Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-517/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Horvat Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 24sata d.o.o. (OIB 78093047651) Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 121/2021-32 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-121/2021-32 od 17. studenoga 2022. u točkama I, II, III, IV, V i VI izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. isplatiti tužitelju ČB iznos od 30.000,00 kn (3.981,68 €)[1] sa zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2021. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. iz elektroničke publikacije www.24sata.hr ukloniti članak naslova "Evo što je sve doktor ČB izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima" objavljen 30. lipnja 2021., kao i da se ova presuda objavi u istoj elektroničkoj publikaciji, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČB u dijelu u kojem isti zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 €) sa zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2021. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se odbija njegov tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem traži da se tuženiku 24sata d.o.o. naloži prestanak uznemiravanja tužitelja ČB na način da prestane pisati ili iznositi natpise o tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti.

IV/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. naknaditi tužitelju ČB trošak parničnog postupka u iznosu od 7.232,61 kn (959,93 €) sa zateznom kamatom počevši od 17. studenog 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja ČB za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 20.892,39 kn (2.772,89 €) sa zateznom kamatom počevši od 17. studenog 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI/ Nalaže se tužitelju ČB naknaditi tuženiku 24sata d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (82,95 €) u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika 24sata d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn (1.244,27 €).“

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama III., V. i VI. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači uz naknadu parničnog troška. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude pod točkama I., II. i IV izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom sa se presudu u pobijanom dijelu preinači uz naknadu parničnog trošak ili podredno da se presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene razloge i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4.1. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalbe sud neosnovane.

6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22- u daljnjem tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6.2. Suprotno tvrdnjama tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud prvoga stupnja za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku. Žalitelju valja odgovoriti i to da pozivanje suda prvoga stupnja na Europsku konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - nadalje: Europska konvencija) i to prava na slobodu izražavanja propisanog u odredbi članka 10. stavak 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja predviđenog odredbom članka 8. Europske konvencije, može predstavljati pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Predmet postupka je naknada štete u iznosu 3.981,68 € (30.000,00 kn) i naknada buduće štete u iznosu od 1.990,84 € (15.000,00 kn), te zahtjev na činidbu da se naloži tuženiku ukloniti članak naslova "Evo što je sve doktor ČB izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima" objavljen 30. lipnja 2021., kao i da se ova presuda objavi u istoj elektroničkoj publikaciji kao i zahtjev kojim se traži da se tuženiku naloži prestanak uznemiravanja tužitelja ČB na način da prestane pisati ili iznositi natpise o tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti.

8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je, s obzirom da se u predmetnom članku tematizira izlaganje vezano za cjepivo protiv korona virusa, postojao opravdani javni interes glede predmetne teme uzimajući u obzir da se cijeli svijet nalazio u to vrijeme na vrhuncu pandemije izazvane tim virusom (odredba 8. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM), a što proizlazi iz provedenog testa razmjernosti u konkurencija dva prava predviđena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - nadalje: Europska konvencija) i to prava na slobodu izražavanja propisanog u odredbi članka 10. stavak 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja predviđenog odredbom članka 8. Europske konvencije. Osim toga, i Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine RH br. 41/01, 88/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - nadalje: Ustav RH) u članku 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok se člankom 38. stavak 1. jamči sloboda mišljenja i izražavanje misli.

9. Nije sporno da je tuženik u svom elektroničkom izdanju www.24sata.hr objavio članak od 30. lipnja 2021. pod naslovom "Evo što je sve doktor ČB izmislio i netočno pokazao u izlaganju o koroni i cjepivima", kao ni to da se u navedenom članku ,primjerice u podnaslovima, navodi da je tužitelj "dekan fantomskog fakulteta Medicine u Puli", zatim "Što je sve pričao dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji", "Lažno tvrdi da su cjepiva opasna", "Manipulacije podacima iz Izraela", "Niz lažnih tvrdnji", "Nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje".

10. Prema čl. 3. st. st. 1. i 2. ZM jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija, koja obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

11. Međutim, ova sloboda nije apsolutna, već je ograničena odredbom čl. 7. st. 1. ZM prema kojoj svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

12. Tužitelj tužbom traži naknadu štete smatrajući da je predmetnim člankom, osobito opremom članka povrijeđeno njegovo dostojanstvo, ugled i čast. Polazeći od naslova i podnaslova u spornom članku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da naslov i svi podnaslovi stvaraju kod prosječnog čitatelja negativan dojam o tužitelju i to u kako pogledu posla kojega obavlja tako i u odnosu na njegovu stručnost a dovodi se u pitanje kao i pristup temi koju obrađuje.

13. Sama činjenica što je sadržaj članka prenesen s internetske platforme Faktograf, ne oslobađa tuženika odgovornosti od provjere istinitosti činjenica koje su u tom članku navedene, kao i od obveze da opremanje članka (naslovima i podnaslovima) budu takvi da zaštite dostojanstvo, ugled i čast tužitelja.

14. Prilikom odlučivanja potrebno je primijeniti i odredbu čl. 21. st. 1. i 4. toč. 3. ZM kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, s tim da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

15. Nije sporno da se u podnaslovima navodi da je tužitelj "dekan fantomskog fakulteta Medicine u Puli","Što je sve pričao dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji", "Lažno tvrdi da su cjepiva opasna", "Manipulacije podacima iz Izraela", "Niz lažnih tvrdnji", "Nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje",.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da svi navedeni podnaslovi stvaraju kod prosječnog čitatelja negativan dojam o tužitelju.

16.1. Tužitelja se prikazuje na način da se isti lažno prikazuje da je dekan fakulteta koji ne postoji, a što nije točno jer je uvidom u Odluku o izboru dekana Medicinskog fakulteta u Puli te izvadak iz sudskog registra za Sveučilište Jurja Dobrile u Puli utvrđeno da Medicinski fakultet u Puli postoji, kao i da je postojao u vrijeme pisanja spornog članka (pisan je kao podružnica broj XI), te da je u registru kao dekan bio upisan tužitelj. Pri tome, činjenica da u to vrijeme nije izdana dopusnica Ministarstva zdravstva, već se samo obavljao studij sestrinstva, nije od utjecaja na činjenicu da je navedena ustanova postojala i da je kao dekan bio upisan tužitelj.

16.2. Prvostupanjski sud je razmatrao i činjenice vezane uz dovođenje u sumnju stručnosti tužitelja u spornom članku, te je uvidom u životopis tužitelja, ali i iz njegovog iskaza, te iskaza svjedoka LB, ČBĆ, LBĆ, ŠB, DB, UB i ĆB utvrđeno da se radi o vrsnom znanstveniku iz područja molekularne biologije, medicine i onkologije, s velikim brojem rukovodećih i bitnih administrativnih funkcija u međunarodnim i domaćim znanstvenim tijelima, članstva u znanstvenim udruženjima, specijalizacijama u inozemstvu, brojnih nagrada i priznanja, članstva u uredništvu i časopisima i brojnim recenziranjima za znanstvene časopise i projekte, organiziranja brojnih međunarodnih znanstvenih skupova, glavni istraživač u brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima, autor više znanstvenih knjiga prevedenih na više jezika, urednik više znanstvenih knjiga, predavač na 98 međunarodnih i 118 domaćih znanstvenih skupova, da je vodio brojne diplomske, magistarske i doktorske radove, da je imao bitan utjecaj na razvoj područja specijalnosti kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, da je osnivač brojnih katedri instituta, referalnih centara, konačno, da ima 288 objavljenih znanstvenih radova.

16.3. Stoga se prihvaća i daljnji zaključak prvostupanjskog suda, a budući da se radi o vrsnom znanstveniku u bitnome iz područja koje je srodno temi o kojoj je govorio i koja se tematizira u predmetnom članku, postupanje u dobroj vjeri bi bilo kada bi se njegovim iznesenim tezama suprotstavilo mišljenje stručnjaka iz područja o kojem je govorio, a što tuženik nije učinio, a što nesporno proizlazi iz iskaza novinara koji je autor članka.

16.4. Dakle, prihvaća se ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik je putem svog novinara opremom članka difamirao tužitelja potpuno obezvrjeđujući njegovu karijeru i znanstvena postignuća, kao i znanstveni autoritet i integritet, jer čitatelju nije pružio mogućnost da se iz suprotstavljenih teza o temi covid-19 kreira vlastiti stav, već je na ovaj način čitatelju se nametnut određeni stav.

16.5. Prema tome, razmatrajući predmetni članak proizlazi da iznesene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri, imajući na umu da je tu odlučan dojam prosječnog čitatelja.

17. Slijedom navedenoga i prema ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke da tuženik je kao nakladnik dužan tužitelju naknadi štetu primjenom odredbe čl. 21. st. 1. ZM, a nisu se ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga iz odredbe čl. 21. st. 4. ZM.

18. Tužitelj se osjećao poniženo i vrlo nelagodno zbog objavljenog članka, a objavljenim informacijama povrijeđen je tužiteljev ugled, čast i dostojanstvo u mjeri koja opravdava da se tuženiku naloži isplata iznosa od 3.981,68 € (30.000,00 kn), na temelju odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; .dalje: ZOO).

19. Tužitelj je tražio i isplatu naknade buduće štete u iznosu 1.990,84 € (15.000,00 kn), jer je sporni članak objavljen na internetskom portalu, pa će i dalje biti dostupan čitateljima.

20. Prema odredbi čl. 1104. ZOO sud će na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

21. Činjenica na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu buduće štete nije razlog za prihvaćanje zahtjeva, jer je pravilno sud prvoga stupnja zaključio da tužitelj nije dokazao izvjesnost da će kroz određeno dulje razdoblje nakon donošenja presude trpjeti štetu zbog objavljenih informacija u predmetnom članku.

21. 1. Navedeno tim više, jer je tuženiku naloženo uklanjanje članka s portala, kako je to tužitelj tužbom tražio kao i objavu ove presude u istoj publikaciji, a sve sukladno odredbama čl.1047. ZOO, čl. 1048. ZOO i čl. 1099. ZOO, u vezi sa čl. 22. st. 1. ZM.

22. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku prestanak uznemiravanja tužitelja i to tako da prestane pisati ili iznositi natpise o ovom tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti.

22.1. Prema odredbi čl. 1048. ZOO svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.

Prema tome, ova odredba ne propisuje neku buduću općenitu radnju, već prestanak radnje u konkretnom slučaju vezanom za određeni sporni članak kojom se uznemiruje tužitelja, pa je navedena odredba konzumirana uklanjanjem spornog članka i objavom presude.

23. Na žalbene navode tužitelja kojima osporava odbijajući dio presude, odgovoreno je u prethodnim točkama, a ostali navodi svode se na osporavanje zaključaka prvostupanjskog suda i neosnovano ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

24. Isto tako, tuženiku je odgovoreno u prethodnim točkama na žalbene navode, a navodi žalbe kojima tuženik preocjenjuje provedene dokaze i iznosi svoje shvaćanje o predmetu spora, nisu osnovani. Sudska praksa na koje se poziva tuženik, nije recentna u ovom konkretnom predmetu, jer su odluke u tim predmetima donesene na temelju različitog činjeničnog supstrata.

25. Drugostupanjski sud ispituje pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o parničnom trošku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP samo u okviru žalbenih navoda, pa je na žalbu tužitelja protiv točke V izreke, potrebno odgovoriti da je sud prvoga stupanja pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 2. ZPP jer tužitelj nije u cijelosti uspio u postupku.

25. 1. Pravilno je primijenjena odredba čl. 156. ZPP, budući da je ročište 05. studenog 2021. odgođeno krivnjom tužitelja, a činjenice na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, tužitelj u žalbi ne osporava.

26. Tuženik osporava točku IV izreke kojom mu je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 959,93 € (7.232,61 kn).

26.1. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da je tužitelj uspio s osnovom 100%, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, jer se dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen temelji na odredbi čl. 1048. ZOO, na temelju koje je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva, pa bi se moglo raditi eventualno o djelomično kvantitativnom uspjehu.

26.2. Pravilno je sud prvoga stupanja primijenio odredbu čl. 155. st. 1. Kada je priznao naknadu za podnesak od 2. studenoga 2021. kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika pri određivanju visine troškova za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku.

27. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. odlučiti kao pod točkom I. izreke.

28. Tužitelju i tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP), a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke.

29. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić