REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija br. 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/19-27 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/19-27 od 15. srpnja 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 65.789,39 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom II. je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.358,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2021. , do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1213/2023-2 od 28. ožujka 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženice iz revizije, predložila je odbiti reviziju i zatražila je trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženice s valutnom klauzulom u CHF.

9. U pobijanim presudama sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., (kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Stoga zaključuje da je tuženica dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14 i 110/15) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO).

10. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci naveo da sud nije proveo dokaze saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao nepotrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

10.1. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci naveo i da imajući u vidu da tuženica nije predlagala saslušanje svjedokinje na okolnost obaviještenosti tužiteljice kao potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora, dok na okolnost obavijesti o odredbi koja se odnosila na valutnu klauzulu niti nije predlagala saslušanje navedene svjedokinje, slijedi da navedenim dokazom nije niti mogla dokazati jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu, a to je da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima koji utječu na njezinu promjenu, s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo te da je tuženica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužiteljicu u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima. Stoga, okolnosti na koje je tuženica predlagala saslušanje svoje djelatnice, u konkretnom slučaju nisu od odlučnog značaja.

11. Slijedom iznesenog pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Tuženica naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. ZZP, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženica predložila upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, pri čemu posebno naglašava da je osporavala izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u zaštitu prava i interesa potrošača. Naime, tuženica smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

13. Prema shvaćanju ovog suda, sud je u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu valutne klauzule.

14. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz saslušanjem djelatnice tuženice na okolnost da su tužiteljici bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu iz čega proizlazi da je tuženica dokazom saslušanja svjedoka dokazivala da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz je trebao biti izveden, jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

15. Tako je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 558/2023-2 od 8. studenog 2023., Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr. zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

16. Stoga je prema, u tim odlukama izraženom pravnom shvaćanju, tuženica mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pritom se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

17. Konačni je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama (i odgovor na tamo postavljeno pitanje): "Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.".

18. Odgovor na postavljeno pitanje u ovom predmetu glasi:

„Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak te donijeti presude bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio provođenje dokaza - saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“.

19. U ovom konkretnom slučaju tuženica je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati radnika revidenta, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu te su takvim postupanjem povrijedili tuženičino pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

20. Takvim postupanjem nižestupanjskih sudova počinjena je bitna povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 81. st. 4. ZZP-a što je utjecalo na zakonitost pobijane presude.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a riješiti kao u izreci.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

23. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil