Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8 Gž-881/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. B. iz S., OIB:… i 2. tužitelja G. B. iz D. P., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici I. B., odvjetnici u K., protiv tuženika V. B., iz S. A. D., L., zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-607/20-24 od 2. prosinca 2022., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-607/20-24 od 2. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine tuženika V. B., iz S. A. D., L., koja je u zk. ul. br. 133 k.o. G. P. upisana kao kčbr. 73/7 kuća br. 23, sjenik, dvor i oranica okućnica od 3 974 m2 ili 5j i 1446 čhv i to na dijelu određenom nalazom sudskog vještaka Č. S. od 23.09.2021. g. koji nalaz je sastavni dio ove presude, koji je omeđen točkama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L- M-N-O-P-R-S-C u površini od 455 m2 i omeđen točkama A-B-C-A u površini od 8 m2 u korist k.č.br. 73/8 oranica okućnica od 63355 m2 i 73/10 voćnjak okućnica od 435 m2 obje upisane u zk.ul.13 k.o. G. P. kao povlasnih nekretnina te se nalaže tuženom V. B., iz S. A. D., L. da trpi posljedice upisa ove stvarne služnosti u zemljišne knjige.

II. Zabranjuje se tuženiku V. B., iz S. A. D., L. da I. tužiteljicu M. B., iz S., M. P., OIB:… i II. tužitelja G. B. iz D. P., OIB:…, spriječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine tuženika, koja je u zk. ul. br. 133 k.o. G. P. upisana kao kčbr. 73/7 kuća br. 23, sjenik, dvor i oranica okućnica od 3 974 m2 ili 5j i 1446 čhv i to na dijelu određenom nalazom sudskog vještaka Č. S. od 23.09.2021. g. koji nalaz je sastavni dio ove presude, koji je omeđen točkama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-C u površini od 455 m2 i omeđen točkama A-B- C-A u površini od 8 m2 u korist k.č.br. 73/8 oranica okućnica od 63355 m i 73/10 voćnjak okućnica od 435 m2 upisane u zk.ul.13 k.o. G. P. kao povlasne nekretnine te se nalaže tuženom da trpi posljedice upisa ove stvarne služnosti u zemljišne knjige.

III. Nalaže se tuženom V. B., iz S. A. D., L. da naknadi I. tužiteljici M. B., iz S., OIB:… i II. tužitelju G. B., iz D. P., OIB:…, troškove ovog postupka u iznosu od 6.952,05 kuna / 922,70 EUR1 u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presude u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine tuženika i zabrana tuženiku da sprječava i ometa tužitelje u vršenju prava stvarne služnosti staze i kolnika poslužne nekretnine tuženika.

5. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri tome je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

7. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze svjedoka D. K. i Đ. K., koji su u vrijeme iskazivanja imali 85 godina i koji su, obojica, cijeli život proveli u P.. Svjedoci su u bitnome istovjetno iskazivali o svom saznanju da od kada oni pamte, uvijek se prolazilo upravo prijepornim putem i da tužitelji dolaze pješice i automobilom do svoje kuće koja spaja njihovu kuću sa cestom. Svjedoci su naveli i da su pravni prednici tužitelja i to pokojni suprug prvo tužiteljice M. B., koji je rođen 1938. godine a umro 2005. godine kao i njegovi roditelji N. i D. B. koristili upravo prijeporan put i da nitko nije ometao prednike tužitelja i tužitelje da prolaze tim putem. Valja istaknuti da svjedoci nisu u rodu sa strankama i da su nezainteresirani za ovaj prijepor te su im činjenice o kojima su svjedočili osobno poznate, a da na njihove iskaze nije bilo niti primjedbi niti prigovora od strane tuženika do zaključenja glavne rasprave.

10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio i iskaz prvo tužiteljice koja je u vrijeme iskazivanja bila stara 71 godinu i koja se udala 1969. godine za M. B. i od tada osobno koristi prijeporan put kao i njeni tada ukućani. Svjedokinja je izjavila da je njoj i sinu, drugo tužitelju, tuženik kada je došao iz S. A. D., gdje živi, "prije nekih tri godine zabranio da prolaze tim putem" ali da su oni nastavili kao i do tada koristiti taj put. Tužiteljica je jasno izjavila da put koji se nalazi iza njihove kuće je davno prije služio za provod goveda na vodu i pašu, a sud se uvjerio na očevidu da je taj put sada neprohodan budući je strm i zarastao u šumu. Na iskaz prvo tužiteljice tuženik nije imao primjedbi niti prigovora.

11. Sud se na očevidu uvjerio u stvarno stanje prijepora i proveo vještačenje po vještaku mjerničke struke kojem vještačenju stranke nisu prigovorile te je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke.

12. Prije ostalog valja poći od završne odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZV) prema kojoj stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima ZV, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a računanje rokova za stjecanja prestanak prava koji su počeli teći uređeno je odredbom čl. 388. st. 3. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997..

13. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) primjenjivala do 1. rujna 1980. – dana stupanja ZOVO, a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

14. Pravnim pravilima paragrafa 1470. OGZ je propisano da gdje nema urednih javnih knjiga ili pravo služnosti nije u njih upisano, pošten posjednik takvog prava može to pravo dosjelosti steći tek poslije 30 godina.

15. Prema pravnim pravilima imovinskog prava iz paragrafa 480 OGZ-a a u svezi sa Načelnim mišljenjem proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4.IV.1960. br. 3/60 osnov stjecanja prava stvarne služnosti može biti i dosjelost s time da je za stjecanje dovoljno izvršavanje tog prava kroz 20 godina, uz pošten posjed koji se predmnijeva.

16. Dakle, za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu odlučno je od kada tužitelji osobno ili po svojim pravnim prednicima koriste i izvršavaju pravo služnosti na povlasnoj nekretnini tuženika iz čega slijedi da su tužitelji i bez upisa u javnu knjigu stekli stvarnu služnost staze i kolnika preko poslužne nekretnine tuženika, kako je označena u točki I. izreke presude.

17. Kako iz provedenog postupka proizlazi da su prednici tužitelja i to pokojni suprug prvo tužiteljice M. B. od rođenja 1938. godine, a prethodno i njegovi roditelji N. i D. B., započeli sa neometanim korištenjem nekretnine tuženika, dakle, davno prije 1969. godine, kada se prvo tužiteljica udala za M. B. to proizlazi da je do 1. rujna 1980. godine prošlo više od dvadeset godina od kada su neometano prednici tužitelja koristili prijepornu stazu i kolnik preko poslužne nekretnine tuženika čime su stečeni zakonski uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

18. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine tuženika označenim točkama navedenim po vještaku mjerničke struke, koristeći navedenu stazu i kolnik više od 50 godina.

19. Tek je za istaknuti da kada bi se prihvatio samo iskaz prvo tužiteljice da je osobno neometano koristila prijepornu stazu i kolnik preko poslužne nekretnine tuženika od 1969. godine kada se udala za M. B., a budući je 1. rujna 1980. godine na snagu stupio ZOVO, to proizlazi da od 1969. do 1980. godine ne bi prošlo dovoljno vremena za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na temelju pravnih pravila paragrafa 1470. OGZ, pa bi se na stjecanje prava služnosti primijenile odredbe ZOVO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 3753/1994-2 od 12. ožujka 1998.).

20. Odredbom čl. 54. st. 1. ZOVO propisano je da se stvarna služnost zasniva dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnosti za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra tome se nije protivio. Stoga, primjenom odredbe čl. 54. st. 1. ZOVO, protekom roka od 20 godina, što bi bilo 1989. godine, bilo bi stečeno stvarno pravo služnosti dosjelošću na nekretnini tuženika. Okolnost postojanja protivljenja faktičnom ostvarivanju služnosti prije ostvarivanja zakonskih uvjeta za stjecanje prava služnosti dosjelošću, tuženik tijekom postupka nije dokazivao.

21. U odnosu na žalbene navode koji se svode na shvaćanje da se dosjelost "ugasila" trenutkom kada je tuženik postao vlasnik predmetne nekretnine, valja istaknuti da je isto shvaćanje u konkretnom slučaju neosnovano.

21.1. Odredbom čl. 243. ZV propisano je da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

21.2. U konkretnom slučaju, tužitelji i njihovi prednici koristili su služni put u dugom vremenskom razdoblju (najkasnije od rođenja M. B. 1938. godine), a niti prednica niti prednici tuženika nisu se tomu protivili. Posebno je za istaknuti da se ni tuženik, koji se upisao kao vlasnik prijepornog zemljišta 21. studenoga 2011. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne D. B. do kratkog vremena prije podnošenja tužbe 16. studenoga 2020. nije protivio da tužitelji koriste njegovu nekretninu kao poslužnu za navedenu stazu i kolnik.

22. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, iako nije izrijekom navedeno, kada je odlučeno kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

23. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

24. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenio odredbu Tbr. 7. t. 2. čl. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Naime, sukladno navedenom tarifnom broju odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak u visini 200 bodova u postupku radi služnosti. Stoga, odluka glede troška postupka u kojem je tužitelje zastupao punomoćnik u osobi odvjetnika je pravilna.

25. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.