Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4421/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2, protiv prvotuženice EOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 30 i drugotuženice Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvo i drugotuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-278/19-145 od 3. srpnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba prvo i drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-278/19-145 od 3. srpnja 2023. godine pod točkama I i III izreke.

II Odbijaju se prvo i drugotuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o prodaji stana na VI (šestom) katu desno stambene zgrade [adresa], sagrađene na čestici br. 3233/8, po novoj izmjeri čestici br. 2276 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u zk. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] zaključen 1. travnja 1998. pod br. SU-013893/98 između Grada Zagreba, Gradski ured za izgradnju grada, Zagreb, Trg S. Radića 1, kao punomoćnika prodavatelja stana Fonda za naknadu oduzete imovine i JO iz [adresa], kao kupca istog stana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"..te se u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određuje uspostava zemljišno- knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji stana, na način da se prvo izvrši upis brisanja svih zemljišno-knjižnih upisa provedenih u zk. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te da se potom z.k. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] zatvori i izbriše iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu.".

III. Nalaže se I-tuženici POO iz [adresa], 7 Noonbinna Crescent 2063, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 66486182714 naknaditi tužiteljici JOO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 10.663,73 Eur / 80.345,87 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pod točkama I i III izreke žali se prvotužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkama I i III izreke žali se drugotuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalbe prvo i drugotuženika nisu osnovane.

5. Suprotno navodima žalbi žalitelja sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalbe. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da su EO i PO (nasljednici ranijeg vlasnika ZO u 2/3 dijela) 1948. i 1949. prodali DO odnosno OO naslijeđeni dio nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), dok je ĐO, kao pravni slijednik preostalih 1/3 dijela ranijeg vlasnika ZO, svoj suvlasnički udio prodao OO 1952.,

-da su tužiteljica i OO, prema rješenju o nasljeđivanju od 23. lipnja 1955. broj:O-861/55, nasljednice iza pok. DO,

-da je rješenjem nadležnog tijela od **.**.1987. JO priznato stanarsko pravo na predmetnom stanu u [adresa],

-da su HO i JO od 13. studenog 1987. prijavljeni s prebivalištem na adresi spornog stana,

-da je između IO, kao kupca i BO, CO i AO te UO i ĆO, kao prodavatelja zaključen 18. siječnja 1991. ugovor o kupoprodaji 3/8 dijela obiteljske stambene zgrade Ulica 29.10.1918. br.6, upisane u z,k.ul.br.328 k. o. [katastarska općina], koji dio u naravi predstavlja čitav tavanski prostor - potkrovlje sa stambenim prostorom, stubište od kata do tavana-potkrovlja i dio hodnika u prvom katu,

-da su HO i JO **.**.1992. podnijeli zahtjev za otkup i sklapanje ugovora o kupoprodaji spornog stana,

-da je IO imao prijavljeno prebivalište na adresi ulica 29.10.1918. br. 6. od 29. ožujka 1993. do 18. svibnja 1995.

-da je između IO, kao prodavatelja i JO, kao kupca **.**.1994. sklopljen ugovor o kupoprodaji 26/64 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvorište u Zagrebu, ulica 29.10.1918 br. 6 na kojem je sagrađena obiteljska stambena zgrada ulica 29.10.1918. br.6, koji suvlasnički dio u naravi čini stan u potkrovlju i sastoji se od ulaza na prvom katu, stubišta do potkrovlja, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom, wc-a, kupaonice, spavaće sobe, garderobe te lođe-terase ukupne površine 102 m2 za iznos od 200.000,00 Dem u dinarskoj protuvrijednosti, koji je iznos u cijelosti plaćen danom zaključenja ugovora (čl.2.) i kupac je pregledao i stupio u posjed stana (čl.6. i čl.7.), time da prodavatelj ovlašćuje kupca da bez ikakvih dozvola i privole izvrši prijenos stečenog prava suvlasništva u javne knjige (čl.5.),

-da je rješenjem nadležnog tijela od **.**.1994. IO, kao poreznom obvezniku, razrezan porez s obzirom na prodaju nekretnine JO ugovorom od 16. svibnja 1994. (stan u potkrovlju u Zagrebu, Ulica 29.10.1918 br. 6, površine102 m2), te je o procjeni prometne vrijednosti navedene nekretnine sačinjen i zapisnik,

-da je JO **.**.1997. podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji spornog stana (uz suglasnost supruga HO),

-da je u privitku gore navedenog zahtjeva uredovna potvrda z.k. odjela ovog suda od 25. veljače 1997. u pravcu da JO i ŽO nisu evidentirani kao z.k. vlasnici ili korisnici nekretnina na području k. o. [katastarska općina], uz napomenu da se ne raspolaže sa podacima jesu li izvanknjižni vlasnici, kao i potvrda GSKG d.o.o. od 1. siječnja 1997. da nisu evidentirani kao vlasnici useljive kuće ili stana u objektima koji se nalaze na upravljanju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Zagreb,

-da su tužiteljica i OO u kolovozu 1997. podnijele zahtjev za povrat oduzete (nacionalizirane) imovine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u odnosu na koju je rješenjem nadležnog tijela od 9. studenog 1960. utvrđeno da je u njihovom vlasništvu te da je nacionalizirana s danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta,

-da je između JO, kao kupca i [adresa], Gradskog ureda za izgradnju grada, kao prodavatelja, a temeljem čl.24.st.2. ZON-a, sklopljen 1. travnja 1998. ugovor o kupoprodaji spornog stana,

-da je u razdoblju od 27. lipnja 1994. do 2. studenog 1998. vidljiva potrošnja električne energije (za kućanstvo, dvotarifno brojilo), a za razdoblje od 1992. do prosinca 1998. vidljiva je potrošnja plina za obračunsko mjerno mjesto koje glasi na LO - stan u [adresa], Ulica 29.11.1918. br.6. (ranije JO),

-da su djelomičnim rješenjem nadležnog tijela od 18. rujna 2000. u postupku povrata oduzete imovine OO u 9/12 dijela i tužiteljici u 3/12 dani (vraćeni) u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pojedini poslovni prostori i stan na drugom katu površine 84,10 m2 (stanar VO),

-da je na zahtjev HO **.**.2002. izvršena ugradnja paralelnog vodomjera na adresi u [adresa] te se od tog datuma potrošnja za istog, kao korisnika, obračunava temeljem očitanja paralelnog vodomjera na mjernom mjestu [broj vodomjera],

-da je između IO, kao prodavatelja i JO, kao kupca **.**.2004. zaključen aneks gore navedenom ugovoru 16. svibnja 1994. (nekretnina na adresi [adresa] u kojem se u čl.1. navodi ispravan broj zk.ul. - 328 k. o. [katastarska općina],

-da je JO **.**.2004. podnijela zahtjev za uknjižbu prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji od 16. svibnja 1994. i aneksa od 9. lipnja 2004. zaključenih s prodavateljem IO, kojem zahtjevu je udovoljeno,

-da je JO **.**.2004. od nadležnog tijela zatražila instalaciju izvanjskog lifta u dvorištu kuće u [adresa], Ulica **.**.1918. br. 6 navodeći da stanuje u toj kući na trećem katu i teško joj se penjati po strmim stubama,

-da je UO imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od lipnja 1995. do ožujka 2002.,

-da je u srpnju 2005. sačinjen elaborat etažiranja -diobe stambene zgrade u [adresa] kojeg proizlazi da se "ST2" - dvosobni stambeni prostor neto korisne površine 96,71 m2 u potkrovlju sastoji od stubišta, hodnika, sobe, kupaone, wc-a, kuhinje, balkona, dnevnog boravka i ostave,

-da je u rujnu 2005. između suvlasnika nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - obiteljska stambena zgrada u [adresa], Ulica 29.11.1918. br.6 i to BO, CO i AO, ĆO i UO i JO zaključen ugovor o diobi suvlasničke zajednice, iz kojeg proizlazi, između ostalog, da JO u potkrovlju pripada u samovlasništvo ST 2 - dvosobni stambeni prostor neto korisne površine 96,71 m2,

-da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kč. br. [katastarska čestica]. obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište te je kao vlasnica, a na temelju zahtjeva od 22. rujna 2005., na 5. etaži 43/125 i to dvosobni stambeni prostor u potkrovlju oznake "ST2", neto korisne površine 96,71 m2, upisana JO, a potom LO temeljem ugovora o kupoprodaji od 10. listopada 2005. (za kupoprodajnu cijenu kunske protuvrijednosti od 175.000,00 Eur po srednjem tečaju HNB na dan isplate),

-da je rješenjem o nasljeđivanju od 25. travnja 2008. broj:O-2226/08 nasljednicom iza pok. OO proglašena njezina kći, ovdje tužiteljica,

-da je rješenjem o nasljeđivanju od 24. srpnja 2007. broj:O-3120/08 nasljednicom iza pok. JO u odnosu na predmetni stan proglašena njena sestra, ovdje I- tuženica,

-da je u postupku povrata oduzete imovine 2010. izvršen izračun naknade za otkupljene nacionalizirane stanove u [adresa], između ostalih i za sporni stan,

-da ovlaštenicima povrata oduzete imovine za sporni stan nije isplaćena naknada (očitovanje nadležnog tijela od 31. ožujka 2011. i 7. lipnja 2021.),

-da su u zgradi u [adresa], sa stanjem na dan 20. siječanj 2011., evidentirana tri kupca plina i to LO, BO i UO,

-da je kao vlasnik sporne nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] upisan ZOO temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. siječnja 2019. (prethodno je, i to 23. siječnja 2019., brisana zabilježba predmetnog spora),

-da je pravomoćnom presudom ovog suda od 4. siječnja 2021. broj:P-13527/19 odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice protiv ovdje I-tuženice i DOO radi utvrđenja ništetnosti i da je bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji od 24. siječnja 2019. predmet kojeg je sporna nekretnina - stan na šestom katu desno stambene zgrade u [adresa], koji se sastoji od sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u zk [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev usmjeren na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora na način da se izvrši upis brisanja svih zemljišnoknjižnih upisa provedenih u zk [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] s danom 24.01.2019. i kasnije od tog datuma,

-da se predmet P-13527/19 nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske povodom prijedlog za dopuštenje revizije,

Što se pak tiče pitanja zapreke za prodaju stana u smislu čl.50.a ZPS-a jer je prednica I-tuženice u trenutku sklapanja spornog ugovora 1. travnja 1998. bila vlasnicom useljivog stana u [adresa], Ulica 29.11.1918. br.6., ističe se da je odredbom čl. 4.st.4. ZPS-a propisano da se činjenice odlučne za kupoprodaju stana ocjenjuju u vrijeme sklapanja ugovora, dok je odredbom čl.50 a ZPS-a propisano da stan ne može kupiti niti prenijeti pravo na kupnju osoba koja u istom mjestu ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan (navedene se odredbe primjenjuju temeljem čl.24.st.2. ZON-a).

U odnosu pak na sam pojam useljivosti napominje se da se stanom, prema čl.6. ZSO-a, smatrao skup prostorija namijenjenih za trajno stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu i imaju poseban glavni ulaz, dok odredbe ZON-a, ZPS-a i Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje:ZNS) ne daju pobliže određenje pojma useljivosti odnosno što se konkretno ima smatrati useljivom kućom ili stanom, ali se odredbom čl.2. ZNS-a definira stan u graditeljskom i funkcionalnom smislu, pa tako čl.2.ZNS-a propisuje da se stanom smatra skup prostorija namijenjen za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Kod toga sam pojam useljivosti ne bi trebao biti sporan i podrazumijevao bi, uopćeno govoreći, određeni stambeni prostor u kojem se može stanovati, sa više ili manje komfora, a koji bi trebao imati potrebne instalacije, priključke i temeljne prostorije za odmor, pripremu hrane i obavljanje higijene koje su u funkciji. S obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi činjenicu useljivosti stana prednice I-tuženice u [adresa] na dan sklapanja spornog ugovora 1. travnja 1998. putem građevinskog vještačenja (imajući u vidu očitovanje vještaka dipl.ing. Mirka Hvale), to je sud, osim priložene dokumentacije, činjenicu useljivosti utvrđivao i putem iskaza svjedoka.

Slijedom navedenog, kada se uzmu u obzir prihvaćeni iskazi svjedoka ĆO, UO, CO i IO te dovedu u vezu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, posebice opisom stana u ugovoru o kupoprodaji od 16. svibnja 1994. (stan u potkrovlju koji se sastoji od ulaza na prvom katu, stubišta do potkrovlja, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom, wc-a, kupaonice, spavaće sobe, garderobe te lođe-terase ukupne površine 102 m2) i visini kupoprodajne cijene (200.000,00 Dem u dinarskoj protuvrijednosti), činjenicom da je nadležno porezno tijelo sastavilo zapisnik o procjeni prometne vrijednosti tog stana i da je taj porez plaćen, kao i činjenicom da se u tom stanu u razdoblju od lipnja 1994. do prosinca 1998. trošila električna energija (za kućanstvo, dvotarifno brojilo) i plin, što dodatno upućuje na zaključak da se taj stan koristio za stanovanje, to proizlazi nedvojbeni zaključak da je prednica I-tuženice u trenutku sklapana spornog ugovora o prodaji stana 1. travnja 1998. bila predmnijevana vlasnica useljivog stana u [adresa]

Kod toga valja napomenuti da za pitanje ocjene useljivosti tog stana nije odlučno da li je prednica I-tuženice sa ili bez obitelji stanovala u istom, već je odlučno da li je taj stan u trenutku sklapanja spornog ugovora bio useljiv odnosno da li su se u njemu mogle zadovoljavati stambene potrebe u smislu okolnosti iz toč. 8.2. obrazloženja presude, što je u postupku i utvrđeno.

Kako je prednica I-tuženice u trenutku sklapanja spornog ugovora o prodaji 1. travnja 1998. bila predmnijevana vlasnica useljivog stana u istom gradu, na adresi [adresa], to su na njezinoj strani postojale zapreke za kupnju predmetnog stana u [adresa] u smislu čl.50.a ZPS-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.103. st.1. ZOO/91."

7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode prvotužene koji se odnose na aktivnu legitimaciju tužiteljice navodeći da OO i DO nikad nisu bili upisani kao suvlasnici na 2/3 dijela suvlasništva na kojem su bili upisani EO i PO a temeljem ugovora od 27. prosinca 1948. godine valja reći da je pokojni otac tužiteljice DO dana **.**.1948. od EO kupio 1/3 dijela zk.br. 3233/8, kuća popisni br 9464 u dvorištu u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je EO kao tadašnji zk vlasnik 1/3 dijela dana 17. ožujka 1949. godine izdala DO očitovanje kojim potvrđuje da je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena te ujedno ovlašćuje kupca na raspolaganje kupljenim suvlasničkim dijelom uz dozvolu ishođenja gruntovnog prijenosa prava vlasništva na toj trećini u svoju korist.

9. Također, iz spisa proizlazi da je pokojna majka tužiteljice OO isto dana 27. prosinca 1948. godine od NO iz [adresa] kupila 1/3 dijela iste nekretnine te je isti joj dana 17. ožujka 1949. godine također izdao očitovanje kojim potvrđuje da mu je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena iz kojeg proizlazi da se kupac ovlašćuje da raspolaže tim suvlasničkim dijelom uz dozvolu ishođenja gruntovnog prijenosa prava vlasništva.

10. Odgovara da iz tih kupoprodajnih ugovora od 27. prosinca 1948. godine proizlazi da su stranke upozorene da je za gruntovni prijenos vlasništva potrebno posebno odobrenje vlasti, ali da su izjavili da žele da se ugovor sklopi.

11. Međutim, ako se sagleda rješenje o nacionalizaciji od 9. studenog 1960. godine Narodnog odbora općine Donji Grad (list 16 spisa) razvidno je da je utvrđeno da je s danom 26. prosinca 1958. godine nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa] ranije vlasništvo Sviben Anđele i Sviben Zlatice, s tim da iz obrazloženja tog rješenja je jasno razvidno da se glede ugovora od 27. prosinca 1948. godine navodi da su ti kupoprodajni ugovori bili valjani u smislu čl. 70. Zakona o vlasništvu te je napomenuto da nitko drugi nije ni podnio zahtjev za utvrđenje predmeta nacionalizacije, dakle, i taj suvlasnički dio je bio predmet nacionalizacije a sukladno tome i predmet povrata a kako je to razvidno iz djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 18. rujna 2000. godine (vidi stranicu 28 spisa), a upravo je tužiteljica iza svojih roditelja i naslijedila taj suvlasnički dio nekretnine.

12. Glede žalbenog navoda kojima se pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da se je radilo o useljivom stanu valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio na temelju rezultata dokaznog postupka da su u smislu odredbe čl. 50.a ZPS postojale zapreke za kupnju stana u [adresa] iz kojeg razloga je kupoprodajni ugovor ništetan.

13. Prije svega, valja reći, da je pravilno prvostupanjski sud naveo da za useljivost nečije nekretnine nije odlučna činjenica da li netko stanuje u toj nekretnini iako samo stanovanje u nekretnini ukazuje u nekoj mjeri da je nekretnina i useljiva, nego je bitno da li u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji stana se je radilo o takvom stambenom prostoru koji ima sve potrebne instalacije i priključke za stanovanje kao i temeljne prostorije za odmor, pripremnu hrane i obavljanje higijene koje su u funkciji.

14. Svakako, pa makar je on kao svjedok zadnji ispitan, najbolja saznanja o tome ima saslušani svjedok IO koji je JO prednici tužene, 1994. godine prodao taj stan.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je IO kao kupac zaključio sa suvlasnicima zgrade 1991. godine ugovor o kupoprodaji 3/8 dijela obiteljske stambene zgrade [adresa] a koja u naravi predstavlja tavanski prostor – potkrovlje sa stambenim prostorom, stubište od kata do tavana – potkrovlje i dio hodnika u prvom katu, s tim da upravo iz iskaza IO ali također i svjedoka FO i UO jasno proizlazi da je on pristupio adaptaciji tako kupljenog prostora.

16. Odgovara da su svjedoci UO i FO naveli da je IO u tom stanu živio jedno vrijeme sa suprugom, dok svjedok IO ne navodi da je tamo znao prespavati sa suprugom, ali je razumno zaključiti da je i njegova supruga zasigurno znala dolaziti u predmetni stan a iz čega su ova dva svjedoka mogli izvesti zaključak da se radi o njegovoj supruzi.

17. Odgovara da saslušani svjedok IO je naveo da, a budući da je u stanu namjeravao živjeti, više puta je i prespavao u tom prostoru, ali da su ga okolnosti oko parkinga navele da taj prostor proda, dakle, ovaj svjedok (koji je zamolbeno saslušan kod Općinskog suda u Puli-Pola) nije izričito naveo da je i stanovao u tom prostoru, makar valja reći da iz potvrde o njegovom prebivalištu proizlazi da je imao prijavljeno prebivalište na adresi stana u periodu od 29. ožujka 1993. pa do 18. svibnja 1995. godine.

18. Odgovara da glede useljenja JO u predmetni stan svjedok FO je navela da obitelj JO nije bila stalno u stanu, da je znala s njima porazgovarati, da je bilo i razdoblja kada ih nije bilo dok svjedok UO je naveo da je u predmetnu zgradu dolazi u periodu od 1994. pa do 1997. godine jer je imao u prizemlju u vlasništvu poslovni prostor (što potvrđuje svjedok FO) je naveo da je viđao JO i njezinog supruga kako dolaze i odlaze, da ih je viđao dva do tri puta mjesečno, da su bili u pitanju ljudi koji su bili stariji od njega, pa i stoga on zaključuje da su tamo i stanovali, dok saslušani svjedok ŠO navodi zapravo da JO nije nikada vidjela a zaključila je da stanuju u tom stanu na temelju pločice s imenom na kasliću od pošte.

19. Dakle, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je odmah po kupoprodaji stana uselila u isti bez ikakvih ulaganja u predmetni stan, a koje useljenje bi bilo u prilog tvrdnji da je stan bio useljiv, međutim, a što je ovaj sud i prethodno istaknuo, tužiteljica je trebala dokazati ne da li se je JO uselila u stan nego da li je taj stan u trenutku kupoprodaje 1994. godine bio useljiv.

20. Da je stan bio useljiv proizlazi iz iskaza svjedoka UO i FO, potpuno nezainteresiranih osoba za ishod postupka, koji su naveli da su dok je stan bio u vlasništvu IO bili u predmetnom stanu, da je stan bio lijepo uređen i da se je tamo moglo stanovati, a u konačnici proizlazi i iz iskaza svjedoka IO koji jasno navodi da su prostorije stana bile funkcionalne za život za njega a da je obitelj JO prilikom razgledavanja samo prigovorila da se kuhinja ne može koristiti u takvom stanju te su zahtijevali da se ista demontira te je sukladno tome smanjena ugovorena cijena.

21. Dakle, i ovaj sud zaključuje da u trenutku kupnje stana od IO stan je bio neuseljiv, međutim, nakon što je on isti preuredio, da u trenutku kada je kupljen od Lee Prašek 1994. godine da je taj stan bio useljiv.

22. Glede žalbenih navoda da iz stanja spisa ne proizlazi da je u trenutku kupnje stana 1994. godine bila u stan dovedena i voda, valja reći da suprotno proizlazi iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja (list 375 spisa), iz kojeg proizlazi da odgovara da je temeljem zahtjeva GO od 2. listopada 2002. godine izvršena ugradnja paralelnog vodomjera temeljem kojeg se obračunavala potrošnja vode za mjerno mjesto predmetnoga stana, međutim žalitelj gubi iz vida i preostali dio dopisa iz kojeg jasno proizlazi da je ta stambena zgrada priključena na kanalsku mrežu još 1909. godine a da prva evidentirana ugradnja vodomjera izvršena je 1985. godine te se je potrošnja vode za sve stanare obračunavala prema jednoj šifri kupca sve do ugradnje paralelnih vodomjera.

23. Neosnovano je i u žalbi prvotuženika osporavanje iskaza IO, jer je očito da iz sadržaja njegovog podneska od 1. kolovoza 2022. godine proizlazi njegova procjena da je pozvan kao svjedok u nekom drugom postupku, a ne u ovom postupku u kojem je iskazivao kao svjedok i čiji iskaz je prvostupanjski, a tako i ovaj sud, ocijenio kao istinit.

24. Glede žalbe u odnosu na troškove valja reći da odgovara da sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

25. Odgovara da sukladno čl. 40. st. 2. ZPP, a obzirom da se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio pri čemu valja reći da u povodu prigovora tuženika a niti po službenoj dužnosti nije došlo do primjene odredbe st. 3. čl. 40.

26. Glede označene vrijednosti predmeta spora, makar glede označavanja te vrijednosti tužiteljica se nije posebno očitovala, razumno je za zaključiti da je ta vrijednost predmeta spora određena, a obzirom i na to da se i traži na temelju utvrđenja ništavosti ugovora uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora, da je ta vrijednost predmeta spora određena sukladno tržišnoj vrijednosti kupljenog stana koja je 1994. godine iznosila 200.000,00 tadašnjih DEM, a prilikom kasnije prodaje istog stana iznosila je 175.000,00 eura, pa u tom smislu to i predstavlja po tužiteljici tako označeni zbroj vrijednosti svih zahtjeva.

27. Zbog toga, a u konkretnoj situaciji kada u povodu pravomoćnog odbijajućeg dijela zahtjeva kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se odredi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nisu nastali nikakvi posebni troškovi, onda je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici u cijelosti dosudio parnični trošak bez primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

28. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

29. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 9. travnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić