Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-67/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UZ, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 8. ožujka 2023., broj: K-Us-2/2022-27, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024. ,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe UZ da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona KZ/11.
1.1. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08., članka 77. stavka 1. i članka 5. KZ/11., odbijen je prijedlog USKOK-a za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 10,00 eura od optuženog UZ, koju je ostvario kaznenim djelom protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., kao neosnovan.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi UZ po svom branitelju Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba USKOK-a nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud dao preveliki značaj obrani optuženika, koja je neživotna i nelogična, a niti je ista dovoljno kritički ocijenjena, dok su nasuprot tome iskazi svjedoka TZ i GZ međusobno podudarni, dosljedni, logični i životni te da, suprotno mišljenju suda, nisu u suprotnosti s iskazima ostalih ispitanih svjedoka u onom dijelu koji je relevantan za inkriminaciju za koju se tereti optuženik. 7. Međutim, protivno izloženoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je ukazao na razlike i odstupanja u iskazima svjedoka TZ i GZ te je iznio jasne i konkretne razloge zbog kojih iskaze ovih svjedoka nalazi kontradiktornim i zbog čega iste ocjenjuje neuvjerljivom i nepouzdanom osnovom za nedvojbeno utvrđenje da je optuženi UZ počinio kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11., koje mu je optužnicom stavljeno na teret (točke 21. -25. te 29.-32. prvostupanjske presude).
7.1. Naime, žalitelj propušta uočiti i cijeniti činjenicu da je cjelokupno postupanje i ponašanje svjedoka TZ u događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka krajnje neuobičajeno i pomalo konfuzno. Tako je TZ najprije tvrdio da s obzirom da nije imao međunarodnu dozvolu za prijevoz tereta odmah po dolasku carinika upravo to i rekao samom cariniku, a ujedno, da je prije toga, u kamionu, u svoju putovnicu stavio dvije novčanice po 5 EUR, odnosno 10 EUR te zajedno s dokumentacijom predao cariniku, koji je potom otvorio putovnicu i navedene novčanice spremio u džep, vrativši mu putovnicu, a odnijevši njegove dokumente na obradu, pa je on smatrao da će ga carinik potom pustiti da prođe carinu i nastavi put zajedno sa bratom koji je imao dozvolu za međunarodni prijevoz.
7.2. No, to se nije dogodilo, već je TZ, a nakon što je pregledana njegova dokumentacija, a koju je prethodno optuženi UZ odnio na obradu kod svojih kolega carinika zaduženih za isto, zadržan na granici do sutradan radi sastavljanja prekršajnog naloga za počinjeni prekršaj, a potom mu je doista sutradan i uručen taj nalog sa izrečenom novčanom kaznom od 25.000,00 kn/ 3.318,07 EUR- a. Tek tada, a nakon spoznaje o kolikoj novčanoj kazni se radi, TZ reagira te prijavljuje optuženog UZ tvrdeći da mu je dao mito od 10 eura da ga pusti preko granice, tvrdeći da je to vidio i njegov brat AZ.
7.3. Imajući u vidu takve tvrdnje TZ, kako je 2 novčanice od po 5 eura stavio u putovnicu u kabini kamiona te svjedočenje njegovog brata GZ, kako je vidio da je TZ uz dokumente predao cariniku u putovnici dvije novčanice od 5 EUR, odnosno 10 EUR, koje je TZ stavio u putovnicu izvan kamiona dok su čekali pregled dokumentacije ispred ulaza u zgradu, jer se u carinarnicu nije moglo ulaziti zbog restrikcija u vezi Covid 19 epidemije (što ne odgovara niti iskazu samog svjedoka TZ), u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da su iskazi TZ i GZ međusobno kontradiktorni, neuvjerljivi i nelogični, a u odnosu na cjelokupni tijek događanja i proceduru koja je provedena na carinskom prijelazu, o kojoj su svjedočili svi carinski službenici koji su radili tijekom kritične noći, a čiji iskazi su uvjerljivi i logični te u skladu sa materijalnom dokumentacijom o postupanju, kako optuženog UZ, tako i ostalih carinskih službenika tijekom noći i tijekom sutrašnjeg dana, kada je FZ uručen prekršajni nalog (točke 7.1.-10.5. pobijane presude).
7.4. Nadalje, iako se optuženika tereti da je kao službena osoba iskoristio svoj položaj da bi time sebi pribavio korist te da mu je TZ dao mito od 10 eura "…kako bi mu carinski službenik koji će obaviti nadzor dopustio prijevoz tereta preko područja Republike Hrvatske ….", optužba pri tome zanemaruje cjelokupni slijed događaja, da je on zadržan na granici, kao i cjelokupni iskaz svjedoka TZ koji, istina, najprije (prilikom uručenja prekršajne kazne) prijavljuje carinskog službenika UZ te prihvaća sporazumnu presudu sa USKOK-om za kazneno djelo davanje mita, da bi potom svjedočio kako je "…navedeni novac dao da bi mu što prije bili obrađeni papiri, a nikako da ga carinik pusti… te napominje da 90% vozača ostavljaju carinicima novac za kavu…", a što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje da je cjelokupno ponašanje i svjedočenje TZ, ne samo krajnje neuobičajeno, već i konfuzno, zbog čega se u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je TZ bio očito revoltiran spoznajom o visini prekršajne kazne i pri tome neosnovano prijavio optuženog UZ, dok je slijed događaja nakon toga doveo do toga, da je i sam završio u kaznenom postupku, što je na njega ostavilo jako neugodan utisak, pogotovo što je izvjesno vrijeme proveo i u zatvoru, kako sam kaže (točke 2. te 21.-35. pobijane presude).
7.5. Slijedom prethodno izloženog, ne mogu se prihvatiti kao osnovane ni žalbene tvrdnje USKOK-a kako je "… očito da je TZ bio revoltiran, ali ne zbog prekršajnog naloga, već zbog toga što od optuženog za predani novac nije dobio očekivanu protučinidbu…", budući su takve tvrdnje žalitelja u suprotnosti ne samo sa tijekom događaja na carini, već i sa cjelokupnim iskazom i ponašanjem svjedoka TZ, a naročito sa dijelom njegovog iskaza da mu novac nije dao "…da ga carinik pusti…",. a što je okosnica optužbe i za što se upravo teretilo optuženika, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tome bilo tako.
8. Kako, dakle, žalbom državnog odvjetnika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, a ni njezinim ispitivanjem sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno ni postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
