REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1574/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-435/2023-7 od 24. studenoga 2023., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske drugostupanjske presude, u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-435/2023-7 od 24. studenoga 2023. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-435/2023-7 od 24. studenoga 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-435/2023-7 od 24. studenoga 2023. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj naznačuje pravno pitanje koje glasi:
"Je li u slučaju ukidanja drugostupanjske ili revizijske odluke od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na meritum spora, odnosno na osnovanost tužbenog zahtjeva i njegovu visinu, drugostupanjski/revizijski sud dužan odlučiti o naknadi parničnih troškova, iako Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci nije izrijekom ukinuo odluku u dijelu koji se odnosi na parnični trošak?".
2.1. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj podnosi na temelju odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer su predlagatelju zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
3. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-7292/22 od 13. travnja 2023. i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2085/23-4 od 4. srpnja 2023.
3.1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije te dopustiti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-435/2023-7 od 24. studenoga 2023.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je neosnovan u odnosu na postavljeno pitanje.
6. Prijedlog je nedopušten u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Pogrešno je predlagateljevo shvaćanje da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-7292/22 od 13. travnja 2023. i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2085/2023-4 od 4. srpnja 2023. opravdavaju važnost postavljenog pitanja usporedive s pobijanim drugostupanjskim rješenjem u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju u kojem ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova jer u navedenim odlukama o postavljenom pitanju nije izraženo nikakvo shvaćanje. Stoga predlagatelj nije opravdao važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo samo tako izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
11. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja se odnose na pravo na pošteno suđenje i pravo na pristup sudu.
12. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje sud nižeg stupnja počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
12.1. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi odlučili o troškovima parničnog postupka.
13. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava prilikom obračuna troškova parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
14. Ovaj sud smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim odlukama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Te odluke su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu sa cijelim zahtjevom, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
15. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su rješenjem suda drugog stupnja kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima parničnog postupka niži sudovi počinili određeno osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
15.1. Ništa ne ukazuje da odredbama ZPP (čl. 154. ZPP) kojim se ograničava pravo na pristup sudu. Ta odredba, koja odredba načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilju uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku te zaštiti procesna prava tužitelja.
15.2. Ništa ne ukazuje da su u okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski sudovi primijenili odredbe ZPP koje se odnose na troškove postupka (čl. 154., 155. ZPP) pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu.
16. Kako, dakle tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
17. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
