Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-247/2023-13

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PM i optuženog EM, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1., 2., i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12.– dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog PM, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2023., broj K-45/2019., u sjednici održanoj 9. travnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog PM i njegovog branitelja Igora Cišpera te zamjenika branitelja Čede Prodanovića, odvjetnika Nikice Leskovara,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog PM, a povodom te žalbe i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi PM, da je u vrijeme i na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11. te je temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženom PM nalaže se podmiriti troškove provedenih prometnih vještačenja u ukupnom iznosu 2.949,77 eura/ 22.225,02 kuna, trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 663,61 eura/ 5.000,00 kuna te troškove opunomoćenika oštećene koji će biti određeni posebnih rješenjem.

1.2. Istom presudom na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optuženi EM oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 4. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žali se državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude donesene u odnosu na optuženog EM, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i optuženi PM putem branitelja Igora Cišpera i branitelja Čede Prodanovića, odvjetnicima u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a koje žalbe će se zbog sadržajnog nadopunjavanja smatrati jednom žalbom. U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženik i njegov branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi EM s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, jer je po njegovom mišljenju "…neprihvatljiv stav ŽDO-a da za jednu te istu prometnu nesreću mogu biti kriva oba optuženika i to svaki zbog drugačije opisanog djela i drugačije kvalifikacije".

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog PM, čija nazočnost je osigurana putem audio-video uređaja te u prisutnosti njegovog branitelja Igora Cišpera i zamjenika branitelja Čede Prodanovića, Nikice Leskovara, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog PM je osnovana, a povodom te žalbe i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda.

7. U pravu je optuženi PM kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka1. točke 11. ZKP/08., jer u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. U povodu te žalbe i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio i daljnje vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer su izostali razlozi o bitnim elementima djela, kako u odnosu na optuženog PM, tako i u odnosu na optuženog EM, a oni koji su dani nejasni su i u znatnoj mjeri u proturječnosti sa ispravama i iskazima danim u postupku, što ukazuje na citiranu postupovnu povredu.

8. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud navodi da je bilo sporno i trebalo je utvrditi postoji li uzročno posljedična veza između vožnje optuženog PM i vožnje optuženog EM, uslijed koje je došlo do ugrožavanja drugih sudionika u prometu, tj. izazivanja prometne nesreće u kojoj je došlo do nastupanja najtežih posljedica i to smrti tri osobe te teške tjelesne ozljede jedne osobe.

8.1. Odgovarajući na te sporne činjenice prvostupanjski sud navodi, a proglašavajući krivim optuženog PM, da je ocjena suda da je optuženi PM ušao u raskrižje na mjestu nesreće i poduzeo skretanje ulijevo postupivši protivno odredbi članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11. - pročišćeni tekst, 80/13., 158/13. - Odluka Ustavnog suda, 92/14., 64/15. – dalje : ZSPC), što je i uzrok nastanku prometne nesreće, temeljeći to utvrđenje na provedenim vještačenjima, koja prihvaća kao vjerodostojna, za razliku od obrane optuženika, koji tvrdi da je skretao ulijevo u trenutku kada je na semaforu imao upaljenu dopunsku zelenu strelicu, a koju činjenicu sud ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a niti mu vjeruje da nije vidio vozilo optuženog EM zbog magle, a niti da je prilikom poduzimanja skretanja ulijevo upalio lijevi pokazivač.

8.2. Nasuprot tome, a oslobađajući optuženog EM, prvostupanjski sud navodi da vjeruje njegovoj obrani na kojoj daljini je uočio vozilo optuženog PM, jer da je taj navod potvrđen provedenim prometnim vještačenjem, kao i u tome kako nije očekivao da će taj optuženik poduzeti skretanje u lijevo i na taj način mu oduzeti prednost, jer da isti nije upalio lijevi pokazivač smjera, pa je ocjena suda, da vožnja optuženog EM koji je upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene i pod utjecajem alkohola, nije uzrok ove prometne nesreće, pogotovo zato što prilikom poduzimanja skretanja optuženi PM nije upalio lijevi pokazivač smjera kojim bi signalizirao vozaču koji mu dolazi iz suprotnog smjera, zadržavajući svoj smjer kretanja, da ima namjeru poduzeti skretanje.

8.3. Prije svega, prvostupanjskom sudu se napominje da postupanje optuženog PM protivno članku 44. stavku 1. ZSPC-a (uključivanje pokazivača smjera), optuženiku nije inkriminirano i isto ne proizlazi iz činjeničnog opisa, niti prvobitno podignute optužnice, a niti izmijenjene od strane državnog odvjetnika od 18. listopada 2021. i 13. prosinca 2022.

9. Obrazloženje prvostupanjskog suda je nedostatno i nejasno, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, kako u odnosu na optuženog PM, tako i u odnosu na optuženog EM, a oni koji su dani, nejasni su i u znatnoj mjeri u proturječnosti sa ispravama i iskazima danim u postupku, a niti je dostatno i valjano obrazložena uzročnost ove prometne nesreće.

10. Tako prvostupanjski sud niti u ponovljenom postupku, proglašavajući krivim optuženog PM nije naveo razloge o odlučnoj činjenici, odnosno pod kojim režimom svjetala na semaforu je optuženi PM poduzeo radnju skretanja ulijevo, naročito gledano u odnosu na dopunsku zelenu svjetleću strelicu, budući da iz provedenih prometnih vještačenja o režimu rada svjetala na semaforu (vještaci Jaman i Ivašić) proizlazi, da ukoliko je na semaforu upaljeno zeleno svjetlo sa strelicom za skretanje u lijevo (za PM), da to isključuje zeleno svjetlo za pravac kretanja ravno (za EM) i obrnuto, dok se vještak Čović na te okolnosti nije niti očitovao.

10.1. Naime, imajući u vidu da se optuženi PM tereti da je ušao u raskrižje na mjestu nesreće i poduzeo skretanje ulijevo, postupivši protivno odredbi članka 57. stavka 2. ZSPC-a, prvostupanjski sud je bio dužan pri tome imati u vidu i odredbe članka 20. i 60. ZSPC-a, tj. odredbe o dopunskoj zelenoj svjetlećoj strelici postavljenoj na raskrižju, a u nedostatku egzaktnih podataka o režimu rada svjetala na semaforu dati valjane i jasne razloge zašto ne vjeruje obrani optuženog PM, koji tvrdi da je skretao ulijevo u trenutku kada je na semaforu imao upaljenu dopunsku zelenu strelicu, kao i iskazu svjedoka TM, koji je vozio iza vozila optuženog PM i koji je iskazivao, da je u trenutku udara u vozilo optuženog vidio upaljenu dopunsku zelenu strelicu, a što u pobijanoj presudi nije učinjeno.

10.2. Sukladno prethodnom, izostali su valjani i dostatni razlozi pod kojim režimom svjetala je optuženi EM ušao u raskrižje, kao i tome, zašto je obrana ovog optuženika sudu prihvatljiva, iako iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da se prometna nesreća dogodila pod uvjetima guste magle i slabe vidljivosti, pa čak i iskaza svjedokinje DM, djevojke optuženog EM, koja je iskazala "…da je zbog magle vidljivost bila slaba, zbog čega da je govorila optuženiku da ne vozi brzo….", zbog čega obrazloženje suda da se radi o "…takvim subjektivnim iskazima svjedoka da se na istima ne može temeljiti kaznena odgovornost niti jednog od optuženika….", doista nije niti jasno, niti dostatno, pogotovo što prvostupanjski sud pri tome zanemaruje da se optuženika EM tereti da je vozio protivno članku 199. stavku 2. ZSPC-a, pod utjecajem alkohola (najmanje 1,64 g/kg) te da brzinu svog kretanja (103 km/h) nije prilagodio nailasku na raskršće te uvjetima guste magle i slabe vidljivosti (članak 51. i 58. ZSPC-a), a sud u odnosu na kršenje tih prometnih propisa samo konstatira "…da vožnja optuženog EM koji je upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene i pod utjecajem alkohola, nije uzrok ove prometne nesreće, pogotovo zato što prilikom poduzimanja skretanja optuženi PM nije upalio lijevi pokazivač smjera kojim bi signalizirao vozaču koji mu dolazi iz suprotnog smjera, zadržavajući svoj smjer kretanja, da ima namjeru poduzeti skretanje….".

11. Dakle, kako prvostupanjski sud uopće ne navodi razloge zbog čega ne vjeruje obrani optuženog PM i iskazu TM da je bila upaljena dopunska zelena strelica za PM, tako ne navodi niti jasne i valjane razloge zbog čega gotovo u cijelosti vjeruje obrani optuženog EM. Isto tako sud nije dao dostatne i jasne razloge zašto vožnja optuženog EM pod utjecajem alkohola i neprilagođenom brzinom u ovoj prometnoj nesreći nije u uzročno-posljedičnoj vezi (osim prethodne konstatcije), iako iz nalaza i mišljenja vještaka Čovića, Jamana i Ivašića, a u odnosu na dinamiku nastanka nesreće i u odnosu na kretanje optuženog PM, proizlazi da bi optuženi EM uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta, da je prilagodio svoju vožnju i brzinu uvjetima na cesti i nailasku na raskrižje, pa su po ocjeni drugostupanjskog suda razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, a oni koji su dani, u znatnoj mjeri su u proturječnosti sa ispravama i iskazima danim u postupku.

11.1. Međutim, prigovor optuženog PM koji se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 489. stavkom 3. ZKP/08., navodeći kako "….prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, nije postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kž- 515/2016-7 od 18.5.2017. u dijelu "….pod kojim režimom svjetala na semaforu je opt. PM poduzeo radnju skretanja ulijevo, naročito gledano u odnosu na dopunsku zelenu svjetleću strelicu… i proveo rekonstrukciju….", nije osnovano, budući se isti prigovor isprepliće sa razlozima navedenim u pogledu počinjene bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., o čemu je prethodno odgovoreno te sa razlozima zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će kasnije biti riječi.

12. Slijedom navedenog, kako je u pobijanoj je presudi ostvareno više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se presuda ne može ispitati, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

13. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik i državni odvjetnik su podnijeli žalbe i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje žalitelji u žalbi upiru.

14. Tako državni odvjetnik, u sažetom, pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženog EM, ističući pri tome, da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako nepropisna vožnja optuženog EM nije u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće, bez obzira što je prometne propise kršio i optuženi PM.

14.1. Nasuprot tome, optuženi PM smatra, da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, praktički temeljeći isti isključivo na nalazu i mišljenju prometnog vještaka Čovića, sa zaključkom da su se i druga dva vještaka, Jaman i Ivašić, u cijelosti suglasili sa vještačenjem vještaka Čovića, iako po mišljenju ovog optuženika tome nije tako. Nadalje, ističe da je on u raskrižje u kojem je skretao ulijevo ušao u trenutku kada je na semaforu imao upaljenu zelenu strelicu, što bi ukazivalo da je optuženi EM za svoj smjer kretanja tada na semaforu imao upaljeno crveno svjetlo te da zbog guste magle uopće nije uočio vozilo optuženog EM prije naleta, a pri čemu posebno apostrofira, da su o tome kakovo je svjetlo on imao na semaforu te kakva je bila vidljivost i kakvi su bili uvjeti na cesti iskazivali očevici nesreće, kao i zaposlenici Hrvatskih autocesta te policajci koji su došli na očevid, pa navodi da je prvostupanjski sud svojom presudom ne samo pogrešno, već i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo pogrešan zaključak, da su oba optuženika na predmetnom raskrižju na semaforima za svoj smjer kretanja imali upaljena zelena svjetla i da je međusobna vidljivost bila oko 100 m, iako prema podacima s očevida i iskaza svjedoka proizlazi da je vidljivost bila oko 30 m, da je bila gusta magla, a kolnik mokar i klizav.

15. Iz prethodnih žalbenih navoda oba žalitelja vidljivo je, da se žalbeni razlozi o postupovnim prigovorima u najvećoj mjeri preklapaju s brojnim činjeničnim prigovorima, pa kako je naprijed, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u većem dijelu već odgovoreno na prigovore oba žalitelja, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku prvenstveno mora otkloniti sve postupovne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene, kako pojedinačne, tako i ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku u čijoj izreci će navesti neproturječna utvrđenja, a u obrazloženju će o svim odlučnim činjenicama iznijeti neproturječne razloge.

15.1. No, ipak treba skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu da već i iz prethodne ukidne odluke proizlazi, da je potrebno u ponovljenom postupku izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, kao i obrane optuženika te u pogledu odlučnih (a spornih činjenica), koje su za presuđenje važne, a to je, da li je optuženi PM ušao u raskrižje na mjestu nesreće i poduzeo skretanje ulijevo postupivši protivno odredbi članka 57. stavka 2. ZSPC, tj. da li je kao vozač vozila koje skreće ulijevo bio dužan propustiti vozilo koje mu dolazi iz suprotnog smjera i zadržava smjer svog kretanja, ukoliko je skretanje poduzeo kada je imao upaljenu dopunsku zelenu strelicu, odnosno da li je optuženi EM bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su mu uslijed toga vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, pa zbog toga, krećući se brzinom od oko 100 km/h nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio atmosferskim prilikama (magli i mokrom kolniku) i nailasku na raskrižje, tj. da li je kao vozač prekršio odredbe članka 199. stavka 2. i članka 51. stavka 1., pa i članka 58. stavka 1. ZSPC-a, kao i to da li je kršenje tih normi u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće.

15.2. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, sud će kritički ocijeniti obrane oba optuženika, te analizirati i svestrano raspraviti sva sporna pitanja, pažljivo razmotriti dinamiku nastanka prometne nesreće te po potrebi u ponovljenom postupku, provođenjem zajedničkog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, a u odnosu na nastupjele najteže posljedice ove prometne nesreće, utvrditi način vožnje oba sudionika ove prometne nesreće te njihov sudarni položaj, kao i mogućnost izbjegavanja naleta vozila optuženog EM na vozilo optuženog PM, usuglasiti sva provedena prometna vještačenja na sve prethodne okolnosti te nakon njihove svestrane ocijene donijet će novu na zakonu osnovanu presudu koju će i valjano obrazložiti u skladu s člankom 459. stavkom 5. ZKP/08.

16. Slijedom prethodno navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović