci AE, DE i ŠE za 1/6 dijela svaki, što proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj 0- 279/77 od 6. ožujka 1978. Majka tužitelja, sada pok. PE je zajedno s svojim bratom pok. BE (Zvonkom) Radman te svojom majkom ŠE TE ud. J (Ivana) stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama razrješenjem kmetskog odnosa njih kao težaka i tadašnjeg vlasnika Manastira Benediktinskih Koludrica sv. Marije iz Zadra (danas T). Pored TE ud. K, te njezine djece OE rod. TE i BE (Zvonka) Radmana, pravo vlasništva razrješenjem agrarnog odnosa su stekli ovom agrarnom presudom i nasljednici pok. LE i to njegova supruga IE, te djeca J i LE. Majka tužitelja sada pok. PE i stric tužitelja BE (Zvonko) Radman su se podijelili s F i ĆE oboje pok. LE i među njima nema spora glede toga da predmetne nekretnine pripadaju tužiteljima u naprijed navedenim udjelima.

20. Uvidom u predmet P-2048/2021 prvostupanjskog suda utvrđeno je, da je AE (bratić tužitelja) ishodio presudu od 30. rujna 2022. u odnosu na preostali suvlasnički udio od 16/28 dijela na predmetnim nekretninama u odnosu na istu tuženicu, a koji dio je stekao nasljeđivanjem za 1⁄2 dijela (14/28 dijela) i kupnjom suvlasničkog udjela P i ŽE (unučad od pok. OE), i to od svakog Stoga, tužitelje ne veže rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige jer tužitelji ovu tužbu ne temelje na istim činjeničnim i pravnim osnovama koje je PE isticala u postupku obnove zemljišne knjige, budući da se PE pozivala samo na nasljeđivanje, a ne i na stjecanje razrješenjem agrarnih odnosa.

21. Takav zaključak zauzet je na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske održanog 16. i 17. prosinca 2015. u Šibeniku broj Su-IV- 246/2015 pod oznakom Zaključak 3.2.

22. Tuženik u žalbi prigovara, da sud nije primijenio sve zakone kojima su razriješeni agrarni odnosi, pri čemu određeno ističe samo da se prema čl. 47. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (sl. list 25/65, 12/67, 17/70, NN 52/71 i 52/73) zemljište koje vlasnik nije obrađivao deset ili više godina od stupanja na snagu tog zakona i za koje vlasnici kroz to razdoblje nisu plaćali porez, ukoliko svoja prava nisu štitili pred sudom, postaje ex lege društveno vlasništvo.

23. O načinu korištenja nekretnina sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, koji su iskazali na koji su način nekretnine korištene tijekom vremena (dio je obrađivan a na dijelu vršena ispaša, pri čemu su sve ograđene starim suhozidom). Tuženik ne prigovara u kojem desetogodišnjem razdoblju, u vrijeme kada su nekretnine mogle postati društveno vlasništvo, iste ne bi bile korištene, niti to proizlazi iz provedenih dokaza, pa se takav prigovor ne može prihvatiti.

24. Za ostale zakone koje citira, tuženik ne navodi na koji bi način utjecali na odluku u ovom postupku, pri čemu tijekom postupka nije isticao da bi se radilo o zemljištu na koje se odnosio Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, niti da bi se radilo o ekspropriranim i konfisciranim šumskim posjedima, ili da bi sporno zemljište bilo dodijeljeno poljoprivrednoj organizaciji, a posebno ne da bi se radilo o građevinskom zemljištu, što nesporno nije slučaj, pa su ostali navodi žalbe u tom smislu bespredmetni.

25. Umješač osporava utvrđeno činjenično stanje, pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju valjane presude, odnosno pravomoćnost i izvršnost presude Sreskog suda u Biogradu n/m koja je u konkretnom slučaju donesena pod brojem Agr. 1919/31, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

25.1. Umješač osporava valjanost provedenih dokaza i isprava, ističući svoj položaj u vrijeme donošenja istih, te navodeći da kao crkvena osoba nije mogao isticati pravne lijekove protiv „očito nezakonitih odluka“, na koji se način valjanost tih isprava ne može djelotvorno osporiti.

26. Nadalje, kako je prethodno navedeno, iz sadržaja dopisa Državnog arhiva u Splitu klasa: 612-06/22- 17/205; Ur. broj: 2181-109- 22-02 od 28. studenog 2022. „Spisak promena za godinu 1940." (l.s. 428-442), gdje se nalaze sve tri katastarske čestice, samo po „starim“ brojevima, tj. prije preoblikovanja i to kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u rubrici ime posjednika nalazi se IE pok. M i dr. (prednici tužitelja) te u rubrici napomena nalazi se agrarni broj Agr 1919/31, a sve po novom stanju, dok je kao vlasnik bio naveden Samostan sv. Marije - Zadar. Dakle, jasno proizlazi da je dana 13. prosinca 1940. uvažena prijava pod tekućim rednim brojem 1919 upisanih prijaviteljica težakinja IE i TE i vlasnika Samostana sv. Marije, Zadar. 26.1. Radi toga se neosnovano prigovara da u odnosu na čest. zem. stare oznake 441/8 k. o. [katastarska općina] ne bi bilo podataka koji bi istu povezivao s prednicima tužitelja, te da bi upis u katastar bio tek iz 1955. godine.

27. Pri tom je sud, u nedostatku postojanja presude s klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti, ovlašten o postojanju takve presude zaključiti i na temelju drugih dokaza, koje je u konkretnom slučaju pribavio i ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

28. O načinu na koji su se sporne čestice koristile, a koji se tijekom desetljeća mogao i mijenjati, sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka koji su o tome imali saznanja, a koji također imaju zemljišta u okolini jer jedino takvi svjedoci mogu imati konkretna saznanja o tome da li su čestice obrađivane ili je vršena ispaša ili rezanje drva. Umješač isto osporava ističući dijelove iskaza da je baka tužitelja nosila drva s tih nekretnina (o čemu je iskazivao samo svjedok ČE, koji je govorio i o ispaši) dakle pozivajući se na iskaze tih istih svjedoka, budući da drugih dokaza o načinu korištenja u konkretnom slučaju nema.

29. Saslušani svjedoci ĐE i SE međutim jasno iskazuju da su na zemljištu pod nazivom „Krčevina“ sađeni krumpiri i zelje, a po samom nazivu proizlazi da se radilo o iskrčenom, dakle ne šumskom zemljištu, pa je isto i logično, dok su na drugim dijelovima (Šeraj i Brdo) bili pašnjaci i vodilo se blago na ispašu, o čemu svjedoci (rođeni 1937. i 1942. godine) određeno iskazuju, ne pozivajući se na priče drugih „seljana“ kako prigovara umješač.

30. Nadalje, nesporno je da sami tužitelji ne mogu stjecati nekretnine razrješenjem agrarnog odnosa, već su za to bili legitimirani njihovi prednici, na čemu se prvostupanjska odluka i temelji; tužitelji su pravni slijednici osoba koje su stekle na taj način, te su kao takvi aktivno legitimirani u ovom postupku.

31. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

32. O istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

33. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

34. Tuženiku i umješaču nisu dosuđeni troškovi žalbe jer nisu uspjeli sa žalbama, a tužiteljima nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbe tuženika i umješača jer isti nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

35. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić