REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 435/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bandalo & Labavić iz Zagreba, protiv tuženika ŠĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. RĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladki Mrđenović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, a po reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5200/17-2 od 19. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2327/16-50 od 19. svibnja 2017., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženica RĐ **.**.2012., kada je odbila sklopiti ugovor o najmu stana u [adresa], s tužiteljicom zbog njene spolne orijentacije, diskriminirala tužiteljicu s te osnove, zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn sa zateznom kamatom, dok je tužiteljica obvezana naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 kn, kao i trošak žalbe u iznosu od 625,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 23. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) u vezi s čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu podredno ukinuti, uz naknadu troškova revizije.
2.1. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci i rješenju broj: U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020. ocijenio da je u sporu koji se vodi radi zaštite od diskriminacije, rješenjem o odbačaju kao nedopuštene tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 399. st. 2. ZPP i čl. 23. ZSD, povrijeđeno pravo podnositelja ustavne tužbe na pristup revizijskom sudu, nakon čega je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021. doneseno pravno shvaćanje:
„Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2639/17 od 4. veljače 2020. mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovog suda te promijenjeno shvaćanje glasi: U postupcima radi zaštite od diskriminacije iz odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („NN“ br. 85/08 i 112/12), u kojim se ne primjenjuje novela ZID ZPP/19 dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.“.
3. Revizija tužiteljice nije osnovana.
4. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Drugostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 2. st. 1. ZSD.
6. Tužiteljica je navela da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju je počinio drugostupanjski sud jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi sama sebi, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni sadržaju isprava i zapisnika, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osim toga tužiteljica je u reviziji iznijela niz činjeničnih navoda koji se svode na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Budući da izreka i obrazloženje drugostupanjske presude nisu proturječni niti nejasni te da razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu to pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. U odnosu na revizijske navode kojima se iznose činjenični navodi i upušta u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud te navode nije mogao uzeti u obzir, niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti činjeničnih navoda iznesenih u reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje diskriminacije s osnove spolne orijentacije i zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.
10. Sud je, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan ocijenivši da je tuženica RĐ odbila iznajmiti stan tužiteljici iz razloga jer je stan bio namijenjen za najam jednoj osobi (zbog potrebe za tišinom i mirom u svezi loših odnosa s nećakom koji stanuje u prizemlju iste obiteljske kuće), a tužiteljica je dala do znanja da će s njom u stanu povremeno prespavati i njena djevojka ČĐĐ, a ne zbog spolne orijentacije u kom smislu se tuženica ZĐ očitovala da je njezin najbolji prijatelj homoseksualac i da je ona članica liberalne stranke čiji je tajnik homoseksualac te da nema nikakvih predrasuda prema osobama istospolne seksualne orijentacije. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 2. st. 1. ZSD o postojanju zabranjene osnove diskriminacije, stavljanju određene osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu osobu te postojanje usporedive situacije.
11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZSD.
12. Vijeće revizijskog suda smatra da je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZSD kada je odbio tužbeni zahtjev i stoga prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, a kao pod toč. 10. obrazloženja ove odluke.
13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
14. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
15. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
