- 1 -              Rev 660/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 660/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz F., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici S. R. i R. K., odvjetnici u P., protiv tuženice Općine Fažana, F., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici S. S., L. T. i F. S., odvjetnici u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Z. M. iz F., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1059/2019-2 od 19. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-600/2017-38 od 30. travnja 2019., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1059/2019-2 od 19. srpnja 2022., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj B. Š., F., …, OIB …, stekao pravo vlasništva na kč.br. 31/1 ZGR. zgrada od 65 m2 upisana u zk.ul. 3418 k.o. F., pa je slijedom toga tužitelj, po pravomoćnosti ove presude, ovlašten u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola izvršiti uknjižbu prava vlasništva u odnosu na gore navedenu nekretninu na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti.

 

II. Nalaže se tuženiku Općini Fažana OIB: … i umješaču na strani tuženika Z. M. OIB …, da tužitelju B. Š., OIB …, naknade parnični trošak u iznosu od 28.770,04 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od presuđenja pa sve do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Odbijaju se u cijelosti tuženik i umješač na strani tuženika sa zahtjevima za naknadom parničnog troška.“

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev, te je naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 142/2023-2 od 31. siječnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Računa li se u rok dosjelosti na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile društveno vlasništvo i vrijeme dosjelosti do 8. listopada 1991.?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih razloga. Traži troškove sastava revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. ZPP u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini kč.br. 31/1 ZGR. zgrada od 65 m2 upisana u zk.ul. 3418 k.o. F.

 

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prednik tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine polovicom 1945., na temelju ugovora o darovanju nekretnine s ranijom vlasnicom nekretnine C. G., koja je bila optant, te je napustila F. prije kraja Drugog svjetskog rata, te da je u skladu s odredbama "Ugovora o miru s Italijom" od 15. rujna 1947. ("Službeni list", broj 74/47, Prilog XIV Ugovora o miru), "Sporazuma između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Italijanske Republike o definitivnom regulisanju svih uzajamnih obaveza ekonomskog i financijskog karaktera koje proistječu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma" od 18. prosinca 1954. (prilog "Službenog lista" broj 2 od 1. veljače 1956.) i "Sporazuma između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Italijanske Republike o primeni sporazuma od 18. decembra 1954. godine" od 3. srpnja 1965. (dodatak "Službenog lista" "Međunarodni ugovori i drugi sporazumi", broj 11 od 7. studenoga 1966.; dalje Sporazum od 3. srpnja 1965.), sporna nekretnina je prešla u društveno vlasništvo po samom zakonu 23. kolovoza 1966., pri čemu drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da bi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kvalificirano trajanje posjeda utvrđenog zakonom trebalo isteći prije trenutka prelaska nekretnine u društveno vlasništvo.

 

10. Navedeno pravno shvaćanje suprotno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u cijelom nizu odluka, primjerice Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019-2 od 12. svibnja 2020., Rev-2666/2017-2 od 9. studenoga 2021., Rev-443/2021 od 27. travnja 2021. i dr., koje je ujedno odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, a koje glasi:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

11. Imajući navedeno pravno shvaćanje na umu, u konkretnom slučaju ostaje nejasno i nedostatno obrazloženo zbog čega drugostupanjski sud pitanje dosjelosti nije sagledavao u širem vremenskom kontekstu, nego se ograničio na razdoblje do 23. kolovoza 1966. Dakle, proizlazi da taj sud nije barem uzeo u obzir eventualnu mogućnost primjene navedenog pravnog shvaćanja revizijskog suda na ovaj, konkretni slučaj, bez da je za takav stav iznio relevantne razloge u obrazloženju svoje presude.

 

12. Zbog toga je drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, sve na temelju čl. 391. st. 7. ZPP (toč. I. izreke).

 

13. U ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, uzimajući u obzir cjelokupna činjenična utvrđenja, ocijeniti ima li mjesta primjeni navedenog pravnog shvaćanja ovoga suda na ovaj, konkretan slučaj i – samo ako utvrdi da ima, a što će sve ovisiti o utvrđenjima svih potrebnih kvaliteta posjeda – donijeti odluku usklađenu s tim pravnim shvaćanjem.

 

14. Odluka o trošku postupka povodom revizije utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.