Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4195/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika B. Č. iz B., OIB: …. i drugotužitelja-protutuženika L. K. iz Z., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici M. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika-protutužitelja Grada P., OIB:…, …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-283/2019-33 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024. godine

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-283/2019-33 od 28. srpnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji B. Č. i L. K. s naslova dosjelosti suvlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige kod naslovnog suda, zemljišnoknjižni odjel P. u zk. ul. 1182 k. o. B., k.č. br. 2973/5, ŠUMA, svaki u 1⁄2."

II. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima nekretninu položenu u K. O. B., upisanu u ZK. ul. 1182 i označenu kao kat. čest. 2973/5 u naravi zgrada s okućnicom predati u posjed tuženiku-protutužitelju slobodnu od osoba i stvari sve u roku 15 dana.

III. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja–protutuženika prema tuženiku-protutužitelju po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama propisanim člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana podnošenja protutužbe do dana plaćanja.

IV. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima solidarno nadoknaditi tuženiku- protutužitelju troškove postupka u iznosu od 70.950,00 kuna sa zateznim zakonskim kamatama po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od presuđenja do dana plaćanja, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 18.050,00 kuna tuženikov–protutužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju povredu u žalbi ukazuje tužitelj. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu postupka.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine kč. br. 2973/5 upisane u zk ul. 1182 k.o. Baćina, svaki u ½ dijela. U slučaju da sud ne usvoji zahtjev tužitelji su postavili zahtjev za isplatom iznosa od 60.000,00 eur na ime ulaganja koja su izvršili u prijepornu nekretninu. Predmet protutužbenog zahtjeva je predaja u posjed naprijed navedene nekretnine tuženiku kao zemljišnoknjižnom vlasniku nekretnine.

7. Iz stanja spisa i rezultata dokaznog postupka proizlazi:

- da se tuženik u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmetne nekretnine 1. veljače 2018. na temelju članka 47. i 48. Zakona o zadrugama,

- da je prije tuženika u zemljišnim knjigama od 1909. kao vlasnik nekretnine bila upisana Hrvatska gospodarska pučka zadruga B.,

- da su tužitelji u posjedu prijeporne nekretnine od 1964., sami ili putem svojim pravnih prednika,

- da je prijeporna nekretnina bila predmet ugovora o darovanju od 11. svibnja 2006. kojim je L. K. kao darovatelj nekretninu darovala I. tužitelju kao daroprimcu,

- da je prijepornu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo L. K. naslijedila iza pokojnog T. K. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Ploča br. O- 87/02 od 18. 11. 2002.,

- da je I. tužitelj ugovorom o darovanju od 16. svibnja 2018. suvlasnički dio nekretnine od ½ darovao II. tužitelju,

- da se na prijepornoj nekretnini nalazi građevinski objekt, odnosno kuća s okućnicom koja se sastoji od prizemlja i kata, s tim da je dio nekretnine u ruševnom stanju,

- da je građevina na prijepornoj č. br. 2973/5 evidentirana još 15. veljače 1968.,

- da je prednik tužitelja T. K. koristio nekretninu na način da je zapadni dio koristio za stanovanje a u istočnom dijelu je držao brod,

- da je T. K. 60-ih godina prošlog stoljeća vršio građevinske radove na nekretnini, odnosno da je objekt pregrađen na pola te je sazidan kat,

- da su u gradnji građevinskog objekta sudjelovali članovi zadruge B. te da se nekretnina gradila u svrhu skladištenja masline, smokava, rakije i ulja.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva s obrazloženjem da je tužiteljima i njihovim pravnim prednicima bilo poznato da je spora nekretnina bila u vlasništvu Hrvatske gospodarske pučke zadruge B. koja je likvidirana 31. lipnja 1926., pa stoga tužitelji i njihovi prednici nisu bili pošteni posjednici nekretnine.

9. Ovakvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može prihvatiti i ovaj sud jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama vezanim za stjecanje prava vlasništva, niti su one utvrđene, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

10. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ ).

12. Kako tužitelj tvrdi da se u posjedu sporne nekretnine od 1965. za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se pravna pravila OGZ-a

13. Pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pravnim pravilima OGZ-a sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena: posjed mora biti zakonit, što znači da posjednik ne priznaje ničiju višu vlast, pošteni i istinit (pravno pravilo paragrafa 1460. do 1464. OGZ-a). Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nad nekretninama koje nisu u državnom vlasništvu iznosi 30 godina, dok je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu države i općina rok dosjedanja 40 godina (odredba paragrafa 1468. i 1472. OGZ-a). Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja prema paragrafu 345. OGZ -a, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ), s time što se smatra da je posjed istinit i pošten, sve dok se ne dokaže drugačije (paragrafi 328. i 345. OGZ).

14. Zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji nepošteni posjednici je je njima i njihovim pravnim prednicima bilo poznato da je sporna nekretnina bila u vlasništvu Hrvatske gospodarske pučke zadruge B. koja je likvidirana 31. lipnja 1926. ne može za sada prihvatiti ovaj sud.

15. Prvenstveno valja navesti da okolnost što je tužiteljima i njihovim prednicima bilo poznato da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine bila upisana Zadruga ne znači da su tužitelji njihovi prednici bili nepošteni posjednici.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž-3074/77). Sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991). Savjesnost posjeda kompleksan je skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

17. U konkretnom slučaju, tužitelji su tvrdili da im pripada pravo na posjed, jer je u posjedu bio još njihov prednik B. K., osnivač Hrvatske gospodarske pučke zadruge B., te da su nakon njega u posjedu nekretnine i nadalje bili prednici tužitelja, pri čemu je njihov pravni prednik T. K., uz suglasnost članova Zadruge, 1960-ih godina izveo građevinske radove na postojećoj građevini i nastavio istu koristiti dijelom za stanovanje, a dijelom za skladištenje.

18. Tužitelji su svoju tvrdnju dokazivali Očitovanjem od 15. kolovoza 1969. (list 32 spisa), te iskazima svjedoka. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nepotrebno i opširno reproducira sadržaj dokaza, odnosno iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, međutim propušta ocijeniti dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP, radi čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

19. Nadalje, prvostupanjskom sudu valja ukazati da su kućne zadruge bile imovinske i radne zajednice jedne ili više porodica, na rodbinskoj osnovi, sa zajedničkom nepokretnom i pokretnom imovinom, bez određenih dijelova. Pravni odnosi unutar kućnih zadruga i u odnosu prema trećima bili su propisani odredbama Zakona o kućnim zadrugama iz 1889. godine, time da se isti prestao primjenjivati na temelju odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije (Službeni list DFJ br. 4/45 uz izmjene Službeni list FNRJ br. 86/46) i ne mogu se više primjenjivati ni kao pravna pravila (čl. Dakle, kućne zadruge su prestale pravno postojati 6. travnja 2. spomenute odluke).

1941. godine pa je za utvrđivanje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini nužno utvrditi kada je zadruga prestala pravno postojati (ako nije prije 6. travnja 1941. onda je svakako tada), jesu li pravni prednici tužitelja u trenutku prestanka pravnog postojanja zadruge bili članovi zadruge. Nadalje se ukazuje da udio člana zadruge u zadružnoj imovini, ukoliko takav udio postoji, predstavlja imovinu koja je predmet nasljeđivanja.

20. Kako prvostupanjski sud u presudi nije dao razloge o kvaliteti posjeda tužitelja i njihovih prednika, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama za utvrđenje jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. S obzirom se tuženik upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama 1. veljače 2018., potrebno je utvrditi jesu li tada na strani tužitelja bile ispunjen pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost, time da seu vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

22. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 60.000,00 eur na ime ulaganja izvršenih u prijepornu nekretninu, prvostupanjskom sud valja ukazati da kod eventualnog donošenja odluke o takvom zahtjevu valja primijeniti odredbe članaka 164. i 165. ZVDSP, pri čemu se napominje da okolnost što je građevinski inspektor obustavio izvođenje radova rekonstrukcije postojećeg objekta nije od utjecaja na pravo posjednika na isplatu ulaganja u nekretninu, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

23. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Presuda je ukinuta i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je usvojen protutužbnei zahtjev, jer u slučaju da sud usvoji zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva, tuženik-protutužitelj neće imati pravo na predaju u posjed nekretnine.

24. Primjenom čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ocjenom svih izvedenih dokaza te eventualno, u slučaju da utvrdi da prvo postavljeni zahtjev nije osnovan, građevinskim vještačenjem utvrditi opseg izvedenih radova, te radi li se o korisnim i nužnim troškovima.

26. Prvostupanjski sud će donijeti novu odluku tek nakon što ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je uzeo utvrđenu i koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto, jesu li koji dokazi nevažni i zašto, a zatim će navesti i propise na kojima temelji svoju odluku.

27. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (točka IV. izreke prvostupanjske odluke).

U Zagrebu, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.