Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-4780/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz D., OIB: …, zastupan po B. Č., odvjetniku u R., protiv tuženika Ž. K. iz R., OIB: …, zastupan po S. G., odvjetnici u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 173/2022-9 od 19. svibnja 2023, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u svemu osim u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko stope kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje, zatim pod točkama I./II. i II. izreke gdje je odlučeno o troškovima postupka, pa se o tome ovako sudi:

1. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u kojoj je ugovorena kamata preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 389,5 eura[1] / 2.934,69 kuna na ime naknade dijela troška žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. suđeno je:

" I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ugovor o zajmu sklopljen između zajmodavca Ž. K. iz R., OIB: … i zajmoprimaca A. M. iz D., OIB: …, koji je nazvan Ugovor o depozitu ( za obrtna sredstva ), broj ugovora …, od dana 02.05.2005. godine, a predmet kojeg ugovora je zajam u iznosu od 27.000,00 EUR uz kamatnu stopu od 2% godišnje te sve njegove eventualne naknade pisane i usmene izmjene i dopune ugovora, ništavi.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju A. M. naknadi prouzročene parnične troškove, uvećane za zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućoj od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.420,31 eura ( protuvrijednost 25.770,33 kn), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, ukine ili podredno preinači. Traži i naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

-tužitelj A. M. i njegov punomoćnik B. B., kao "primaoci", dana 2. svibnja 2005. zaključili su ugovor nazvana "Ugovor o depozitu (za obrtna sredstva)" s tuženikom Ž. K. kao "deponentom" kojim je K. isplatio M. 198.838,80 kuna (prot. od 27.000,00 eura) na rok od 30 dana, a M. se obvezao vratiti mu taj iznos u roku od 30 dana s kamatom od 20% godišnje;

-utvrđeno je kako je predmetni Ugovor o depozitu od 2. svibnja 2005. stvarno zaključen između tužitelja i B. B. s jedne strane, i to u svojstvu fizičkih osoba, te tuženika s druge strane;

-ovaj ugovor po svom sadržaju predstavlja ugovor o zajmu;

-K. je isplatio M. i B. iznos od 198.838,80 kuna;

-M. i B. nisu vratili pozajmljeni iznos protekom 30 dana pa su stranke prešutno produljivale ugovor sukcesivno na daljnji rok od 30 dana, sukladno odredbi iz čl. 6. ugovora;

-svakog mjeseca, a u naredne 3 godine, sve do kolovoza 2008, M. i B. su K. isplaćivali ugovorene kamate od 20% godišnje, odnosno 3.300,00 kuna mjesečno (list 66 spisa);

-tužitelj je bio osnivač trgovačkog društva H. d.o.o., kasnije preimenovanim u H.-M. d.o.o., te je zajedno s B. B. bio ovlašten za zastupanje tog trgovačkog društva, a kako proizlazi iz Izvatka iz sudskog registra (list 22 spisa);

-trgovačko društvo H. d.o.o., zastupano po svom direktoru A. M., je kao založni dužnik zaključilo s Ž. K. kao založnim vjerovnikom, ugovor o zalogu 11. srpnja 2007. za jedan stan u N. kojim osiguravaju obvezu što ju je predmetnim ugovorom o zajmu preuzeo A. M. pozajmivši navedeni iznos (list 26 spisa);

-M. i B. zaključili su više ovakvih ugovora, a pozajmljeni novac su koristili za gradnju apartmana za tržište, a u koje su investirali kao fizičke osobe ili preko njihove zajedničke tvrtke H. k. d.o.o.;

-tužitelji M. i B. su 20. kolovoza 2018., četiri godine nakon zaključenog ugovora, ustali s tužbom u kojoj tvrde kako je predmetni ugovor ništav jer da je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva;

-u stečajnom postupku trgovačkog društva H.-M. d.o.o. djelomično je namirena tražbina razlučnog vjerovnika Ž. K. te mu je F. isplatila 192.464,38 kuna po rješenju Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-162/2010 od 20. rujna 2019;

-K. se smatra u potpunosti namirenim glede svojih tražbina iz predmetnog ugovora;

-B. je preminuo 17. siječnja 2021. pa je postupak prekinut, a uskoro je i razdvojen, pa se u nastavku predmeta raspravlja samo o tužbi A. M. (list 146 spisa).

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 100., čl. 105., čl. 141., čl. 399., čl. 557., čl. 558., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl. 399. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/78), čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj: 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21, 141/22, dalje ZDP), te presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo u odnosu na žalitelja.

9. Sud je prvog stupnja ocijenio kako nije dokazano da bi predmetni ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. U svom osnovnom sadržaju ugovor predstavlja ugovor o zajmu koji je kao takav ustavan, zakonit i moralan. Ovaj viši sud prihvaća tu ocjenu.

10. Što se tiče žalbenih navoda kako je ugovor protivan odredbama ZDP valja kazati sljedeće:

11. U vrijeme kad je sklopljen dotični ugovor vrijedio je propis iz čl. 15. st. 1. ZDP koji je glasio: "Plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke." To znači da oni građani (a to su zapravo svi) i one pravne osobe (a to su daleko pretežita većina) kojima zakon ili HNB nisu odobrili plaćanje u devizama, ne smiju plaćati u devizama. A ugovori koje oni ugovore s plaćanjem u devizama, ništetni su.

12. Ta je odredba nakon zaključenja predmetnog ugovora mijenjana dva puta, 1. siječnja 2011. neznatno i nebitno, te 1. siječnja 2023. bitno, uvodeći sasvim različitu odredbu koja sad propisuje: "Plaćanje i naplata u devizama, stranoj gotovini i čekovima te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata su slobodni." Dakle, tek od 1. siječnja 2023. u našem je pravnom sustavu plaćanje i ugovaranje plaćanja u devizama načelno slobodno.

13. Kako niti zakon niti HNB nisu 2005. godine odobrili zajmodavcu Ž. K. i zajmoprimcu A. M. plaćanje u devizama njihov predmetnu ugovor, da su njime doista ugovorili plaćanja u devizama, bio bi suprotan kogentnim zakonskim normama i po čl. 103. st. 1. ZOO/78, danas čl. 322. st. 1. ZOO, (jer zakon u ovom slučaju ne propisuje nešto drugo) ništetan.

14. Međutim, ovaj ugovor nije uglavio obveze stranaka u devizama, kako tvrdi tužitelj. Iz samog teksta ugovora razvidno je kako je pozajmljeni iznos opisan kao: "198.838,80 kuna (prot. od 27.000,00 eura)". A za kamate ne piše da bi se isplaćivale u nekoj drugoj valuti doli u hrvatskim kunama. Pa kad se to poveže s izričitom tvrdnjom tuženika kako je isplatio tužiteljima upravo ovaj navedeni iznos u kunama, ali i s tvrdnjama M. kako je svaki mjesec plaćao tuženiku ugovorenu kamatu od 3.300,00 kuna, onda je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako obveze i tražbine iz predmetnog ugovora nisu ugovorene u devizama. Dakle, predmetni ugovor nije protivan prisilnim propisima koji su 2005. bili na snazi i koji reguliraju plaćanja u devizama.

15. Tvrdnja tužitelja kako su zajmoprimci bili u nuždi pa da su zbog toga pristali na veoma visoke kamate, zbog čega je ovaj ugovor zelenaški, nije dokazana. Ponajprije, utvrđeno je kako je novac zajmoprimcima bio potreban za privrednu aktivnost, za izgradnju i prodaju apartmana, dakle za bogaćenje, a ne za zadovoljavanje nekih bitnih životnih potreba, pa nije moguće zaključiti kako su oni bili u stanju nužde. Iz dokaznog postupka proizlazi kako su M. i B. bili iskusni poduzetnici koji su poticali tuženika i druge zajmodavce na zaključenje ovakvih ugovora, a ne da bi tuženik iskorištavao nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost njih dvojice.

16. Nije sasvim pravilno shvaćanje suda prvog stupnja kako odredba o kamatama, sve da je visina kamata ugovorena suprotno odredbi čl. 399. st. 1. ZOO/78, ne znači da bi tužbeni zahtjev, kojim se zahtjeva ništetnost cijelog ugovora, bio osnovan. Eventualno samo odredba o kamatama, ali to nije predmet zahtijeva. Naime, tužbenim zahtjevom se zahtjeva utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o zajmu, a to uključuje i odredbu o kamatama. A tužbeni zahtjev može biti djelomično osnovan, baš kao i u ovom slučaju.

17. Naime, stranke su 2. svibnja 2005. ugovorile kamatu od 20% godišnje. U to vrijeme je bio na snazi ZOO/78 koji u svom čl. 399. st. 1. propisuje kako stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. I danas vrijedi slično ograničenje jer čl. 26. st. 1. ZOO propisuje: Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope. Ali na predmetni spor odnosi se propis koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, dakle čl. 399. st. 1. ZOO/78.

18. Godine 2008. bila je propisana stopa zateznih kamata u pravnom prometu između građana od 14% (https://www.rrif.hr/clanak-21559/), a to znači da ni kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju ni u kom slučaju ne može biti viša od ove. Ovo su propisi, te se činjenice ne dokazuje, kako ne sasvim ispravno drži sud prvog stupnja. Pa kako je ugovorene kamata viša od stopa zateznih kamata u pravnom prometu između građana i stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, povrijeđena je kogentna zakonska norma.

19. Pa kako su stranke ugovorile nešto što je protivno kogentnoj zakonskoj normi, taj dio ugovora je po čl. 103. i 105. ZOO/78 ništetan/ništav (danas čl. 322. i 324. ZOO). Po čl. 105. st. 1. ZOO ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema shvaćanju ovog višeg suda predmetni ugovor može opstati i bez ništave odredbe (kamata preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje), a niti jedna izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak da bi upravo taj ništetni dio ugovorne odredbe o kamatama bio uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

20. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u svemu osim u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko stope kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

21. A što se tiče dijela presude pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u dijelu odredbe ugovora u kojem je ugovorena kamatna stopa preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju pa do ugovorene stope od 20% godišnje, njega je valjalo po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti na način kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude jer ovaj viši sud smatra kako je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno ali je prvostupanjski sud djelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

22. Kako je sad uspjeh stranaka u postupku sasvim izmijenjen valjalo je preinačiti i odluke o troškovima postupka, a po čl. 166. st. 2. ZPP. Prema shvaćanju ovog višeg suda sad je uspjeh stranaka podjednak pa je valjalo po čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe je djelomično osnovan jer je sa žalbom uspio u razmjeru kog ovaj viši sud procjenjuje s 50%, pa je po čl. 166. st. 2. ZPP valjalo naložiti tuženiku da mu naknadi taj razmjerni trošak. Trošak se sastoji od sastava žalbe po odvjetniku što po Tbr. 10./1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12) iznosi 779,00 eura / 5.869,38 kuna (312.5 bodova x 15.00 kuna vrijednost boda + 25% PDV). Polovina tog iznosa jest 389,5 eura / 2.934,69 kuna.

24. Tužitelj potražuje i sudsku pristojbu na žalbu ali, mada je pozvan na plaćanje iste, nije ju platio, a kako proizlazi iz sudskog spisa te sustava e-spis, pa zato ni nema pravo na naknadu iste.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.