Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4123/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B.-T. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice D. Č. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na M., radi prestanka uznemiravanja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P- 2203/2023 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice M. B.-T. iz P., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P- 2203/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev naveden pod točkama I. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-2203/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu pod točkama II. i IV. izreke u odnosu na čest. zem. 1017/3 k.o. P. i sudi:

a) Nalaže se tuženici D. Č. iz P., da tužiteljici M. B.-T. iz P., preda u posjed čest. zem. 1017/3 k.o. P. slobodan od osoba i stvari u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženici da poruši na nekretnini oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere;

- izgrađeni betonski zid debljine 15 cm koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen na pravcu točkama E-F-G-H-E i na pravcu točkama A-B-K-L-A u ukupnoj površini od 2 m2

- izgrađeni dio pomoćnog objekta s nadstrešnicom koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen točkama A-B-C-D-E-F-A u ukupnoj površini od 5 m2

- izgrađenu terasu sa grilom koja se sada koristi kao kapelica, a koja je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označena točkama G-H-I-J-G u ukupnoj površini od 1m2 ,

kao i da u svemu uspostavi prijašnje stanje na čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana pod točkom V. izreke presude i točkom I. rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, oboje poslovni broj P-2203/2023 od 9. listopada 2023. i rješava da svaka stranka snosi svoj trošak.

II. Tužiteljica će snositi svoj trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da se je tuženica bespravno pačala u tužiteljičinu nekretninu oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere na način da je na istoj nekretnini;

- izgradila betonski zid debljine 15 cm koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen na pravcu točkama E-F-G-H-E i na pravcu točkama A-B-K-L-A u ukupnoj površini od 2 m2

- izgradila dio pomoćnog objekta s nadstrešnicom koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen točkama A-B-C-D-E-F-A u ukupnoj površini od 5 m2

- izgradila terasu sa grilom koja se sada koristi kao kapelica, a koja je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označena točkama G-H-I-J-G u ukupnoj površini od 1m2

II. Nalaže se tuženici da poruši na nekretnini oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere;

- izgrađeni betonski zid debljine 15 cm koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen na pravcu točkama E-F-G-H-E i na pravcu točkama A-B-K-L-A u ukupnoj površini od 2 m2

- izgrađeni dio pomoćnog objekta s nadstrešnicom koji je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označen točkama A-B-C-D-E-F-A u ukupnoj površini od 5 m2

- izgrađenu terasu sa grilom koja se sada koristi kao kapelica, a koja je na skici sudskog očevida od 12.04.2022.g., sastavljenoj po vještaku F. V. kao sastavnom dijelu ove presude, označena točkama G-H-I-J-G u ukupnoj površini od 1m2 ,

kao i da u svemu uspostavi prijašnje stanje na čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere, sve u roku od 15 dana.

III. Zabranjuje se tuženici svako takvo ili slično smetanja prava vlasništva i posjeda tužiteljice na nekretnini oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere.

IV. Nalaže se tuženici da preda tužiteljici u posjed nekretninu oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. nove izmjere, slobodne od svih osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

1.a Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.227,66 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan“.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,

stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, da sukladno tome tužiteljici prizna i trošak nastao vođenjem ovog parničnog postupka, kao i trošak nastao podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu,

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Sud prvoga stupnja, pozivom na čl. 162. st. 1., čl. 163. st. 1. i čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) sudio je kao u izreci pobijane presude, a zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva svodi na obrazloženje (točke 31. do 39. obrazloženja):

- da iz iskaza svjedoka N. B., R. Č., N. Č., J. T. i M. M., proizlazi da je u vrijeme kada je tužiteljica kupila spornu nekretninu (2002.) postojao kameni suhozid visine oko 1m koji je predstavljao među između nekretnina stranaka (točka 31.),

- da iz iskaza svjedoka N. Z. proizlazi da je međa išla od obrušenog kamenog suhozida obraslog živicom visine 1,5 do 2 m po cijeloj dužini (točka 31. obrazloženja),

- da iz iskaza svjedoka N. Č. proizlazi da je tužiteljica nekretninu kupila od obitelji J., a da je između te nekretnine i nekretnine tuženice bio zid širine 1,20 m koji se protezao pravcem sjever-jug, (točka 32. obrazloženja),

- da iz iskaza svjedoka N. Z. proizlazi da je postojeći betonski zid sagrađen bliže nekretnini tužiteljice, da je tužiteljica prigovarala izgradnji istog, a da je zid sagrađen na tužiteljičinoj nekretnini potvrđuje i svjedok M. M., koja navodi da je tuženica izgradnjom predmetnog zida ušla u tužiteljičinu nekretninu za 1 do 1,5 m (točke 34. i 35. obrazloženja),

- da od tih iskaza vjeru poklanja iskazima svjedoka N. B., R. Č., N. Č. i J. T. jer da su u skladu s nagodbom sklopljenog između A. J. i ovdje tuženice još 24. rujna 1984., dok da su iskazi svjedoka N. Z. i M. M. pristrani (točka 36. obrazloženja),

- u vezi s čim obrazlaže (točka 37. obrazloženja) da iz te nagodbe proizlazi da je tuženica već tada (misli na 1984.) izgradila betonski zid koji je predmet spora i to na polovini koja je pripadala A. J. s time da su se sudionici te nagodbe odgovorili da se jedna i druga strana ima pravo nasloniti na taj zid prilikom izgradnje garaže te - da (isto točka 37. obrazloženja) prednici tužiteljice niti itko drugi, prije no što je tužiteljica kupila nekretninu, nije osporavao gradnju spornog zida, korištenje i posjedovanje ograđenog zemljišta, dio kojeg je pripadalo predniku tužiteljice iz čega da proizlazi da je posjed tuženice spornog dijela zemljišta i sporednih objekata pošten,

- uz što sve da vještačenjem nije bilo moguće utvrditi je li sporni zid sagrađen na pravcu i na mjestu ranije postojećeg zida, (točka 38. obrazloženja),

- slijedom čega da tužiteljica nije dokazala da se tuženica izgradnjom betonskog zida bespravno pačala u tužiteljičinu nekretninu oznake kat. čest. 1017/3 k.o. P. (točka 39. obrazloženja).

6. Djelomično osnovano navodima žalbe tužiteljica osporava pravilnost takve odluke.

7. Prije svega ovdje se valja osvrnuti na navode žalbe kojima se ukazuje da je sud prvoga stupnja, nakon što je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-565/23-2 od 29. kolovoza 2023. ukinuta presuda toga suda poslovni broj P-2408/21-36 od 1. prosinca 2022., novu odluku donio bez održavanja ročišta.

7.a Odredbom sadržanom u čl. 332.a ZPP-a propisano je u kojem slučaju sud može donijeti takvu odluku, a u konkretnom slučaj tih pretpostavki nije bilo. U situaciji kakva je predmetna, kada je odluka suda prvoga stupnja ukinuta i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, sud je dužan postupiti na način propisan čl. 377. st. 1. i 2. ZPP-a.

8. Međutim, kako u konkretnom slučaju postupak nakon donošenja ranijeg ukidnog rješenja ovoga suda nije vraćen u fazu prethodnog postupka to u takvoj situaciji stranke, sve i da je ročište za glavnu raspravu pred sudom prvoga stupnja bilo zakazano, u novoj glavnoj raspravi ne bi imale ovlaštenje iznositi nove činjenice ili dokaze, uz što su tijekom postupka više puta jasno i određeno iznijele svoja stanovišta o spornim pitanjima, pa u takvoj situaciji propust suda da postupi u skladu s čl. 377. st. 1. i 2. ZPP, odnosno pogrešna primjena čl. 332.a tog Zakona, nije, sama po sebi povreda koja je bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

9. Opisano postupanje suda nije za posljedicu imalo niti povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a. Činjenica da stranke u ponovnom suđenju nisu imale pravo iznositi nove činjenice i nove dokaze (jer postupka nije vraćen u stadij prethodnog postupka), uz što su višekratno iznijele svoja shvaćanja o spornom pravnom pitanju i za to priložile sve dokaze, za posljedicu nema nemogućnost raspravljanja, unatoč ne postupanju u skladu s čl. 377. st. 1. i 2. ZPP-a.

10. Imajući na umu navedeno, neosnovano se navodima žalbe ističe i postojanje relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 4., čl. 278., čl. 279. čl. 294. do 320. i čl. 335. ZPP-a.

11. Nadalje, iako osnovano žaliteljica ukazuje da je sud donoseći pobijanu odluku ponovno, kao i tijekom ranijeg postupka, počinio povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, isto je samo djelomično bilo od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Tužbom tužiteljica zahtjeva od suda da utvrdi da se tuženica bespravno pačala (pravilno da ju je uznemiravala) u njezinu nekretninu oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. tako što je na dijelu te nekretnine, sagradila zid i na njemu, u izreci navedene objekte te da joj se stoga naloži da sve to poruši i uspostavi prijašnje stanje, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja (pravilno uznemiravanja) njezina prava vlasništva i posjeda te nekretnine, a uz to zahtjeva i predaju cijele čest. zem. 1017/3 k.o. P. u posjed, slobodne od osoba i stvari.

13. Odredbom čl. 167. ZVDSP-a, u skladu s kojom tužiteljica (dijelom) postavlja tužbeni zahtjev i traži zaštitu propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st. 1.), pri čemu je na vlasniku teret dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a na trećoj je osobi teret, ako tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, da to dokaže (st. 2.).

14. Međutim, kako iz skice lica mjesta koju je sačinio vještak (list 153 spisa), proizlazi da je gradnjom spornog zida i dodanih objekata, tužiteljici zapravo oduzeta čest. zem. 1017/3 k.o. P., to tužiteljici nije bilo moguće pružiti zaštitu u smislu te odredbe. Tužbeni zahtjev, kako je postavljen, nije zahtjev za prestanak uznemiravanja postavljen u skladu s tom odredbom, a takav zahtjev ne može biti predmetom pravne zaštite u smislu prije citirane odredbe čl. 167. ZVDSP-a. Isto tako, u smislu te odredbe ne može se naložiti niti uspostava ranijeg posjedovnog stanja jer u ovom postupku tužiteljica ne traži zaštitu od smetanja posjeda.

15. Slijedom toga potvrđena je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev pod točkama I. do III. izreke odbijen kao neosnovan.

16. Glede pak zahtjeva za predaju u posjed čest. zem. 1017/3 k.o. P. tužbeni zahtjev je osnovan, ali ne u smislu čl. 167. ZVDSP-a, već u smislu čl. 161. i 162. tog Zakona.

17. Sukladno čl. 161. st. 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a sukladno čl. 162. st. 1. tog Zakona, da bi u tom uspio mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, dok posjednik, u skladu s čl. 163. st. 1. istog Zakona, ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

18. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnina oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. (ranije čest. zem. 1068/2, zemljišno knjižni izvod uz tužbu), a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su sporni zid i građevine navedene pod točkom I. izreke pobijane presude sagrađeni upravo na toj nekretnini (skica list 153 spisa, označeno žutom bojom). Isto tako nije sporno da se taj dio nalazi u posjedu tuženice.

19. Sud prvoga stupnja ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i sadržaja nagodbe od 24. rujna 1984., utvrdio je da je sporni zid napravljen još u vrijeme sklapanja te nagodbe i da od tada nitko nije osporavao posjed tuženice, već su se tom protivili samo sin i sestra tužiteljice (N. Z. i M. M.), čije iskaze sud ne prihvaća jer da su pristrani, slijedom čega utvrđuje da je posjed tuženice istinit i pošten te stoga zahtjev odbija i u ovom dijelu kao neosnovan (točka IV. izreke tužbenog zahtjeva).

20. S činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda (točka 5. obrazloženja ove drugostupanjske odluke u vezi s točkom 19. iste), iz kojih taj sud izvodi zaključak naveden u prethodnoj točci, ovaj sud ne može se složiti.

21. U nagodbi (list 81 spisa) sklopljenoj 24. rujna 1984. navedeno je: „…J. A. pokojnog Š. je dao Č. D. suhozid sitim da je ona napravila betonski na njegovoj polovici tj. zid koji je išao cik cak sada ide ravno. stranke su se dogovorile da se jedna i druga strana ima pravo nasloniti prilikom izgradnje garaže. U slučaju prodaje trebaju se poštivati zakonske odredbe.“

21.a Kako iz takvog teksta ne proizlazi, na što se pravilno ukazuje navodima žalbe, gdje je bila točna pozicija zida koji se u nagodbi spominje (na međi između čest. zem. 1017/3 k.o. P. i čest. zem. 1018/1 k.o. P. ili samo na čest. zem. 1017/3 k.o. P.) to prema utvrđenju ovoga suda, nasuprot utvrđenja suda prvoga stupnja iz takve nagodbe nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da se njome mislilo upravo na sada sporni zid.

22. Navedeno nije dokazano niti provedenim geodetskim vještačenjem. Ovo jer je vještak potvrdio da se i sporni zid i na njega naslonjeni objekti nalaze na čest. zem. 1017/3 k.o. P., ali je naveo i da se na temelju dokaza koji su mu predočeni (usporedbom priloženih fotografija sa stanje, položaje i duljinom spornog betonskog zida) ne može ni upustiti u prosudbu o pravcu i dužini zida s fotografija i postojećeg zida, iako neke fotografije okvirno odgovaraju istom zidu.

23. Nadalje, svjedok N. B. (iskaz list 129) iskazao je, što je pravilno utvrdio sud prvoga stupnja, da je između nekretnine tužiteljice i tuženice u trenutku kada je tužiteljica kupila nekretninu sada oznake čest. zem. 1017/3 k.o. P. (2002.) postojao kameni zid od 1m. Međutim, kako kameni zid nije isto što i betonski zid, kakav je danas, to se ne može iz takvog iskaza zaključiti da ovaj svjedok iskazuje o betonskom zidu kakav je danas. To dodatno potvrđuje i daljnji iskaz ovoga svjedoka, što sud ne uzima u obzir, kada iskazuje da ne zna točno kuda se kameni zid o kojem govori protezao s obzirom da se stanje na terenu promijenilo (nesporno je da danas kamenog zida nema već postoji betonski zid). Time iz iskaza ovoga svjedoka, suprotno onome što utvrđuje sud prvoga stupnja, ne proizlazi da bi zid kakav je danas bio sagrađen još na temelju nagodbe iz 1984., jer iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je 2002. (kada je tužiteljica kupila ovu nekretninu) postojao još uvijek kameni zid. Uz to ovaj iskaz ne potvrđuje da je umjesto ranijeg kamenog zida na istom mjestu sagrađen današnji zid jer svjedok to nije mogao potvrditi s obzirom da je prema njegovom kazivanju stanje promijenjeno.

24. Suprotno utvrđenju suda prvoga stupnja ni iskaz brata tuženice N. Č. ne potvrđuje, kako to sud prvoga stupnja pogrešno zaključuje, da je još 1984. sagrađen zid kakav je danas. Suprotno tom utvrđenju ovaj svjedok (iskaz na listu 130 spisa) navodi da je kameni suhozid srušen 2015. ili 2016., što znači da je još u vrijeme kada je tužiteljica kupila nekretninu (2002.) postojao raniji kameni zid pa se ni stoga ne može zaključiti da se zid o kojem je riječ u nagodbi iz 1984. odnosi na sadašnji betonski zid i da se sadašnji betonski zid nalazi upravo na mjestu gdje je bio raniji kameni zid, jer ni to ovaj svjedok nije iskazao.

25. Da je u vrijeme prodaje nekretnine tuženici (2002.) između nekretnina stranaka postojao kameni zid, a ne sadašnji betonski zid, proizlazi i iz iskaza svjedokinje J. T. (list 131 spisa). Ova svjedokinja u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada je tužiteljica kupila čest. zem. 1017/3 k.o. P., između te nekretnine i susjedne nekretnine postojao kameni zid visine 1m, što znači ne i postojeći betonski zid, a to ujedno ukazuje da njezin iskaz nije podudaran s nagodbom iz 1984., kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Također, ovaj iskaz ovome sudu nije uvjerljiv jer svjedokinja iskazuje da je kameni zid srušen u prisutnosti vlasnice Z. Č., a za tu osobu u spisu nema dokaza da je ikada polagala ikakav vlasnička prava na čest. zem. 1017/3 k.o. P.. Stoga ni ovaj iskaz, suprotno utvrđenju suda prvoga stupnja ne govori na uvjerljiv i jasna način u prilog utvrđenju da je tuženica predmetni betonski zid izgradila još 1984. uz suglasnost ranijeg vlasnika.

26. Jedini svjedok koji potvrđuje da je u vrijeme kada je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu (2002.) postojao betonski zid kakav je danas i da je taj zid, na istom mjestu na kojem je bio kameni zid, je drugi brat tuženice R. Č.. Međutim, kraj činjenice da nitko od ranije navedenih svjedoka to ne potvrđuje, a to ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka M. M. ili svjedoka N. Z. (iskazuju da je u vrijeme kupnje postojao kameni suhozid, a da je gradnjom predmetnog zida tuženica ušla u vlasnički posjed tužiteljice) to ovaj sud ne poklanja vjeru niti iskazu ovog svjedoka o ovim odlučnim činjenicama.

27. Slijedom rečenog, kako svjedoci (osim R. Č.) potvrđuju navode tužiteljice da je u vrijeme kada je ona kupila predmetnu nekretninu među između stranaka činio kameni suhozid, a ne današnju betonski zid (radi se o 2002.), to ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvoga stupnja da je nagodbom iz 1984. tuženica, uz suglasnost tadašnjeg vlasnika, već 1984. stekla ikakvo pravo na nekretnini koju je kupila tužiteljica 2002.

27.a Osim toga svjedoci (osim R. Č.) ne potvrđuju da je današnji betonski zid sagrađen na istom mjestu kojim je išao raniji kameni zid ili o tome nemaju saznanja jer je stanje izmijenjeno, a to nije bilo moguće utvrditi niti na temelju fotografija koje su priložene niti su postojali drugi znakovi na temelju kojih bi to geodetskim vještačenjem bilo moguće utvrditi. Zbog toga se ne može prihvatiti niti suprotno utvrđenje suda u ovom dijelu, jer niti proizlazi iz nagodbe na koju se poziva niti iz iskaza svjedoka (osim iskaza jednog brata tuženice, R. Č., koji sam za sebe, jer čak nije niti obrazložen na uvjerljiv način, s obzirom na sve ostale dokaze nije moguće prihvatiti kao uvjerljiv i istinit), a niti iz geodetskog vještačenja.

27.b Uz sve to, nagodba iz 1984. je, kako se također pravilno navodi u žalbi tužiteljice, nedovoljno određena (nema oznake zemljišnih čestica na koje se odnosi, opisa točnog položaja ranijeg zida ili sl.) da bi se na temelju nje, u nedostatku drugih uvjerljivih dokaza, moglo sa sigurnošću zaključiti da sadašnji betonski zid položajem, duljinom i veličinom odgovara položaju, veličini i duljini sadašnjeg betonskog zida i da time posjedovno, ali i vlasničko stanje, nije promijenjeno. Stoga je sud pogrešno utvrdio da iz svih navedenih dokaza proizlazi da je posjed tuženice na čest. zem. 1017/3 k.o. P. istinit i pošten.

28. Dalje valja reći da sud prvoga stupnja kod donošenja pobijane odluke nije utvrđivao činjenice niti je dao ikakve razloge o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na terasu s grilom koja se koristi kao kapelica (na skici sudskog očevida, list 153. označeno slovima G-H-I-J-G) te dio pomoćnog objekta s nadstrešnicom (na skici sudskog očevida, list 153 označeno slovima A-B-C-D-E-F-A) koje objekte je nesporno sagradila tuženica na dijelu čest. zem. 1017/3 k.o. P., uz rubne dijelove betonskog zida. Sud se i u ovoj odluci, kao i u ranijoj, zadržao samo na utvrđivanu činjenica koje se odnose na betonski zid.

29. Stoga, a s obzirom na zabranu dvostrukog ukidanja, u odnosu na taj dio zahtjeva valja reći da nagodbom iz 1984. tuženica nije dobila ovlaštenje prednika tužiteljice da na spornom dijelu čest. zem. 1017/3 k.o. P. uz betonski zid o kojem je bilo riječi, sagradi terasu s grilom koja se koristi kao kapelica (na skici sudskog očevida, list 153. označeno slovima G-H-I-J-G) te dio pomoćnog objekta s nadstrešnicom (na skici sudskog očevida, list 153 označeno slovima A-B-C-D-E-F-A). Tom je nagodbom tuženica dobila dozvolu nasloniti garažu na zid, a ne objekte navedene u izreci. Uz to, druge dokaze koji bi govorili da je imala ovlaštenje ranijeg vlasnika ili tužiteljice da sagradi te objekte tuženica nije dostavila, a građevinska dozvola na listovima 29. do 33. spisa od 22. listopada 2008. ne odnosi se na ove objekte i spornu nekretninu, kao niti rješenje o izvedenom stanju od 27. kolovoza 2015., niti je itko od svjedoka u tom smislu iskazivao.

29.a U takvoj situaciji, s obzirom da opisane građevine ne predstavljaju zgradu, bilo u smislu čl. 155. ili pak čl. 152. ZVDSP-a (niti to tuženica tvrdi i dokazuje), a gradnjom tih objekata je također oduzet posjed tužiteljice u naznačenom dijelu (točka 30. ovog obrazloženja), to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti i zahtjev za povrat dijela sporne nekretnine na kojoj su sagrađeni ti objekti.

30. Slijedom toga ovaj sud smatra da iz dokaza koji su provedeni ne proizlazi pravo koje bi tuženicu ovlašćivalo na posjedovanje čest. zem. 1017/3 k.o. P. (čl. 163. st. 1. ZVDSP), označene žutom bojom na skici sudskog očevida, sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 12. travnja 2022. na listu 153. spisa, koji dio je upisan kao vlasništvo tužiteljice pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužiteljice za povrat te nekretnine u smislu čl. 161. i čl. 162. navedenog Zakona.

31. Osnovanost ovog dijela zahtjeva, s obzirom da u sebi sadrži nalog za vraćanje oduzete čestice slobodne od svih i od svega, u smislu tih odredbi osnovanim čini i zahtjev sadržan pod točkom II. izreke pobijane presude, slijedom čega je i u odnosu na taj dio prvostupanjsku odluku valjalo preinačiti i suditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

32. Slijedom rečenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 2. i čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a.

33. Presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pp J-30719 od 7. studenoga 2019. kojom je tuženica oslobođena optužbe koje su joj stavljanje na teret i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P- 1892/17-8 od 21. studenoga 2018., predmet koje se tiče drugih nekretnina, a ne predmetne nisu uzete u obzir kod donošenja ove odluke jer nisu u nikakvoj vezi s predmetom spora. Konačno, nisu u obzir uzete niti isprave na listovima 180 do 216 jer se radi o ispravama koje se tiču nekretnine u posjedu koje je tuženice (načina na koji je stečena, je li vlasništvo nje ili suvlasništvo nje i ostalih nasljednika iste i sporova koji su u vezi nje vođeni između tuženice i trećih osoba), čest. zem. 1018/1 k.o. P., a na koju se tužbeni zahtjev ne odnosi.

34. Tuženica nije uspjela s osnovom koja se tiče uznemiravanja prava vlasništva, ali je uspjela s osnovom koja se tiče povrata čest. zem. 1017/3 k.o. P. pa je ovaj sud, imajući na umu da se ne radi o novčanom zahtjevu u kojem bi trebalo voditi računa i o uspjehu glede visine zahtjeva, odredio da svaka stranka snosi svoj trošak pozivom na čl. 154. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. tog Zakona.

35. Zbog istih je razloga (točka 31. ovog obrazloženja) odlučeno da tužiteljica snosi trošak svoje žalbe (čl. 154. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. tog Zakona).

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.