Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 41 Pp-2177/2023-5
Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
41 Pp-2177/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Martine Lovrić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe N.&N. K.D. j.d.o.o. i okrivljenog N.K., zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i dr., u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, klasa: UP/I-116-02/23-01/5, ur. broj: 443-02-03-10/5-23-5 od 20. ožujka 2023., nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 4. prosinca 2023. u odsutnosti stranaka, dana 6. prosinca 2023. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I.
okrivljena pravna osoba N.&N. K.D. j.d.o.o., sa sjedištem u S. K. 10, OIB: ..., prekršajno nekažnjavana, koju zastupa član uprave N.K.,
okrivljenik N.K., OIB: ..., s prebivalištem u D., K., prekršajno nekažnjavan, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,
koje brani B.M., odvjetnik u S.,
k r i v i s u
što nisu u odnosu na radnika B.I. iz M.G., s kojim su 6. ožujka 2023. zasnovali radni odnos sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. ožujka 2023. s početkom rada 6. ožujka 2023., koje poslove dostavljača predmetni radnik obavlja putem platforme W. od 8. ožujka 2023. na području S., svojim vozilom marke Citroen Xsara reg. oz. ST ..., dostavili podatak za vođenje matične evidencije odnosno podatak o početku osiguranja nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, već su naprijed opisanu zakonsku obvezu u odnosu na ovog radnika izvršili naknadno, nakon proteka zakonskog roka, tek dana 12. ožujka 2023. u nedjelju, u 16,20 sati, a početak rada iskazali retroaktivno s danom 6. ožujka 2023.,
dakle, prijavili osiguranje nakon isteka roka propisanog člankom 112. stavkom
1. točkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju,
čime su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi sa stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
pa im se na temelju tih odredaba navedenoga Zakona,
i z r i č u
okrivljenoj pravnoj osobi NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.650,00 EURA (dvije tisuće šesto pedeset eura) / 19.966,43 kuna (devetnaest tisuća devetsto šezdeset
šest kuna i četrdeset tri lipe), po fiksnom tečaju konverzije: 1 euro=7,5345 kuna,
okrivljenoj odgovornoj osobi NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 528,00 EURA (petstodvadeset osam eura) / 3.978,22 kuna (tri tisuće devetsto sedamdeset osam kuna i dvadeset dvije lipe), po fiksnom tečaju konverzije: 1 euro=7,5345 kuna.
Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenoj pravnoj osobi u kaznu se uračunava iznos od 2.650,00 eura koji je platila na temelju rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, klasa: UP/I116-02/23-02/5, ur. broj: 443-02-03-10/5-23-1 od 14. ožujka 2023.
Okrivljenik N.K. dužan je izrečenu mu novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 (dvije trećine) te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Nalaže se okrivljenicima na ime troškova prekršajnoga postupka platiti iznos od po 30,00 (trideset) eura / 226,04 kune (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe) svaki, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.
II.
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnoga zakona
okrivljena pravna osoba i okrivljenik N.K., s podatcima kao pod I.,
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da za istog radnika i za obavljanje istih poslova kao pod I., ugovorom o radu od 6. ožujka 2023. nisu ugovorili za realizaciju preuzetih ugovornih obveza plaću u bruto iznosu od 700 eura, već su ugovorili plaću u bruto iznosu nižem od minimalne plaće normirane Uredbom o visini minimalne plaće za 2023. godinu (Narodne novine br. 122/22) i to u konkretnom slučaju u iznosu od 622,14 eura, što predstavlja bruto iznos minimalne plaće normiran Uredbom o visini minimalne plaće za 2022. godinu (Narodne novine br. 117/21), koji nedostatak u poslovanju su otklonili naknadno tijekom inspekcijskog nadzora dostavivši ovlaštenom tužitelju na uvid e-poštom 15. ožujka 2023. primjerak novog ugovora o radu na određeno vrijeme koji su okrivljenici sklopili s navedenim radnikom datirajući ga s danom 6. ožujka 2023.,
čime da su počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točaka a) i e) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 118/18, 120/21).
Obrazloženje
1. Optužnim prijedlogom okrivljenicima su stavljena na teret dva prekršaja činjenično opisana u izreci ove presude pod točkama I. i II.
2. Na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava održana je u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika, koji su 3. svibnja 2023. putem branitelja B.M., odvjetnika u S. dostavili svoje „očitovanje na optužni prijedlog“, u kojem su naveli, u bitnom, kako su svjesni što im se stavlja na teret te kako je propust u vezi s prijavom na mirovinsko osiguranje otklonjen, a glede ugovaranja visine plaće da su okrivljenici postupili prema naputku knjigovođe.
3. U dokaznom postupku pročitana je potvrda banke o plaćanju iznosa prema rješenju Državnog inspektorata od 14. ožujka 2023., potom navedeno rješenje, evidencija uplata prema kojoj je iznos prema tom rješenju plaćen, zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 9. ožujka 2023. te nastavci tog zapisnika od 13. ožujka i 14. ožujka 2023., ugovori o radu za radnika B.I., obrazac prijave na mirovinsko osiguranje te ugovor sklopljen između okrivljene pravne osobe i W. Z. d.o.o. Pribavljen je i pročitan izvadak iz Sudskog registra za okrivljenu pravnu osobu, dok je izvršenom provjerom u prekršajnoj evidenciji utvrđeno kako okrivljenici do sada nisu osuđivani.
U odnosu na oslobađajući dio
4. Djelo opisano pod točkom II. ove presude (i točkom II. optužnoga prijedloga) nije prekršaj. Naime, prekršaj je prema članku 10. Zakona o minimalnoj plaći neisplata minimalne plaće, a ne ugovaranje plaće u iznosu nižem od minimalne. Kako je prema navodima optužnog prijedloga radnik započeo s radom 6. ožujka 2023. te je naknadno sklopljen novi ugovor o radu istoga datuma kojim je ugovorena plaća u iznosu od 700,00 eura bruto, koja dospijeva petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec (točka II. 2. ispravljenog ugovora), to do dana podnošenja optužnoga prijedloga 20. ožujka 2023. okrivljenici nisu niti mogli počiniti prekršaj neisplate minimalne plaće, dok sama radnja „ugovaranja plaće niže od minimalne“, onako kako je opisana u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj. U odnosu na osuđujući dio
5. Iz obrasca prijave na mirovinsko osiguranje, koji se nalazi u prilogu zapisnika o inspekcijskom nadzoru, jasno proizlazi kako je ta prijava učinjena nepravodobno, nakon početka rada i nakon što je proveden inspekcijski nadzor, što okrivljenici i ne poriču u svojem očitovanju od 3. svibnja 2023. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka i u njemu pročitane dokumentacije (posebice prijave na HZMO), a i iz navoda samih okrivljenika, proizlazi kako su se u njihovu postupanju ostvarila obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret optužnim aktom pod točkom I.
6. Nadalje, pregledom rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split. Službe za nadzor radnih odnosa, klasa: UP/I-116-02/23-02/5, ur. broj: 443-02-0310/5-23-1 od 14. ožujka 2023. razvidno je kako je okrivljenoj pravnoj osobi njime naloženo platiti iznos od 2.650,00 eura u korist Državnog proračuna, na temelju članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada (Narodne novine br. 151/22), u roku od 3 dana od primitka rješenja (točke 2. i 4. izreke).
7. Stoga je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pravnu prirodu obveze nametnute navedenim rješenjem okrivljenoj pravnoj osobi, kako ne bi došlo do dupliciranja kažnjavanja za isto djelo.
8. U tom smislu, valja podsjetiti kako je u talijanskom predmetu C-27/22 (V. G.I. i V.A.) Sud Europske unije 14. rujna 2023. donio presudu prema kojoj članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da upravna novčana kazna predviđena nacionalnim propisom, koju je društvu izreklo nacionalno tijelo nadležno u području zaštite potrošača zbog nepoštene poslovne prakse, iako je nacionalnim propisom kvalificirana kao upravna sankcija, čini kaznenu sankciju u smislu te odredbe ako ima represivnu svrhu i odražava visok stupanj strogosti.
9. Zaključak iz navedene presude sud smatra primjenjivim i u konkretnom slučaju. Naime, člankom 50. navedene Povelje propisano je kako se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u Uniji u skladu sa zakonom.
10. Vođenje inspekcijskog postupka, koji se vodi po pravilima upravnog postupka, ne može se poistovjetiti s vođenjem prekršajnog postupka za prekršaj koji je utvrđen provedenim inspekcijskim nadzorom. Naime, svrha vođenja i posljedice tih dvaju postupaka u bitnom su različiti. Inspekcijski se postupak vodi radi praćenja provedbe zakona i utvrđivanja eventualnih nepravilnosti, a njegova posljedica za stranku može biti odluka kojom se nalaže otklanjanje nepravilnosti odnosno akt kojim se pokreće prekršajni postupak (prekršajni nalog odnosno optužni prijedlog) ili utvrđenje kako nepravilnosti nema. S druge strane, prekršajni se postupak vodi radi utvrđenja krivnje okrivljenog počinitelja prekršaja, a pravne posljedice eventualne osude za prekršaj propisane su zakonom (članci 77.-81. Prekršajnog zakona). Iz navedenih razloga, neovisno o daljnjem razmatranju kaznene prirode mjere iz članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, izricanje te mjere, prema shvaćanju ovoga suda, nije zapreka za vođenje prekršajnog postupka, u smislu da bi bila riječ o presuđenoj stvari, jer donošenjem te mjere ne nastupaju pravne posljedice osude za prekršaj u smislu navedenih odredaba Prekršajnog zakona.
11. Međutim, neovisno o tome, potrebno je nadalje razmotriti bi li izricanjem zasebne novčane kazne u prekršajnom postupku, neovisno o izrečenoj mjeri iz članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, došlo do dupliciranja kazne za isto djelo.
12. Što se tiče ocjene kaznene prirode okrivljenoj pravnoj osobi izrečene upravne mjere, iz sudske prakse proizlazi da su tri kriterija relevantna u okviru te ocjene. Prvi je kriterij pravna kvalifikacija kažnjivog djela prema nacionalnom pravu, drugi je sama priroda kažnjivog djela, a treći je stupanj težine sankcije koja se dotičnoj osobi može izreći (tzv. Engel mjerila).
13. Glede prvog kriterija, ne čini se spornim kako mjera iz članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada predstavlja upravnu mjeru u smislu članka 70. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23) koja se donosi u upravnom postupku, zbog čega dolazi do primjene zaključak iz presude broj C-27/22 od 14. rujna 2023., pa preostaje razmotriti preostala dva kriterija.
14. Radi odgovora na pitanje ima li predmetna upravna mjera represivnu svrhu, sud je izvršio uvid u javno dostupan Konačni prijedlog zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, P.Z.E. br. 395, u kojem je predlagatelj zakona, očitujući se o razlozima zbog kojih nije prihvaćen prijedlog određenih saborskih zastupnika da se plaćanje apsolutnog iznosa od 2.650,00 eura odnosno 6.630,00 eura za svakog neprijavljenoga radnika (članak 7. stavak 2.) zamijeni u postotak godišnjeg prihoda ili dobiti, naveo (str. 19.): „Predmetni iznosi ne predstavljaju namete poslodavcu u smislu redovnih izdataka koje poslodavac mora plaćati za svoje radnike ili radi poslovanja. Poslodavac je dužan prilikom zapošljavanja radnika za njega uspostaviti prijavu na mirovinsko osiguranje prije ili na dan početka rada. Ukoliko poslodavac ispoštuje svoju obvezu, neće doći u situaciju da mora plaćati spomenute iznose. Jednostavnije rečeno, veličina poslodavca ne isključuje obvezu poštivanja pozitivnih propisa Republike Hrvatske. Nadalje, kažnjavanje temeljem prihoda značilo bi dodatne radnje kojima bi se najprije trebalo utvrditi prihod, a zatim provjeravati da li je plaćen odgovarajući iznos. Navedeno doprinosi odugovlačenju postupka, omogućava poslodavcu osporavati utvrđeni iznos obveze i doprinosi pravnoj nesigurnosti. Posebno je neprikladno kažnjavanje prema ostvarenoj dobiti budući da dobit može biti ostvarena u neznatnom iznosu, a čak i ne mora biti ostvarena.“ Iz navedenog obrazloženja konačnog prijedloga zakona valja zaključiti kako upravna mjera ima svrhu koja je između ostaloga i represivna (uz to što ima za cilj prevenciju neprijavljenoga rada).
15. Glede stupnja težine navedene sankcije (upravne mjere), valja primijetiti kako ona za svakog neprijavljenog radnika propisuje obvezu uplate iznosa od 2.650,00 eura odnosno 6.630,00 eura (u slučaju ponavljanja), dok je kazna za ovdje utuženi prekršaj propisana u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura za poslodavca, iz čega sud zaključuje kako navedeno preklapanje iznosa posebnog maksimuma odražava visok stupanj strogosti upravne mjere, kada se uspoređuje s kaznom propisanom za prekršaj.
16. Slijedom svega navedenoga, zaključiti je kako vođenjem ovog prekršajnog postupka ne dolazi do dupliciranja postupka u smislu članka 50. Povelje, ali bi izricanjem zasebne novčane kazne u prekršajnom postupku, ne uzimajući u obzir izrečenu upravnu mjeru, došlo do dupliciranja kažnjavanja, odnosno do toga da bi okrivljena pravna osoba bila kažnjena za isto djelo i upravnom mjerom i kaznom u prekršajnom postupku, koje se međusobno ne bi uzimale u obzir. Stoga je odgovarajućom primjenom članka 40. Prekršajnog zakona (po analogiji i u nedostatku posebne odredbe za ovaj slučaj) valjalo okrivljenoj pravnoj osobi upravnu mjeru uračunati u novčanu kaznu izrečenu u prekršajnom postupku.
17. Naprijed izneseno razmatranje ni na koji se način ne odnosi na okrivljenu odgovornu osobu, kojoj nije izrečena upravna mjera.
18. Odlučujući o prekršajnopravnoj sankciji za okrivljenike sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na to da ona po svojoj prirodi bude lakša ili teža za njih u smislu članaka 6. i 36. Prekršajnoga zakona, pa im je tako olakotnim cijenio raniju prekršajnu neosuđivanost, a otegotnom izrazitu društvenu štetnost neprijavljenog rada i njegov negativan utjecaj na radnike, što je bio i razlog donošenja posebnog Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada. Naime, kolokvijalno poznat kao tzv. rad na crno, neprijavljeni rad negativno utječe na razvoj ukupnog gospodarstva budući uskraćuje državu za pripadajuća javna davanja, a radnika za odgovarajući dohodak, pravo na mirovinski staž i osiguranje drugih radničkih prava. Neprijavljeni rad nerijetko podrazumijeva i nezadovoljavajuće uvjete rada, uključujući izloženost rizicima zbog neodgovarajuće zaštite na radu, nedostatnu socijalnu zaštitu te ograničene mogućnosti za razvojem i napredovanjem takvih radnika. Slijedom iznesenoga, sud primjerenim drži okrivljenicima izreći novčanu kaznu u visini od 40% maksimalno propisanog iznosa, koliko uostalom i iznosi visina zakonom propisane upravne mjere za poslodavca. Okrivljenik je upozoren da može platiti dvije trećine kazne u ostavljenom roku, pa će se u tom slučaju kazna smatrati plaćenom u cijelosti (članak 183. stavak 2. Prekršajnoga zakona).
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 4. u vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika. Sud je pritom uzeo u obzir da su okrivljenici priznali bitne činjenice koje tvore biće prekršaja, čime su olakšali vođenje ovoga postupka, u kojem su aktivno sudjelovali dostavljanjem pisanog očitovanja, činjenicu da su za jedan prekršaj oslobođeni od optužbe, kao i to da paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13).
U Splitu 6. prosinca 2023.
Zapisničarka Sutkinja
Martina Lovrić, v. r. Ljiljana Vuko, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.