Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50. Gž Ob-551/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO ranije KO iz [adresa], ranije [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, protiv tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, Kralja Tomislava 6, radi utvrđenja i u pravnoj stvari tuženika- protutužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, Kralja Tomislava 6, protiv tužiteljice-protutužene ŽO ranije KO iz [adresa], ranije [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 1098/2013-78 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1098/2013-78 od 10. listopada 2023. u točkama III i IV izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđeno je da bračnu stečevinu stranaka i to svakog u 1/2 dijela čine nekretnine: k. č. br. [katastarska čestica] gospodsko oko, livada od 877 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] gospodsko oko od 995 m2, koju čine livada od 933 m2, pomoćna zgrada 42 m2, pomoćna zgrada 40 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 2/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica] povrtalje od 392 m2, koju čine kuća Povrtalje od 74 m2, kuća Povrtalje od 72 m2, dvorišna zgrada od 14 m2, dvorište od 232 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica-protutužena (u daljnjem tekstu tužiteljica) upiše kao suvlasnica u 1/2 dijela (točka I izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u suposjed navedene nekretnine (točka III izreke). Nadalje naloženo je tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 8.983,60 eura[1] /67.686,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka IV izreke).
2. Presudu u točkama III i IV izreke pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. U ovom stadiju postupka nesporno je da su stranke bile u bračnoj zajednici, da su predmetne nekretnine stekli za vrijeme trajanja te zajednice te da iste a koje se u zemljišnim knjigama vode na ime tuženika te koje tuženik drži u posjedu od prestanka bračne zajednice (od 2013.) predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Posljedično navedenom pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da iste predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnica u 1/2 dijela.
5. Pošavši od utvrđenja je 2006. prodavatelju isplaćeno 35.000,00 eura na ime kupovnine predmetne kuće, da je navedeni iznos strankama dala njihova pok. kćer Ž koji novac je ista ostvarila prodajom stana u [adresa], koji stan su stekle također stranke u braku, dok je preostali iznos od 180.000,00 kn isplaćeno prodavatelju sredstvima ostvarenim ugovorom o kreditu br. [broj kredita] od 27. ožujka 2007. koji je sklopljen između tuženika i Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, da je cijena kuće iznosila 56.000,00 eura, da je tuženik podigao i kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. odnosno sklopio ugovor o kreditu 13. kolovoza 2010. temeljem kojeg je ostvario iznos od 9.300,00 eura, da su sredstva ostvarena tim kreditom utrošena na zatvaranje kredita koje je imala tužiteljice u iznosu od 40.000 kn, za plaćanje poreza na kuću te za troškove uređenja kuće i kupnju namještaja i aparata, da je navedene kredite, nakon prestanka bračne zajednice nastavio plaćati tuženik koji krediti su u cijelosti otplaćeni sud prvog stupnja utvrdio je da su ostvarena sredstva od kredita dio obveza koji tereti obje stranke jer su ta sredstva upotrijebljena za kupovinu i uređenje zajedničkih nekretnina. Posljedično navedenom utvrdio je da je tuženica u obvezi podmiriti jednu polovinu obroka kredita koji je podigao tužitelj i koji je otplatio te pošavši od daljnjeg utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koji je sud u cijelosti prihvatio, da potraživanje tuženika s naprijed navedenog osnova za utuženo razdoblje iznosi 8.983,60 eura/67.686,95 kn sud je tuženiku navedeni iznos dosudio zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno a svode se na iznošenje vlastite ocjene predmetne situacije.
8. Tako je pravilno sud prvog stupnja a s obzirom na nesporne činjenice da u smislu čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03, 17/04,136/04 i 107/07 u daljnjem tekstu ObZ) predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici istih koje su kupljene i uređene i sredstvima ostvarenim temeljem odobrenih kredita koje je tuženik ostvario od Privredne banke Zagreb d.d. i Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka utvrdio obvezu tuženice da sudjeluje u otplati anuiteta kredita koji su utrošeni na kupnju i uređenje zajedničke nekretnine, na podmirenje zajedničkih troškova te poreza na promet nekretnina odnosno utvrdivši da je tuženik, nakon prestanka braka, otplatio dio kredita sam bez sudjelovanja tuženice obvezao istu da mu podmiri polovicu tako isplaćenih anuiteta. To iz razloga što neisplaćeni iznosi kredita, nakon prestanka bračne zajednice stranaka predstavljaju teretom bračne stečevine bivših bračnih drugova ukoliko su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu bivši bračni drugovi utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za kupnju i uređenje nekretnine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Pri tome činjenica da tužiteljica nije u ugovornom odnosu sa bankama s kojima je tuženik sklopio ugovore o kreditu ne dovodi u pitanje njenu obvezu da sudjeluje u isplati polovice anuiteta navedenih kredita.
9. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 65. st. 1. i čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) a u svezi s čl. 250. ObZ-a kada je utvrdio obvezu tužiteljice da tuženiku vrati polovicu isplaćenih anuiteta i to isplaćenih u razdoblju nakon prestanka bračne zajednice stranaka u kojom plaćanju tužiteljica nije sudjelovala, što ista žalbom niti ne osporava, i to u visinu utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka. Suprotno žalbenim navodima, vještak je na ročištu održanom 10. siječnja 2023., na kojem su sudjelovale obje stranke, prilikom usmenom obrazlaganja svog nalaza i mišljenja između ostalog naveo da je tuženik u razdoblju iza 2013. (nakon što je prestala bračna zajednica stranaka) sam na ime otplate predmetnih kredita isplatio iznos od 52.798,05 kn Erste & Steiermarkische banci i iznos od 82.575,85 kn Privrednoj banci Zagreb, kojem očitovanju tužiteljica nije prigovorila, a koje iznose je upravo sud uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine polovice isplaćenih anuiteta koje tužiteljica treba vratiti tuženiku. Stoga se žalbeni navodi da je nejasno kako je sud utvrdio visinu potraživanja tuženika ukazuje neosnovanim. Pri tome činjenica da tuženik u pogledu potraživanja vračanja polovice iznosa isplaćenih anuiteta nije postavio deklaratorni dio zahtjeva na utvrđenje da navedeno potraživanje predstavlja bračnu stečevinu nije od utjecaja na pravilnost presude, jer je u tom pogledu dovoljno postavljanje kondemnatornog zahtjeva, a kako je to u konkretnom slučaju napravio tuženik.
10. Na daljnje žalbene navode tužiteljice valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tuženika te je istom povjerovao ocjenjujući njegov iskaz logičnim i uvjerljivim, dok navodima iznesenim tijekom postupka i iskazu tužiteljice pak nije poklonio vjeru jer su njezini navodi suprotni iskazu tuženika te nelogični. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede osnova protutužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Okolnosti na koje se poziva tužiteljica u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njezinu ocjenu predmetne pravne situacije te prigovore na vještački nalaz i mišljenje nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši iskaz tuženika i nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i njegovo dopunsko očitovanje kojim je dodatno i iscrpno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore stranaka pravilno utvrdio odlučne okolnosti za utvrđenje postojanja i visine potraživanja tuženika. S obzirom da tužiteljica tijekom postupka nije postavila zahtjev protiv tuženika za eventualnu isplatu iznosa koje je ona otplatila na ime otplate kredita koji je podigla kod Splitske banke ili eventualno istakla prigovor prebijanja sa potraživanjem tuženika niti je predložila izvođenje adekvatnih dokaze iz koje bi sud mogao utvrditi da su parnične stranke novčane iznose dobivene realizacijom tog ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice a da ga je tužiteljica sama isplatila i u kojem iznosu žalbeni navodi tužiteljice ukazuju se neodlučnima.
11. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
12. I odluka o troškovima postupka pravilna jer su, suprotno žalbenim navodima, stranke uspjele podjednako u sporu (svaka sa svojim zahtjevom).
U Zagrebu 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
