Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-407/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej, suca izvjestitelja i Suzane Radaković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. N. OIB:… iz R., V., zastupan po punomoćniku S. V., odvjetniku iz V., protiv tužene- protutužiteljice Z. N. OIB:… iz V., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. iz G., radi utvrđenja i isplate, odlučujući žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P Ob-30/2022-11 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P Ob-30/2022-11 od 16. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P Ob- 30/2022-11 od 16. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi: Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u visini 350,00 eur/2.637,07 kuna.

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P Ob-30/2022-11 od 16. lipnja 2023.u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa u visini 350,00 eur/2.637,07 kuna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da dug stranaka nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno do 29. 6. 2011.god. iznosi ukupno 1.248.418,34 kn, tako da ½, a što iznosi 624.209,17 kn, predstavlja dug tužene. Utvrđuje se da je od ukupnog iznosa duga tužitelj od 29. 6. 2011.god. platio iznos od 193.501,62 kn, te se nalaže tuženoj Z. N., OIB:…, …, V., isplati tužitelju ½ tog iznosa odnosno iznos od 96.750,81 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. 6. 2011. god do isplate. Utvrđuje se da preostali dug stranaka iznosi 1.054.916,72 kn i to svakog u ½ dijela, odnosno svakog u iznosu od 527.458,36 kn."

Pod točkom II. izreke Odbijen je protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J. N. iz R. (općina V.), …, OIB:…, da tužiteljici Z. N. iz V., …, OIB:… isplati iznos koji će tužiteljica odrediti nakon što sud pribavi od Financijske agencije podatke o tome, po kojim su sve osnovama na računima Z. N. vršene obustave u periodu od rujna 2010. godine pa do zaključno sa mjesecom rujnom 2021. godine, s time da se po svakoj osnovi dostavi specifikacija obustava, kao i dostava svih osnova po kojima je HZMO postupao u navedenom periodu, Porezne uprave - ispostava Virovitica pribavi podatke o stanju duga tužene po svim osnovama u mjesecu rujnu 2010. godine i lipnju 2011. godine, po potrebi pribavljanje svih osnova po kojima je nastalo zaduženje, te podatak koje je sve tražbine Ministarstva financija tužena podmirila, sa specifikacijom točnog datuma i iznosa, te nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sve zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od plaćanja pojedinih iznosa, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom III. je tuženici-protutužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 350,00 eur/2.637,07 kuna.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i III. izreke žalbu podnosi tužitelj- protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 351. st. 1. t. 2. i 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude, sadržajno pod točkom II. i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice protutužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, žalbu podnosi tuženica protutužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja protutuženika je djelomično osnovana, a žalba tuženice protutužiteljice je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i protutužbeni zahtjev tuženice protutužiteljice odbio kao neosnovan.

6. Predmet postupka po tužbenom zahtjevu je utvrđenje da točno određeni novčani iznos predstavlja dug stranaka nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice i to svakog u ½ dijela , da je tužitelj dio dužnog iznosa podmirio te nalaganje tuženici- protutužiteljici da tuženiku-protutužitelju isplati novčani iznos u visini njenog ½ dijela.

7. Predmet postupka po protutužbenom zahtjevu je da se naloži tuženiku- protutužitelju isplata iznosa koji će tužiteljica-protutuženica odrediti nakon što sud pribavi točno određene podatke, pobliže navedene u izreci pod točkom II. pobijane prvostupanjske presude, od financijske agencije.

8. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je bračna zajednica stranaka trajala od 1. svibnja 1980., do kolovoza 2010.,

- da je brak stranka razveden 3. lipnja 2011., presudom ovoga suda br. P448/11-3,

- da su stranke tijekom trajanja braka bili vlasnici obrta i to tužitelj obrta za popravak akumulatora, a tužena pečenjare,

- da je tužitelj za vrijeme braka bio vlasnik i trgovačkog društva "N." d.o.o., - da je zajedničko domaćinstvo stranaka, obrti i trgovačko društvo bilo na istoj adresi, te koristilo ista brojila za isporučene usluge,

- da su dugovi obrta, domaćinstava i trgovačkog društva nastajali još od 2005., - da su dugovanja stranaka, koja su predmet spora, nastala za vrijeme bračne zajednice i odnose se na neplaćene obveze iz poreza i drugih davanja obrtnika kao i neplaćene režije na adresi sjedišta obrta i zajedničkog domaćinstva stranaka,

- da potrošnja vode, plina i drugih usluga koje su predmet ovog postupka nije bila odvojena od potrošnje obrta i trgovačkog društva,

- da stranke nikada nisu razgovarale o dugovanjima i načinu podmirenja dugova,

- da je tužena otuđila svoj suvlasnički dio (1/2 dijela) na zajedničkoj nekretnini bez suglasnosti tužitelja, a ispod procijenjene tržišne vrijednosti.

9. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud je uzimajući u obzir odredbe čl. 248., 249 i 250 Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15 - dalje: ObZ) i čl. 20 . Zakon o obrtu koji je bio na snazi u vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno nakon izmjena i dopuna (Narodne novine 49/2003) u čl. 21. toga zakona, te primjenom odredaba iz čl. 64. st. 1. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11., 78/15. 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023. - dalje: ZOO) te čl. 37. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) zaključio da stranke nisu dokazale osnovnost svojih tražbina.

10. Zbog navedenog temeljem odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbija tužbeni zahtjev odbivši pri tome provesti dokaz financijskim vještačenjem predloženim po objema strankama s prijedlogom da se vještaku naloži da pribavi dokumentaciju i nakon toga utvrdi dugovanja stranaka prema trećim osobama.

11. Obje stranke u svojim žalbama u bitnome osporavaju zaključak prvostupanjskog suda tvrdeći da je taj sud neosnovano odbio provesti financijsko vještačenje. Tužitelj još dodatno tvrdi da je tužena prodajom svog suvlasničkog dijela zajedničke nekretnine njenu nanesena šteta.

12. Prvostupanjski sud je odbio provesti financijsko vještačenje s obrazloženjem da temeljem odredbe čl. 250 ZPP sud izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Prvostupanjski sud navodi da, u konkretnom slučaju, prihvaćanjem dokaznog prijedloga vještačenjem, sud ne bi angažirao vještaka zbog stručnog znanja, već bi svrha vještačenja prvenstveno bila provođenje svojevrsnog istražnog postupka radi rekonstrukcije financijske povijesti stranaka u razdoblju trajanja zajednice života, koja je prestala još u kolovozu 2010. Nastavno navodi da niti prihvaćanje ovakvog dokaznog prijedloga ne bi polučilo rezultat bez aktivnosti stranaka koja je izostala. Navedeno iz razloga jer su stranke primile sva rješenje o ovrsi, sudjelovali su u brojnim postupcima vezanim za utvrđivanje dugovanja, a kao obrtnici vodili poslovne knjige za što su angažirali knjigovodstvene servise, no ništa od toga nisu dostavili sudu već su predložili da sud s odmakom većim od deset godina utvrđuje kada i po kojoj osnovi je nastalo svako njihovo dugovanje, što je od toga podmireno, te da li je isto trebalo biti podmireno ili je eventualno plaćeno i koje zastarjelo dugovanje. Pri tome još navodi da su domaćinstvo, obrti stranaka i trgovačko društvo koristili ista brojila, pa nije moguće utvrditi koliko se utrošenog odnosi na domaćinstvo stranaka, koliko na pojedini obrt, a koliko na trgovačko društvo, a niti za usluge odvoza otpada nije specificirano koliko se odnosi na domaćinstvo, a koliko na druge korisnike usluge.

13. Pored činjenica utvrđenih tijekom postupka, a koje utvrđene činjenice stranke niti ne osporavaju, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odbio provesti financijsko vještačenje, a takva je odluka, u konkretnom slučaju, bez utjecaja na primjenu pravila o teretu dokazivanja.

14. Naime, stranke su predlagale da se vještaku naloži da pribavi dokumentaciju i temeljem pribavljene dokumentacije utvrde dugovanja stranaka prema trećim osobama. Radi se, prema tvrdnjama stranaka o obvezama nastalim do prestanka bračne zajednice (2010.). Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne podnijeti isprave kao dokaz svojih tvrdnji. Isprave su strane dužne priložiti i da bi se temeljem istih moglo provesti vještačenje (čl. 232. st. 1. ZPP) ili zatražiti od suda da ih pribavi ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže (čl. 232. st. 3. ZPP). U konkretnom slučaju niti jedna stranka nije tvrdila da ne može pa u tom slučaju nije postojala podnijeti isprave na kojima temelji svoju tražbinu

obaveza prvostupanjskog suda da pribavi potrebne isprave, a pogotovo nije postojala obaveza financijskog vještaka da takve isprave pribavlja kako bi se moglo provesti vještačenje kojim bi se utvrdila visina tražbina stranaka. Pored navedenog same stranke određeno ne navode koje bi se isprave odnosile na njihovo domaćinstvo, a koje na njihove obrte i trgovačko društvo. Zbog navedenog i žalbena tvrdnja protutužiteljice da je ona neku dokumentaciju i dostavila nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda o prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja.

15. Zaključno, suprotno žalbenim navodima obiju stranaka, zbog neaktivnosti stranaka da dostave potrebne isprave da se vještačenje provede i u nedostatku tvrdnje da ih nisu mogli pribaviti s prijedlogom da to za njih učini sud, to je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem pravilno odbijeno.

16. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužitelju nije nastala nikakva šteta time što je protutužiteljica svoj suvlasnički dio zajedničke nekretnine prodala trećoj osobi ispod cijene. Navedeno iz razloga jer u postupanju protutužiteljice nema protupravnosti budući ona kao suvlasnik temeljem odredbe čl. 37. ZV ima slobodu raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom bez suglasnosti drugog suvlasnika i otuđiti ga uz naknadu ili bez nje, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.

17. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka kojom je protutužiteljici djelomično dosuđen trošak radnje odgovora na tužbu i sudske pristojbe na odgovor na tužbu koja radnja i trošak su uslijedili prije podnošenja protutužbe ne može se prihvatiti. Naime, u situaciji u kojoj niti jedna stranka nije uspjela sa svojim zahtjevom to sukladno s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP niti jedna stranka nema pravo na naknadu troška od druge strane, dakle, niti onog troška koji je tuženici protutužiteljici nastao prije podnošenja protutužbe.

19. Slijedom navedenog je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP odbijen zahtjev tuženice protutužiteljice za naknadu dosuđenog troška parničnog postupka (točka II. izreke ove drugostupanjske odluke).

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.