REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 2/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari u predlagatelja MED TOWAGE & TRANSPORT SERVICES LTD, OIB: 35225755123, REACH BUILDING, LEVEL 2, TRIQ L-GHAJN TAN-NOFSTRIQ, MRIEHEL, MALTA, BIRKIRKARA, BKR, 3000 MALTA, kojeg zastupa punomoćnik Viktor Makovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., i protustranke BRODOSPLIT d.d., OIB 18556905592, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupaju punomoćnici Jerko Grgić, Jakov Mamić i Marina Vinter, odvjetnici Odvjetničkog društva MAMIĆ GRGIĆ VINTER d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Banjavčićeva 22, radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-132/2023-9 od 29. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-132/2023-9 od 29. studenoga 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke u Republici Hrvatskoj priznat i izjednačen s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj pravorijek Londonske udruge za pomorsku arbitražu ("The London Maritime Arbitrators Association") od 6. veljače 2023. kojim je protustranci naloženo isplatiti predlagatelju iznos od 57.960,60 € s kamatama po stopi od 7% godišnje koje se obračunavaju pro-rata na tromjesečnoj bazi počevši od 3. ožujka 2022. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo protustranci naknaditi predlagatelju troškove postupka priznanja arbitražnog pravorijeka u iznosu od 1.581,83 €.

2. Protiv ovog rješenja žalbu podnosi protustranka pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Predlagatelj je odgovorio na žalbu protustranke, ocijenio ju je neutemeljenom te predložio odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba je neosnovana.

6. Bez osnove protustranka ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ovu bitnu povredu žalitelj nalazi u okolnosti da prvostupanjski sud nije pobijano rješenje dostavio izravno odvjetnicima Jerku Grgiću, Jakovu Mamiću i Martini Vinter iz Odvjetničkog društva MAMIĆ GRGIĆ VINTER, već pravnoj osobi Odvjetničkom društvu MAMIĆ GRGIĆ VINTER d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Banjavčićeva 22.

6.1. Iz sadržaja punomoći koju je protustranka dostavila u spis proizlazi da je protustranka za zastupanje u ovom predmetu ovlastila odvjetnike Jakova Mamića, Jerka Grgića i Martinu Vinter kao odvjetnike u Odvjetničkom društvu MAMIĆ GRGIĆ VINTER d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu Banjavčićeva 22.

6.2. Kod činjenice da je protustranka podnijela predmetnu žalbu u zakonskom roku na koji je u uputi o pravnom lijeku i upućena, valja zaključiti da protustranci nije propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. To posebno kod činjenice da u žalbi nije ni pojašnjeno u čemu se sastoji onemogućavanje raspravljanja protustranke kada se tvrdnje o onemogućavanju raspravljanja odnose na parničnu radnju podnošenja žalbe, a žalba je pravovremena jer je podnesena u zakonskom roku, pa se o njoj meritorno odlučuje u ovom žalbenom postupku.

6.3. Usprkos tome, valja istaći da je dostava pobijanog rješenja protustranci dostavljena uredno. Naime, odredbom je članka 89.a stavka 1. ZPP propisano da stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno. S druge strane, prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/11), odvjetnik odvjetničku službu može obavljati samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu u skladu s odredbama ovoga Zakona, a prema stavku 2. istog članka, odvjetnik može istodobno obavljati odvjetničku službu samo u jednom od organizacijskih oblika obavljanja odvjetništva iz stavka 1. ovoga članka (dakle, ne u više njih). Stoga kada sud dostavu pismena punomoćnicima koji odvjetničku službu obavljaju u odvjetničkom društvu (a ne samostalno) izvrši putem sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca odvjetničkog društva, tada je takva dostava pismena izvršena u skladu s odredbom članka 138. ZPP u vezi s člankom 89.a stavkom 1. ZPP i člankom 4. stavcima 2. i 1. ZO te nema značaj propuštanja ili neurednosti dostave u smislu točke 6. stavka 2. članka 154. ZPP, a time ni onemogućavanja stranke u raspravljanju.

6.4. Okolnost da je odredbom članka 133. stavka 5. ZPP propisano da se dostava pravnim osobama dostavlja putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije, suprotno žalbenim navodima, ne znači da se u siguran elektronički poštanski pretinac odvjetničkog društva dostavljaju samo pismena iz sudskih postupaka u kojima je odvjetničko društvo stranka, već znači da se u taj poštanski pretinac dostavljaju i ona pismena koja kao punomoćnici primaju odvjetnici koji obavljaju odvjetničku službu u odvjetničkom društvu. Ovakvo je pravno shvaćanje u skladu s naprijed navedenim odredbama propisa koji uređuje pitanje zastupanja stranaka putem odvjetnika kao punomoćnika (ZPP), s jedne strane, ali i propisa koji uređuje pitanje obavljanja odvjetničke službe (ZO) s druge, dok je pravno shvaćanje žalitelja utemeljeno samo na tumačenju ZPP kao propisa koji općenito uređuje pitanje zastupanja putem odvjetnika kao punomoćnika, ali bez povezivanja s odredbama ZO kao propisa koji uređuje pitanje obavljanja odvjetničke službe, pa je utoliko opterećeno nepotpunošću i nedostatnošću koje ga čine neprihvatljivim.

7. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud, postupajući kao žalbeni, ocjenjuje da u postupku nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Slijedom naprijed navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev predlagatelja za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka utemeljen na odredbi članka 40. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01 - dalje: ZA).

9. U provedenom je prvostupanjskom postupku utvrđeno da su predlagatelj i protustranka sklopili Charter party od 15. prosinca 2021. i Bargehire od 12. prosinca 2021. Tim su se ugovorima sporazumjeli da ugovori podliježu i tumače se u skladu s engleskim pravom i da će svaki spor koji proizađe u vezi s njime biti upućen na arbitražu u Londonu u skladu s Arbitražnim zakonom iz 1996. Nadalje je ugovorom određeno da će se arbitraža provesti u skladu s Uvjetima Londonske udruge za pomorsku arbitražu važećima u trenutku pokretanja arbitražnih postupaka, odnosno da su stranke u citiranim ugovorima ugovorile klauzulu o arbitraži. Na temelju sadržaja pravorijeka Londonske udruge za pomorsku arbitražu ("The London Maritime Arbitrators Association") od 6. veljače 2023. prvostupanjski je sud utvrdio da se isti odnosi upravo na sporove proizašle iz ugovora Charter party od 15. prosinca 2021. i Bargehire od 12. prosinca 2021.

10. Raspravljajući predmet spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. u vezi s člankom 36. ZA, prvostupanjski je sud ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja nema razloga za odbijanje priznanja stranog pravorijeka jer je predmet spora arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske. To stoga što je predmetnim pravorijekom odlučeno o sporu s međunarodnim obilježjem koji proizlazi iz trgovačke djelatnosti, a u kojem se radi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati i za koji nije propisana isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, odnosno o sporu koji je arbitrabilan u smislu odredbe članka 3. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 2. točkom 7. ZA. Osim toga, na temelju je sadržaja predmetnog pravorijeka utvrđeno da je protustranka aktivno sudjelovala u arbitražnom postupku time što je imenovala arbitra (točka 3. arbitražnog pravorijeka), dostavljala podneske (točka 9. arbitražnog pravorijeka) te ju je tijekom postupka zastupao odvjetnik (točka 6. arbitražnog pravorijeka).

10.1. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, priznanje predmetnog pravorijeka nije u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske kao skupu osnovnih načela političkog, socijalnog i ekonomskog života zemlje izraženih u prisilnim pravnim pravilima i pravilima morala, bez čijeg bi poštovanja bio doveden u pitanje politički i pravni integritet društvenog uređenja, i to zbog toga što pravorijek čije se priznanje traži ne sadrži ništa čime bi na bilo koji način bio doveden u pitanje politički i pravni integritet političkog uređenja Republike Hrvatske.

11. Prvostupanjski je sud, pored toga, ocijenio nejasnim i paušalnim prigovor protustranke da je u arbitražnom postupku utvrđeno da je predlagatelj, koristeći svoj povlašteni i jači položaj brodovlasnika, jednostrano i višekratno nametao protustranci nerazumne uvjete i nemoguće činidbe koje je protustranka odnosno zakupac morao prihvaćati zbog poslovnih razloga, a što je predlagatelj, iskorištavajući svoj povlašteni položaj, više puta iskorištavao. Ovakav je prigovor prvostupanjskom sudu neprihvatljiv zato što na njegovu osnovnost ne upućuje sadržaj predmetnog arbitražnog pravorijeka u kojem ta tvrdnja nije utvrđena kao činjenica.

12. Jednako je tako prvostupanjski sud otklonio i prigovor protustranke da predmetni pravorijek još nije postao obvezatan za stranke i da bi se odnos među strankama još uvijek mogao izmijeniti i drugačije regulirati. Ovaj je prigovor otklonjen na temelju analize potvrde LMAA od 6. srpnja 2023. u arbitražnom predmetu između MED TOWAGE & TRANSPORT SERVICES LTD i BRODOSPLIT d.d. iz koje proizlazi da je predmetni pravorijek obvezatan za stranke zato što je konačan u vezi s pitanjima o kojima je u njemu odlučeno i da nije predmet nijednog žalbenog postupka pred sudovima Engleske te da protiv pravorijeka nisu podneseni zahtjevi ili žalbe unutar zakonskog roka od 28 dana od datuma donošenja istog u skladu s engleskim Zakonom o arbitraži iz 1996.

13. Neutemeljeno žalitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da nisu stranke imale ravnopravan položaj u arbitražnom postupku i da je protustranka u bila u nemogućnosti izvršavati činidbe koje joj nametao predlagatelj, kao i da pravorijek još nije postao obvezatan, a i da je priznanje pravorijeka u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske. Ove žalbene tvrdnje nisu ničim obrazložene, bile su isticane i tijekom prvostupanjskog postupka, a prvostupanjski ih sud otklonio detaljno obrazloženim, ozbiljnim, relevantnim i uvjerljivim razlozima zbog čega nisu ni prihvatljive jer žalba ne sadrži vjerodostojne i argumentirane tvrdnje koje bi ovakva utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda dovela u sumnju.

14. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, za priznanje stranog pravorijeka mjerodavne su odredbe članka 40. ZA koje glase: (1) Strani pravorijek priznat će se i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz članka 36. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka.

(2) Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, b) da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

15.1. Mjerodavne odredbe članka 36. stavka 2. točke 1. ZA, prema kojima se pravorijek može poništiti, odnosno u ovom slučaju ne priznati, a na koje upućuje članak 40. ZA, glase:

a) da ugovor o arbitraži iz članka 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,

b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu (članak 7.) ili da stranka nije bila uredno zastupana,

c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,

d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,

e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka,

f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba članka 30. stavka 3. i 5. ovog Zakona ili stavka 3. i 5. ovoga Zakona, ili 2) ako sud nađe, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

16. Imajući na umu naprijed navedena utvrđenja suda prvog stupnja koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog i priznao predmetni strani pravorijek zato što je pravilno ocijenio da za odbijanje priznanja nisu ostvareni razlozi u smislu odredbe članka 40. ZA. Pravilna je stoga odluka prvostupanjskog suda kojom je priznao strani pravorijek, jer za odbijanje priznanja ne postoje razlozi (čl. 40. ZA).

17. Odluka o parničnom trošku je također pravilna jer je predlagatelj u cijelosti uspio u postupku i jer je trošak predlagatelja pravilno obračunat što se žalbom i ne osporava.

18. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je protustranke valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe članka 49. ZA i članka 380. točke 2. ZPP radi čega je riješeno kao u točki I. izreke.

19. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu predlagatelja za naknadu troška odgovora na žalbu, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP pa je stoga ovakav zahtjev odbijen kao neosnovan radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil