Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 51 Gž-535/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Edi Crnovršanin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1638/2020-18 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1638/2020-18 od 30. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 539,39 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1638/2020-18 od 30. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 867,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 867,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1638/2020-18 od 30. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i rješava:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 990,44 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 251,56 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.450,78 EUR / 25.999,90 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 265,75 EUR / 2.002,29 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“,

a pobijanim rješenjem je riješeno:

„I/ Utvrđuje se da je povučena tužba tužitelja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.450,81 EUR / 26.000,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2023. do isplate.

II/ Svaka strana snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u iznosu od 1.406,72 eura, pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos te protiv odluke o trošku sadržane pod točkom II izreke rješenja, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) kojom predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu te traži trošak sastava žalbe. Podneskom od 15. studenog 2023. tuženik je ispravio odnosno obrazložio žalbene navode tako da odluku pobija u dijelu kako je ovdje prethodno navedeno.

3. Odluku žalbom pobija i tužitelj, i to u dijelu pod točkom II izreke rješenja u kojem je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenog razloga iz članka 353. st. 1. točka 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti odluku o trošku te traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda na koje, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (preko nesporno isplaćenih 20.000,00 kuna) te imovinske štete u smislu potrebe za tuđom pomoći i njegom (preko nespornog isplaćenih 400,00 kuna), troškova prijevoza i troškova liječenja, a koju je štetu tužitelj pretrpio uslijed štetnog događa – prometne nesreće od 15. svibnja 2020. koju je uzrokovao vozač osobnog vozila koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao iznos od 3.450,78 eura (ukupno potražuje 6.105,23 eura, umanjeno za nesporno isplaćenih 2.654,45 eura odnosno 20.000,00 kuna), na ime naknade neimovinske štete te iznos od 265,75 eura na ime naknade imovinske štete. Tužbeni zahtjev sud prvog stupnja u cijelosti je utvrdio osnovanim.

8. U žalbenom postupku tuženik osporava visinu naknade neimovinske štete, u iznosu iznad dosuđenih 2.044,06 eura, odnosno osporava dosuđeni iznos od 1.406,72 eura. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu smatrajući da iste teku od dana presuđenja.

9. Osporavajući visinu dosuđene neimovinske štete, preko iznosa od dosuđenih 2.044,06 eura, tuženik navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a smatrajući da nije razvidno je li sud uzeo u obzir nesporno isplaćeni iznos od 2.654,45 eura odnosno 20.000,00 kuna odnosno da presuda ne sadrži obrazloženje o navedenom.

10. Prvenstveno, ovaj sud ističe da se presuda može ispitati i da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva navedenog u podnesku od 17. travnja 2023. (str. 98. – 100. spisa), u kojem je izričito navedeno da je iznos koji tužitelj potražuje, a koji je tužitelju u cijelosti dosuđen, već umanjen za nesporno isplaćeni iznos. Iz navedenog nesporno proizlazi da je sud prvog stupnja dosuđujući iznos naknade nematerijalne štete od 3.450,78 EUR / 25.999,90 kuna već umanjio za nesporno isplaćenih 20.000,00 kuna. Iako navedeno nije izričito navedeno, isto proizlazi iz obrazloženja presude i stanja spisa, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba postupka koju tuženik ističe.

11. Nadalje, tuženik ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da je naknada neimovinske štete previsoko odmjerena. Smatra da je, s obzirom na laku tjelesnu ozljedu te s obzirom na to da nije bilo kakvih posebnih okolnosti slučaja, tužitelju trebalo priznati bitno niži iznos, odnosno odbiti iznos od 1.406,72 eura.

12. Sud odluku o visini temelji na nalazu i mišljenju vještaka, doc.dr.sc. Miljenka Franića, dr. med. i Prim. Gordana Makarića, dr. med., a na koje stranke nisu imale primjedbi. Nalazom i mišljenjem ocijenjeno je da je kod tužitelja u štetnom događaju došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja te se s ortopedsko traumatološkog stajališta zdravstveno stanje stabiliziralo 15. srpnja 2020., a s psihijatrijskog stajališta 4. ožujka 2022. Fizičke boli jačeg intenziteta trajale su do 4 dana, srednjeg 20 dana, a slabijeg 40 dana. Tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana te umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah do 6 tjedna, a zaostao je i kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Naruženost u području natkoljenice je ocijenjena u slabijem stupnju zbog zaostalih ožiljaka. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno ocijenjeno je 7% (s ortopedsko-traumatološkog 3%, s psihijatrijskog stajališta 5%) te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

13. Za opisane okolnosti povređivanja te zaostale trajne posljedice sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete priznao ukupan iznos od 6.105,24 eura / 45.999,90 kuna (od čega mu je, umanjeno za nesporno isplaćenih 2.654,4u eura / 20.000 kuna, dosudio iznos od 3.450,78 EUR / 25.999,90 kuna). Osnovano tuženik ističe da je navedenim iznosom tuženiku priznat previsok iznos te ovakvim utvrđenjem, na pravilno utvrđeno činjenično stanje temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka, nije pravilno primijenjeno materijalno pravo.

14. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U vezi s navedenom odredbom, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednicama Građanskog Odjela 29. studenoga 2002. (broj: Su-VI-1331/02, Su-II- 1372/02) te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-5) usvojio Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Iako Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu, koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju pravične novčane naknade. Također, i prema samim Orijentacijskim kriterijima, prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

15. U konkretnom slučaju, pri nastanku štete za tužitelja su nastale, nalazom i mišljenjem opisane ozljede te zaostale posljedice. Dovodeći prihvaćeni tužbeni zahtjev u vezu s mišljenjem dvaju vještaka kao i s pojedinačno postavljenim iznosima kako to tužitelj precizira podneskom od 17. travnja 2023., ovaj sud utvrđuje da sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja doista nisu takve da bi opravdavale, priznatu, odnosno dosuđenu naknadu. Pri tom sud ističe da tužitelj na ime straha i zaostale naruženosti potražuje suviše visok iznos. Naime, činjenica da je tužitelj trpio posljedice i s ortopedsko traumatološkog i s psihološkog aspekta već je objedinjeno uvrštena u ocjenu smanjenja životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 7%, dok je trajanje straha mišljenjem vještaka jasno procijenjeno po danima. Nadalje, ovaj sud ističe da je zaostala naruženost u slabijem stupnju, s obzirom na lokaciju zaostalog ožiljka na natkoljenici, samo ponekad vidljiva trećima. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi zbog navedenih okolnosti trpio duševne boli u većem opsegu nego je to prosječno uslijed usporedivog ozljeđivanja.

16. Slijedom navedenog te citiranih odredbi ZOO-a, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka kao i sve konkretne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete, i to trajanje i intenzitet bolova i straha koje je vještak ocijenio, te smanjenje životne aktivnosti od 7% te zaostalu naruženost u lakšem stupnju, vidljivu trećima samo ponekad, ovaj sud je utvrdio kako je u predmetnom postupku visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu valjalo odmjeriti u ukupnom iznosu od 5.237,91 eura (39.465,00 kuna), što umanjeno za nesporno isplaćenih 2.654,46 eura (20.000,00 kuna) iznosi 2.583,45 eura (19.465,00 kuna). S obzirom na presudom prihvaćeni iznos, tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete se odbija u iznosu od 867,33 eura (6.534,90 kuna) u kojem je dijelu presuda preinačena, dok se u preostalom pobijanom dijelu od 539,39 eura presuda potvrđuje.

17. Kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete prema pobijanoj presudi teku od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako se u konkretnom postupku naknade štete radi o šteti koja je nastala uslijed prometne nezgode, relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP) koji se u predmetnom postupku primjenjuje kao lex specialis. Prema članku 12., stavku 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, a prema stavku 5. odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete. Nadalje, prema članku 12. stavku 6. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U predmetnom postupku tužitelj se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom 8. travnja 2022., a što nije bilo sporno. Slijedom navedenih odredaba ZOOP-a, pravilno je sud prvog stupnja dosudio zatezne kamate počevši s danom nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

18. Kako tuženik pobija odluku o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, smatrajući da iste teku od presuđenja, ovaj sud ističe da prema pobijanoj odluci iste upravo i teku od presuđenja (od 30. listopada 2023.) pa je ovaj žalbeni razlog bespredmetan.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članaka 368. st. 1. ZPP-a te članka 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

20. Odluku o trošku sadržanu pod točkom II pobijanog rješenja tuženik pobija samo paušalno, dok tužitelj obrazloženo ističe neosnovanost odluke da svaka stranka snosi svoje troškove. Odluku o trošku tužitelj pobija u dijelu u kojem mu isti nije priznat u iznosu od 1.891,26 eura. Tužitelj osnovano navodi da je propušteno cijeniti i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i cijeniti uspjeh u sporu ovisno o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, neovisno o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva. Tužitelj također osnovano ističe da je sud propustio dosuditi cijeli trošak provedenog vještačenja jer se radi o trošku koji je, u smislu odredbe čl. 155 st. 1. ZPP-a, bio nužan za vođenje parnice pa je isti valjalo priznati u punom iznosu.

21. Tužitelj je podneskom od 17. travnja 2023., nakon provedenog vještačenja, smanjio, odnosno djelomično povukao tužbeni zahtjev, a kojem se povlačenju tuženik nije protivio. Tuženik je o povlačenju obaviješten 21. travnja 2023. kada mu je dostavljen podnesak tužitelja kojim djelomično povlači tužbeni zahtjev, a glede povučenog dijela ostavio je zahtjev za trošak podneskom od 8. svibnja 2023. Budući da je odredbom čl. 164. st. 8. ZPP-a propisano da se, u slučaju povlačenje tužbe, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, a od obavijesti do povlačenja u konkretnom postupku je proteklo više od 15 dana, to je zahtjev tuženika za trošak nepravovremen pa o istom ovaj sud nije odlučivao.

22. Tužitelj je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom glede osnove uspio u cijelosti dok je glede visine uspio djelomično. Tužbeni zahtjev je u konačnici prihvaćen u iznosu od 2.583,45 eura, glede neimovinske štete te 265,75 eura na ime imovinske štete, dakle u ukupnom iznosu od 2.849,20 eura, dok je s iznosom od 867,33 eura, na ime naknade neimovinske štete, tužitelj odbijen. Dakle, kvalitativan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 100%, a kvantitativni 70%, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u sporu uspio s 85%, a tuženik s 15%. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljev konačni uspjeh u sporu 70%.

23. Tužitelju se priznaju troškovi za: sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: Tarifa) - 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), podnesak od 27. prosinca 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), ročište 7. veljače 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) podnesak od 17. travnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), odnosno ukupno 425 bodova, što iznosi 846,11 eura, a uvećano za PDV 25% ukupno 1.057,64 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 70%, tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 592,28 eura, a što uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 398,16 eura iznosi sveukupno 990,44 eura.

24. Odluka o tijeku zateznih kamata donesena je primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, primjenom članka 155. stavka 1. ZPP-a, članka 154. stavka 2. ZPP-a te članka 380. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

26. Osporavajući visinu priznatog iznosa, tuženik je djelomično uspio u žalbenom postupku. Vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku iznosi 1.406,72 eura. Tuženik je u pobijanju osnove uspio sa 100%, a pobijajući visinu s 61%, iz čega proizlazi uspjeh u žalbenom postupku od 80,5%. Tuženiku se priznaje naknada prema 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) u visini od 125 bodova, odnosno u iznosu od 312,50 eura (s uključenim PDV-om 25%). Obzirom na uspjeh od 80,5%, tuženiku se priznaje trošak sastava žalbe od 251,56 eura.

27. Pobijajući samo odluku o trošku, tužitelj je pobijao iznos od 1.891,26 eura koji mu nije priznat, a s obzirom na to da je žalba djelomično osnovana, u omjeru od 990,44 eura, tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 52%. Tužitelju se priznaje trošak sastava žalbe, prema Tbr 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) od 50 bodova, dakle u iznosu od 100 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 125,00 eura.

28. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama II i III izreke rješenja.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić